Piše Milan Rakovac
Killer Clowns & Aurea Mediocritas
(Pexels/Arhiva Glasa istre)
NJEGOŠ: A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga…
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino!
KRLEŽA: Pjesma svjetioničara
Ja sam potpuno sam sa svojim praznim sobom,
sa svjetiljkom u tmini, sa svjetiljkom i grobom,
ja sam potpuno sam sa samim sobom.
Ja sam potpuno sam sa svojim praznim domom,
sa svojom ladjom i svojim brodolomom.
Svjetlosti moje putuju po tmini,
i lete ko rakete plamena signala,
iz blata i magle, iz gluposti i kala,
opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.
ma ča je to došlo na ta svit, da klaun uzima mitralju ubijajuć kiega će I kad će: JUST FOR FUN?
PAK SI UZME I ŠUOLDE I DRŽAVU I SVE ČA ĆE…
ALTROKE aurea mediocritas, muoj Horacije: to je sve porebambilo…
E tento capir legendo i libri vieci-stari: by Ligio Zanini, cio e - ala istriota bilinguismi nostrani-domaci al'antica, per poder capir ča nas je to tukalo da su nan gospodari svita huji nego Huni i Avari i Mongoli e tutti quanti barbari i jasno da nađem odgovor u stihu što ga je prije više od stoljeća u Aleksandriji napisao Konstatntinos Kavafis, razza grega-egiziana, citiram po sjećanju:
Ali avaj, barbari doći neće
A barbari su bili neko rješenje…
Ča ću, di ću, kamo ću?
Gledan kroz bain najti Danicu zvizdu slavinsku,
ma je ni viti,
požerala je črnina univerze,
pak mrež zvizdah najden Tina;
Tin, tintintin trnka nidi za me zvono voluovsko,
"din don din je umra barba Martin" Črnjin,
ča da svejeno nis sam?
Muoj mysterium tremendum, di ću?, ča ću ni pisati?,
kad proštijen meštre svih tih libri,
svih tih libri ča hi ne rivan proštiti.
O Goethe, ma kako to
"osloboditi misao iz tame što me tišti,
obrnuti se prirodi i životu svijeta izvana".
O Tommaseo:
"Hanno fatto in China
una macchina a vapore
per mandar la guigliottina;
questa macchina in tre ore
fa la testa a centomila
messi in fila";
da u Kini na giljotini posiču sto miljari glav u tri ure!
O Dostojevski:
"Pojavili su se savezi, ali sada okrenuti jedni protiv drugih...
počela je borba za moje i tvoje...
spoznali su tugu i zavoljeli ju,
počeli su čeznuti za mukama...
kad su postali zli,
počeli su govoriti o bratstvu i humanosti...
kad su postali zločinci, izmislili su pravdu...
kako bi ju očuvali, izmislili su giljotinu..."
O Sartre:
"Znao sam dobro da je to Svijet, potpuno goli Svijet, koji se odjednom pokazuje, te sam se gušio od srdžbe na to veliko besmisleno biće. Čovjek se nije mogao ni upitati odakle dolazi, sve to, ni kako se dešava, da postoji svijet, mjesto da postoji ništa"…
O Machado:
"Y no es verdad: dolor, yo te conozco,
tu eres nostalgia de la vida buena,
y soledad de corazon sombrio,
de barco sin naufragio y sin estrella";
i to ni istina,
bol, ja te poznan,
ti si nostalgija dobrega živlienja,
i samuoća srca triznega,
barke prez brodoloma i zvizd.
O Cankar:
"V bogatih kočijah se vozijo
baroni, tatje, bankiriji,
mimo mladih kostanjev, skoz jasni večer,
ob nas siromakov špalirji",
O Duerrenmatt: "Ukratko, čovječanstvo se očevidno trudi da se opet vrati u pelene; fundamentalisti, idealisti, moralisti, politički nastrojeni kršćani, trse se nenadziranome čovječanstvu opet za vrat svaliti nadziranje, a time i neki smisao, jer čovjek je postao sitničav i ne može biti zadovoljan bez smisla, i zato podnosi sve, osim slobode da zazviždi na taj smisao".
O Kočo, o Racin:
"Belgrad e lamnja, vo Belgrad ja rob
snaga po tudji palati ostavam,
snaga vo usti nesiti klavam,
i doma - doma ne kje se vratam".
O Oscar, o Wilde: "Mi smo komedijaši bola. Mi smo klauni slomljenih srdaca".
O Orwell: "Posebnost je totalitarne države da kontrolira misli,
a ne da ih utvrđuje.
Ona uspostavlja neosporne dogme, i mijenja ih iz dana u dan.
Proglašava se nepogrešivom, a istodobno napada
sam koncept objektivne istine".
O Trubar: "Nismo ne zdaj ne prej in tudi v prihodnje ne bomo dali ali hoteli tiskati lakomislenih, nekoristnih stvari ali kaj sanjarskega, puntarskega, schwenckfeldskega, prekrščevalskega, upornega ali sramotilnega, marveč le to, kar rabi in koristi božjemu spoznanju in časti, širjenju prave kršćanske cerkve in najvišji tolažbi ustrahovalnega, žalostnega, ubogega slovenskega in hrvatskega naroda".
O Slataper: "Ma noi, tesi di orgoglio, con il cuore che ci scotta di vergogna, vi tendiamo la mano, e vi preghiamo d'esser giusti con noi, come noi cerchiamo di esser giusti con voi".
Ma mi, napeti u ponosu, z srcen ča nas peče ud srama, pružamo vam ruku, i vas molimo biti pravični s nami, kako ča mi išćemo biti pravični s vami.
O Pasolini: "Quanto al futuro, ascolti:
i suoi figli fascisti
veleggeranno
verso i mondi della Nuova Preistoria".
Ča pak gre za buduće, poslušaj:
njihovi sini fašišti će jedriti proti sviti Nove Prahistorije.
O Kosovel: "Pozvonilo je. Iznad pesti
je dvignil lice
in vstal iz žalosnih sanj".
O Nazor: "Va njazlu će orla tice miš kotit se, crvi gmizat.
I nevesti će raskinut facol modri rakamani",
O Slamnig: "Na drugom svijetu mame nema
ni sestre niti brata
na drugome svijetu, draga, nema
ni Srba ni Hrvata.
Na drugom svijetu ima mira
i svaki dan je isti.
Nitko tam ne kopulira
svi su onanisti"...
*Nastavak u sljedećem broju
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
