KOMENTAR IVORA BALENA

Gabrijela i Josipa - princeze na koje ne treba bjesniti, NEGO IH TREBA ŽALITI

| Autor: Ivor BALEN

Korupcijske afere zapljuskuju Hrvatsku iz dana u dan više nego slučajevi koronavirusa. Samo prošli tjedan saznali smo da se možebit muljalo s natječajem za ravnatelja KBC-a Sestara milosrdnica u Zagrebu, a potom i da je državna tajnica Josipa Rimac bila vrlo milosrdna pa je pomagala kandidatima u polaganju državnog ispita. Sređivanjem tog testa svome bratu uplela se u mrežu i Gabrijela Žalac Gabi, vjerojatno najmanje simpatična ministrica nekog ministarstva u nekoj državi još od Francuske revolucije naovamo. Obje su danas naravno bivše, ali narod je bijesan jer se još jednom prisjetio da u Hrvatskoj nisu poštena ni natjecanja u puštanju zmajeva, a kamoli državni ispiti za koje neka Josipa Rimac može dobaviti pitanja dan unaprijed a da pošteno ni ne klikne u mobitel.

Narod međutim na te ljude koji klikaju i sređuju ne bi trebao biti bijesan, već bi ih trebao žaliti. Jer koliko god da malo znamo o ovom svijetu i životu, sigurno znamo da se ono što je doista vrijedno ne može kupiti. Tako se kupiti ne mogu ni status u društvu i simpatije okoline, što su maničnom trgovinom utjecajem nastojale utržiti Josipa Rimac i Gabrijela Žalac.

Bivša ministrica EU fondova i regionalnog razvoja Gabrijela Žalac kći je moćnih slavonskih HDZ-ovaca koja je, kako to u našoj zemlji biva, preko stranke u kratkom roku stekla ogromnu moć i utjecaj, postala ministrica prije 40-e i potom izgubila kompas. Počela se kretati kao tuš-kada s plahtom umjesto jedra negdje nasred Tihog oceana. U samo godinu i nešto saznalo se da vozi bez važeće vozačke dozvole, da ispred kuće njezine obitelji stoji parkiran skupocjeni Mercedes povezan s bogatim dalmatinskim biznismenom Josipom Stojanovićem Jollyjem, da joj kuma okolo gazi ljude i vozi ih na haubi bez značajnijih posljedica i da višemilijunske poslove preko njenog ministarstva može dobiti i firma s jednim zaposlenim.

U međuvremenu je, kako pokazuju najnovija policijska saznanja, kao dobra sestra milosrdnica pomogla bratu u polaganju državnog ispita. Jer nakon što je uhljebljen u državnu službu, pretpostavimo tijek misli, još najbolje da mora nešto i znati kad svi znaju da se tamo ništa ne zna ni ne radi. Ostala je upamćena po nesuvislim izjavama o svojim aferama i krokodilskim suzama koje je puštala nakon što je bez važeće vozačke autom pogazila djevojčicu koja joj je istrčala na cestu. Poput sebične princeze koja se kroz život probija kao sablja kroz margarin na plus 40, Gabrijela Žalac kronično ne razumije da jednaku štetu kao toj djevojčici radi i svima onima koji konkuriraju njenom bratu za posao ili napredovanje u službi. Tek oni bi trebali plakati jer o svojim sudbinama ne odlučuju sami, već o njima s nekoliko kliktaja na mobitel odlučuju razmažena djeca moćnih političara.

Josipa Rimac se u HDZ učlanila sa 16 godina. Dok su njeni vršnjaci sanjarili o lošoj votki u parku pored škole, ona je očito imala veće snove. I to je sjajno, ali samo onda kad se takve planove ne kani ostvariti penjanjem na pozicije pod svaku cijenu dilanjem sitnih i krupnih usluga. Rimac je već s 25 postala gradonačelnica Knina tako da sada s 40 ima političkog iskustva gotovo kao Vladimir Šeks. Ostala je upamćena po tome što je "bila dobra pa više nije bila dobra" s Jadrankom Kosor, u čijem je izbacivanju iz stranke na koncu sudjelovala. Tako tipično za hrvatske političke prilike - više vole zabiti nož u leđa nego žlicom pojesti.

Ali sudbino bijesna, nakon što je s čela HDZ-a pao Tomislav Karamarko, i Josipa Rimac je pala u drugi plan. Skrasila se kao državna tajnica u Ministarstvu uprave i nitko vjerojatno ne bi znao koliko je ta naoko bezvezna sinekurica zapravo moćna da se Rimac nije potpuno zaigrala. Poput svoje prijateljice Gabi, i ona je izgubila kompas i počela ploviti kao tuš-kada s plahtom umjesto jedra, ali ne u Tihom oceanu, nego u sazviježđu Andromeda.

Pogodovanja za koja ju se sumnjiči, od onih milijunskih u vezi vjetroelektrana do onih malih, kokošarskih, za lokalne pekare i klesare, postala su potvrda da hrvatski vicevi o korupciji ipak nisu samo vicevi.

Što je natjeralo Josipu Rimac i Gabrijelu Žalac, imovinski osigurane žene u najboljim godinama, da rade sve to što im se stavlja na teret? Teško je biti siguran, ali je još teže pobjeći od uvjerenja da su sve to radile, onako ukratko - da bi bile bitne. I jedno vrijeme su doista bile bitne, sve dok više nisu.

U vrijeme "afere Mercedes" Žalac je izjavila da "poznaje gospodina Jollyja i poznavat će ga do kraja života". Ne sumnjamo u to, ali pravo pitanje je hoće li gospodin Jolly do kraja života poznavati nju. Jučerašnji Jutarnji list objavio je da će zbog slučaja s bratom i ispitom Žalac najvjerojatnije ostati bez posla u državnoj agenciji kojeg je trebala dobiti. Da smo malo normalnija država, Žalac u Hrvatskoj više ne bi smjela raditi ni kao pomoćna beračica šparoga. Ovako, vjerujemo da će se za nju ipak naći neka funkcijica, neki stolić s gegavim nogama i barem samo napola oderana fotelja.

Josipa Rimac je međutim u zatvoru i njena perspektiva nikako nije dobra. S obzirom da iz dana u dan izlaze nova saznanja o njezinim nedjelima, čini se da bi tamo neko vrijeme mogla i ostati. Bilo bi zanimljivo vidjeti tko je se još sjeća, i zove li je uopće itko, osim obitelji. Gdje su sada svi ti silni prijatelji kojima je godinama pomagala kucajući po mobitelu? Je li joj netko od onih kandidata za državni ispit poslao u zatvor barem kviz pitanja, za razonodu, da joj brže prođe vrijeme?

Doista, na Gabrijelu, Josipu i ljude poput njih ne treba bjesniti. Njih treba žaliti.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum