PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Kaiser, hrvatski treneri i život običnog cara

Franz Beckenbauer / Robert Matteoni (Foto: Reuters / Milivoj Mijošek Glas Istre)

Franz Beckenbauer / Robert Matteoni (Foto: Reuters / Milivoj Mijošek Glas Istre)


Generacijama iz druge polovice prošlog stoljeća, od 1960-ih pa dalje, bio je ime-pozicija. Znate već onu naviku koja će najviše ukazivati na vrijednost nekog sportaša, u ovom slučaju nogometaša. Daješ golove kao Pele. Ili igraš elegantno kao Beckenbauer. Dakle, Franz Beckenbauer, Kaiser (Car) napustio je ovozemaljski svijet u Salzburgu, prošle nedjelje, 7. siječnja. Dogodilo se to samo dva dana poslije odlaska brazilske legende, Maria Zagala (92) s kojim je Franz Beckenbauer dijelio raritetni doseg. Bili su prvaci svijeta kao igrači, a potom kao izbornici. Jedini čovjek koji se još time može pohvaliti je izbornik Francuske, Didier Deschamps.

Odlazak u legendu uvjerljivo najboljeg i najpoštovanijeg njemačkog nogometaša u povijesti, i jednog od najboljih igrača općenito u povijesti nogometa, dirnula je cijeli nogometni (sportski) svijet. Pogotovo je ta vijest dojmila sve one ljude koji su živjeli strast za nogomet u »njegovim« vremenima, i to prioritetno igračkim, od sredine 1960-ih do sredine 1980-ih godina. Istina je da je Kaiser Franz imao i izvanrednu trenersku fazu, kada je s Njemačkom osvojio svjetski naslov 1990. u Italiji, u finalu protiv Maradone i Argentine, ili kao trener odveo Bayern do 13. naslova prvaka Njemačke. Imao je i vrlo zvučnu dužnosničku karijeru, jer je bio i predsjednik uprave Bayerna, potom od 2009. do smrti počasni predsjednik, a uz to obavljao je dužnost predsjednika Organizacijskog odbora SP-a u Njemačkoj 2006, a od 2007-2011 bio je i dopredsjednik FIFA. U tim dužnosničkim poslovima dogodile su se i dvije neugodne mrlje njegovoj vjerodostojnosti kao rukovoditelj, iako je uvijek odbacivao optužbe. Prema jednoj istraživačkoj ekipi njemačkih novinara bio je odgovoran za »osiguranje sredstava za 4 odlučna azijska glasa u dodjeli domaćinstva SP-a 2006, a na štetu Južnoafričke Republike (dobila organizaciju 2010). Nije bilo službenih istraga niti ikakvih sankcija, ali ta ga je mrlja pratila do kraja života i po njegovim najbližim prijateljima, ta sumnja javnosti bila je jedan od okidača njegovog težeg oboljenja. Slično je i za kritike javnosti što je odbio sudjelovanja u velikoj američko-švicarskoj istrazi o koruptivnim radnjama unutar FIFA-e u eri Seppa Blattera, a u čijem je razdoblju bio četiri godine dopredsjednik.

Franz Beckenbauer je, međutim, za suvremenike njegove igračke karijere i velike nogometne štovatelje, prije svega bio onaj kojem su nadjenuli nadimak Kaiser. Svijet nogometa kojeg je počeo osvajati sredinom 1960-ih godina, u bitno drugačijem izdanju nego što će postati globalna ikona 1970-ih, u igri Franza Beckenbauera vidio je najmanje predstavnika tvrdog i fizički dominantnog njemačkog nogometa. Beckenbauer je bio suprotnost, tehnički dominantan tip, sa znanjima i lepršavošću igre koji su se poslovično vezivali uz igrače iz Brazila, Francuske, Italije, Portugala. Ne samo da je postao svjetski slavan zbog svoje tehničke nadmoćnosti nego je Franz Beckenbauerom postao ime i prezime sinonim stila igre i pozicije. Kad je stil u pitanju onda je zbog svoje jedinstvene elegancije i lakoće dominacije nad suparnicima, nastala krilatica »igraš kao Kaiser Franz«. No, kada je u pitanju pozicija, novijeg (tadašnjeg) doba, a to je libero (centralni branič slobodnjak), svaki igrač koji je djelovao dobro na »petici« hvaljen je s »igra kao Beckenbauer«. U to vrijeme je takvo priznanje svom talentu i načinu igre dobivao ondašnji lider Dinama, Velimir Zajec.

Mnogi ne znaju, pogotovo mlađe generacije, da u fenomenu Kaiser Franz veliku su ulogu imali i dva velika imena hrvatskog nogometa, nekoć igrači, a potom izvanredni treneri. Zlatko Čajkovski Čik i Branko Zebec, kao stručnjaci koji su gradili temelje povijesnog iskoraka među klubove velikane Bayerna Munchen, najviše su utjecali na razvoj legendarnog njemačkog nogometaša. Govorio je o tome Franz Beckenbauer u svakoj prilici evociranja svoje karijere, u knjigama i dokumentarnim serijama. Svaki na svoj način, jer su kao filozofije nogometa imali različitosti, Čajkovski i Zebec su oblikovali tehničko-taktičku nadmoć Kaiser Franza, te usporedo od Bayerna, kojeg se prvo trebalo vratiti u pravu Bundesligu, stvarali su klub za trofeje. U Njemačkoj i kasnije u Europi i svijetu. Upravo je Čajkovski, kojeg su u Munchenu obožavali i zbog nekonvencionalnosti u ponašanju (volio je pivo, kobasice i cigarete) uvidio da je Beckenbauer (koji je u omladinskim kategorijama igrao lijevo krilo) takvog potencijala da umjesto običnog veznjaka koji trči za suparnicima treba biti slobodan kreirati. Vratio ga je na poziciju centralnog braniča, ali bez fiksnih obveza čuvanja igrača. Dakle, libero, igrač koji ima potpunu slobodu da stvara igru iz pozadine, ide u prodor kroz sredinu, dribla i čak stigne do završnice. Čajkovski je tako imao utjecaja i na slavnog njemačkog izbornika, Helmutha Schona, koji je dao slične okvire pozicije i igre Beckenbaueru u reprezentaciji. U eri Čajkovski (1963-68) oformiti će se i najslavnija osovina Bayernove povijesti, u likovima Seppa Maiera (golman), Beckenbauera (središnjica) i Gerda Mullera (realizator). Branko Zebec, koji je za razliku od braniča Čajkovskog bio brzi krilni igrač, imao je ofenzivnije (okomitije) postavke igre i sa njime su Bayern kao i Beckenbauer ostvarili nove napretke. Dok je Čajkovski donio povratak u Prvu Bundesligu, pa 2 nacionalna Kupa, sa Zebecom su Bavarci u upola manjem vremenu osvojili dva naslova prvaka Njemačke i jedan kup. Zbog problema sa alkoholizmom vrlo strogi Zebec pokidao je odnose s igračima i ubrzo je napustio Bayern. U evociranju uspomena i slavnih dana Bayernove povijesti, i Čajkovski i Zebec imaju vrlo važno mjesto, a tome je svakako pridonijela i poveznica sa nacionalnom ikonom Beckenbauerom.

Kao igrač, lider, kapetan Kaiser Franz osvojio je u 13 godina sa Bayernom 4 naslova prvaka Njemačke, 4 nacionalna Kupa, 1 njemački, 3 Kupa prvaka Europe, 1 Svjetski kup. Otišao je u New York Cosmos gdje je u 4 godine osvojio 3 naslova, da bi se 1980.godine vratio u Njemačku, ali u HSV. I tamo je, sa 35 godina, doprinio sa Hamburžani postanu prvaci Njemačke! Opet se vraća u Cosmos na godinu dana i 1983. s 38 godina prestaje aktivno igrati. Bio je kapetan Zapadne Njemačke od 1971. i u slavnoj reprezentaciji Helmuta Schona osvojio je 1972. prvenstvo Europe, a dvije godine kasnije postali su prvaci svijeta kao domaćini, pobijedivši u finalu fantastičnu generaciju Nizozemske na čelu s Johanom Cruijffom. Iako su bili veliki rivali, jedan libero, a drugi moderni napadač i predstavnik novog (totalnog) nogometa, Cruijff i Beckenbauer postali su veliki prijatelji koji su se nakon karijere često družili, i obiteljski, ali i sami u austrijskim Alpama, gdje su satima filozofirali o budućnosti nogometne igre. Dva velikana, dvije ikone koje su mijenjale nogomet, jedna istina o velikom međusobnom poštovanju. Kada je Franz Beckenbauer obilježavao 70. rođendan, Johan Cruijff, inače introvertiran tip kad je u pitanju privatan život i odnosi, napisao je dirljivo otvoreno pismo svom velikom prijatelju, odajući mu priznanje kao sjajnom rivalu, akteru koji je mijenjao nogomet i uvijek bio i ostao veliki gospodin. Bilo je to vrijeme kada se Beckenbauer suočavao s teškom tragedijom, jer mu je od posljedica tumora na mozgu preminuo 46-godišnji sin Stephan. Jedini od petorice potomaka koji je pokušao nešto napraviti u nogometu, dosegavši desetak nastupa u Bundes ligi, uz jedan pogodak.

Beckenbauer je imao turbulentan privatan život, u stalnoj potrazi za onom srećom koja će odgovarati težini njegova igračkog i nogometnog dijela te mu tako osigurati ravnotežu svakodnevice. Sudar veličanstvenih karijera s »običnim životom« uvijek je traumatičan proces kod profesionalnih igrača. Pogotovo onih najslavnijih koji stalno žive pod lupom javnosti. Kako je Johan Cruijff napisao svom velikom prijatelju Kaiseru, treba se naučiti ono što spoznajemo zajedno, a to je da je život na vrhu život usamljenih ljudi… Sudbina je htjela da će Cruijff nepunu godinu kasnije preminuti od posljedica raka pluća, s 69 godina.

Nijemac se ženio u tri navrata, živio je u jednoj fazi života u Švicarskoj, pa u Njemačkoj, a preminuo je u Austriji. Velikan igre, pojam elegancije, inteligencije na terenu i izvan njega, jedinstvene karizme u globalnoj memoriji druge polovice 20. stoljeća i vječni junak Njemačke, preminuo je od posljedica Alzheimerove bolesti. Kako svjedoče njegovi najbliži prijatelji, jako se teško nosio sa zdravstvenim propadanjem i nije se želio pokazivati u javnosti još u fazi kada je kako tako djelovao priseban. Veliki Kaiser Franz Beckenbauer, nažalost, otišao je nesvjestan sebe i svega onog što je učinio u svojoj fantastičnoj karijeri nogometne ikone. No, obožavatelji nogometa sa svih strana svijeta, kao i povijest nogometa pamtit će ga i te kako dobro kao jednog od najvećih koji su slavili jedinstvenom elegancijom najvoljeniju igru na svijetu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini