PIŠE VANESA BEGIĆ

Neka entuzijazam bude zarazan, a ne korona

Ilustracija

Ilustracija


Još jedna školska godina je počela, a učenicima, njihovim roditeljima, nastavnicima, te ostalom nastavnom osoblju jedina je želja da bude to normalna školska godina. Barem donekle.

Nakon dvije posve neobične školske godine, valjda će treća sreća biti zaista sretna. Uz nadu da će učenici uspjeti nadoknaditi propušteno tijekom zadnjih godinu i pol dana, ne samo što se tiče gradiva, već i prakse, druženje, međuljudskih kontakata, da će naučiti družiti se, komunicirati - uživo, uz što manje stresa. Mnogi su roditelji rekli da će, ako ova školska godina bude kao protekle dvije, dobiti živčani slom od silnih online predavanja, zadaća preko viber grupa, mejla, whatsappa…

One generacije koje su završile svoje obrazovanje s dvije nenormalne školske godine, nažalost, neće moći nadoknaditi propušteno - prave maturalne zabave, izlete, ostale školske ekskurzije, nastavu i praksu uživo, druženja, a nažalost, mnogi trenutci u odrastanjima ovih mladih osoba ostat će preskočeni, uskraćeni, nerealizirani. No, bila je to viša sila.

Dok je prije svega nekoliko godina uoči svake školske godine naglasak bio na raznim reformama, kurikularnoj i ne samo, kako učiniti nastavu zanimljivijom, interaktivnijom, školi za život, kako postići da djeca ne bubaju napamet datume i podatke nego da uče s razmišljanjem, sada je glavni cilj da se nastava održi što duže uživo, uz što manje virtualnih, hibridnih oblika, izolacija, pa onda tek sve ostalo.

Naravno, trebat će neko vrijeme da se svi vrate "tvorničkim postavkama", da sve bude kao nekada. To je poseban dan i za sve srednjoškolce jer mnogi će upravo tijekom tog obrazovnog razdoblja stjecati temelje za buduće zanimanje, a nekima će to biti tek poligon za daljnje studiranje. A u svemu tome je bitno i neometano odvijanje prakse. Naučiti dobro zanat otvara mnoga vrata diljem svijeta, bez barijera, pa neka vrijedi uzrečica "od učionice do radionice", isto kao i ona "s faksa na posao".

Osim učenika i učitelja, valjda spomenuti i asistente u nastavi, koji rade za prenisku satnicu, a vrlo su važna karika u obrazovnom procesu.

Zasigurno niti ove godine neće izostati polemike, manje ili veće na relaciji roditelji-nastavnici, ali budući da su učenici bili dosta dugo kući tijekom protekle dvije godine, neki su roditelji počeli više cijeniti one koji obrazuju njihovu djecu, jer su vidjeli koliko je to zahtjevno. A istina uvijek ima dva lica i naličja. Postoje i teški roditelji, a i prosvjetari koji posao tek odrađuju, kao i oni kojima su škola, učenici i rad s njima iznimno važan dio života, i koji to rade s velikim entuzijazmom, svim poteškoćama unatoč.

Stoga onim prosvjetarima koji su do sada radili s ogromnim entuzijazmom poželimo da ih taj entuzijazam ne napusti, a one koji su odrađivali tek radi staža i plaće, neka entuzijazam kolega bude za njih zarazan, a ne korona.

I neka figura učitelja bude opet važna i cijenjena, kao što to i treba biti. A naporni roditelji neka se oslobode tereta stresa i s radošću prate školske dane svog djeteta, i surađuju s učiteljima za dobrobit djeteta da bi se postigli što bolji rezultati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum