Sve češće ponavljana fraza premijera Andreja Plenkovića da je 2022. godina bila "godine isporuke" – pri čemu šef HDZ-a smatra dovršetak Pelješkog mosta, uvođenje eura i ulazak Hrvatske u šengenski prostor političkim eksportom što su građani očekivali – postavlja logično pitanje – kada ćemo i kako tu isporuku platiti? Ne u novcu, Pelješki most pokriven je domaćim i sredstvima Europske unije, trošak uvođenja eura također, dok će se prilagodba policijskih snaga na Schengen isto tako svesti pod stavke državnog proračuna.

Isplata o kojoj je riječ mogla bi biti u broju glasova. Premijer, možda i opravdano, očekuje da birači nagrade na biralištu dovršetak mosta za Pelješac i dovršetak eurointegracija. Doduše, gradilište za Pelješac otvorio je još Plenkovićev davnašnji prethodnik dr. Ivo Sanader, a ulazak u eurozonu i Schengen obećan je nakon ulaska u Europsku uniju 1. srpnja 2013., kada je u premijerskom mandatu bio Zoran Milanović, a u predsjedničkom dr. Ivo Josipović.

Kada danas SDP-ov velikan Peđa Grbin kaže da se "Plenković pomalo kiti tuđim perjem" to ipak nije točno – on je završio posao odnosno isporučio robu koju su drugi političari prodavali kao maglu. Isporuka HDZ-ove vlade u ovog godini, osim toga, neće se ponoviti u sljedećoj jer takvih ciljeva više nema. Barem ne u političkoj sferi, dok u infrastrukturi uvijek ima mostova i tunela koje treba sagraditi i svečano otvoriti. Sljedeći će druga cijev cestovnog tunela Učka i obnova dijela željezničke mreže.

No, pitanje je znači li govor o "godini isporuke" i prijevremene izbore za koje je jedino HDZ spreman? Iako je ljeto 2024. očekivan izborni termin kad se radi o izborima za Hrvatski sabor, nepovoljnija ekonomska situacija koja se očekuje u 2023. godini mogla bi ih gurnuti i ranije na birališta. Možda i prije 31. ožujka – kada prestaje ograničavanje cijene struje, plina i hrane – ili na ljeto, kada je odaziv birača tradicionalno manji.

Jedina trenutačna zapreka koja stoji pred raspisivanjem prijevremenih izbora – kao povod može se navesti neprolazak obuke ukrajinskih vojnika ili nedostatak dogovora o ustavnim promjenama u parlamentu – očekivano je očitovanje Ustavnog suda o izbornom zakonodavstvu. Očekuje se uskoro, i to u najblažoj varijanti; da se izborne jedinice prilagode broju birača kako bi svaki sabornik bio jednako težak po broju građana koje predstavlja.

Činjenica je da je u registru birača svega tristotinjak tisuća građana manje od ukupnog broja stanovnika. To se objašnjava nemogućim zbog broja djece i maloljetnika, a uz toliko iseljavanje, posebno iz slavonske regije. No, teško da tu ima previše nedoumica; iseljeni građani koji imaju domovnicu mogu glasati kao dijaspora bilo gdje u svijetu. Dijaspora više nije samo BiH i iseljeništvo u Australiji i Čileu, nego i Hrvati u Njemačkoj, Irskoj, na Malti i u Švedskoj. Tih nekoliko stotina tisuća građana koji su iselili nisu izgubili svoja biračka prava.

HDZ je trenutačno u dobroj poziciji za izbore: dobiva više glasova od raskoljenog SDP-a i Možemo! zajedno, desne strane poput Mosta i Domovinskog pokreta sve teže prelaze izborni prag, dok Hrvatski suverenisti, zekanovićevci i drugi desničari ostaju ispod praga, baš kao i liberalni političari poput Anke Mrak Taritaš i Marijane Puljak. Konkurencija HDZ-u nije ni HSS, ni HSU, a ni Karolina Vidović Krišto. Osnivanje trećeg puta Damira Vanđelića, koji je još u povojima, važno je upozorenje HDZ-u da valja požuriti s izborima da mu račune ne pokvari nova inačica domovinskog pokreta.

U samom HDZ-u Plenković je neprikosnoveni lider i može slagati izborne liste po svom nahođenju rješavajući se kompromitiranih kadrova. "Godina isporuke" najvažnija je godina njegova mandata te "godina naplate", 2023., ne bi predstavljala iznenađenje.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima