Već sam napisao kako je Mirko Zović bio moj školski kolega iz Pazinske gimnazije, najmlađi, rođen 1940. godine. Završio je poljoprivredni fakultet, vratio se u Pazin gdje je osnovao Poljoprivredni kombinat, a potom i poduzeće "Puris", čija je osnovna proizvodnja bila uzgoj purana i proizvodnja i prerada purećeg mesa. U tom je poduzeću kao rukovodilac-direktor Mirko Zović proveo praktički svoj radni vijek, osim jedne pauze kada je obnašao dužnost predsjednika skupštine Općine Pazin. "Puris" se širio, jačao, imao je više svojih farmi, ali i niz privatnih kooperanata. S vremenom je "Puris" postao jedan od najvećih proizvođača purećeg mesa u bivšoj Jugoslaviji, a prvi u Hrvatskoj.

Mirko Zović stekao je veliki ugled i reputaciju u poslovnom svijetu tadašnje države, naravno i u Hrvatskoj, posebno u Istri - Pazinu. U Pazinu je bio na čelu grupe stručnjaka koji su taj grad i pazinsko područje iz zaostalosti napravili naprednim i razvijenim. "Puris" je uz "Pazinku" bio "lokomotiva" razvoja. U vrijeme najveće ekspanzije imao je preko 1.000 zaposlenika, što je bio zapravo ogroman broj za tako malu sredinu. Mirko Zović bio je izuzetno skroman i častan čovjek, simpatičan i omiljen. Osobno to mogu posvjedočiti jer smo ostali u dobrim, prijateljskim odnosima sve do njegove (prerane) smrti.

Jednoga dana, početkom ožujka 1996. godine, Mirko Zović me nazvao, po glasu sam odmah zaključio da je uzbuđen -uznemiren; rekao je kako je dobio rješenje o provođenju istrage. Ukratko mi je kazao o čemu se radi, a ja sam mu predložio da s tim rješenjem i ostalim "papirima" dođe odmah u moj ured, što je on i učinio. Preporučio sam mu (prilikom tog prvog telefonskog razgovora) da se smiri i da vjerujem kako on nije ništa nezakonito učinio. Došao je ubrzo i tada sam, uvidom u rješenje o provođenju istrage, vidio za što ga konkretno tereti županijsko državno odvjetništvo Pula. U razgovoru s Mirkom, ali i iz dokumentacije koju mi je donio, zaključio sam kako u njegovim radnjama koje je poduzimao kao direktor "Purisa", vezano za pretvorbu tog poduzeća, nema elemenata kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ali kako uopće nema nezakonitosti, pa ni nepravilnosti. Predložio sam mu da mu napišem, kao njegov branitelj, žalbu protiv rješenja o provođenju istrage, a neka mi i on napiše jedan prilog o onome što mu se rješenjem o istrazi stavlja na teret. Rekao sam mu da ću osobno doći u njegovu firmu i razgovarati o nastaloj situaciji, s njim i njegovim suradnicima, posebno sa pravnikom Anđelkom Miletićem, našim kolegom iz gimnazijskih dana.

Bio sam iznenađen da je istražni sudac (Živko Krivić) donio rješenje o provođenju istrage, a da nije ispitao Mirka Zovića kao okrivljenika i zato jer mi je Mirko rekao da se opravdao neodazivanju poziva zbog bolesti.

Kazao sam Mirku neka bude miran, da ja smatram kako ćemo uspjeti uvjeriti istražnog suca, ali i državnog odvjetnika, da on nije počinio nikakvo kazneno djelo, i da je cijeli postupak pretvorbe "Purisa" proveden "lege artis" tj. zakonito. To što sam mu rekao nije baš djelovalo utješno na mog prijatelja, bio je i dalje zabrinut i uznemiren. Jako ga je pogodila sama činjenica da je protiv njega pokrenuta istraga. Meni je ta uznemirenost bila razumljiva i svakome tko je poznavao Mirka Zovića, a posebno imajući u vidu činjenicu da se radilo o izuzetno poštenom, uglednom i poštivanom čovjeku, "štimanom čoviku", kako kažu Istrijani. Često me znao zvati, čak i kasno noću, i dugo bismo razgovarali. Učinio sam nešto, što inače nije bio moj običaj, otišao sam zamjeniku državnog odvjetnika Stjepanu Borovečkom i istražnom sucu Živku Kriviću, obojicu sam dobro poznavao (i cijenio kao vrhunske profesionalce) još iz vremena kada sam radio u okružnom sudu u Puli. Kazao sam im da sam preuzeo obranu svog prijatelja Mirka Zovića i zamolio ih samo jednu stvar, a to je da se istraga ubrza i čim prije završi.

Istražni sudac je moju molbu uvažio i već 27. ožujka 1996. godine ispitao Mirka Zovića, u mojoj prisutnosti.

U svojoj obrani Mirko Zović je opisao i objasnio dotadašnji postupak pretvorbe "Purisa", uz naglasak kako su provedene radnje zakonite i sukladne rješenju od 9. rujna 1992.godine, kojim je Agencija za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske dala suglasnost poduzeću "Puris" na namjeravanu pretvorbu.

Protiv ranijeg rješenja istražnog suca okružnog suda u Puli od 28. veljače 1996. godine, kao branitelj Mirka Zovića, podnio sam 17. ožujka 1996. godine žalbu, koju je vijeće Županijskog suda u Puli, sastavljeno od sudaca tog suda Bruna Frankovića kao predsjednika vijeća, Joakima Šugara i Iztoka Krbeca kao članova vijeća, na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 1996. godine uvažilo i ukinulo pobijano rješenje od 28. veljače 1996. godine i predmet dostavilo istražnom sucu na ponovno odlučivanje. Istragu u tom predmetu nastavio je istražni sudac Eugen Pustijanac, koji je 8. rujna 1997. godine donio rješenje kojim se istraga protiv Mirka Zovića, vođena zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlaštenja iz čl. 215. st. 3 i 5 KZH, obustavlja.

Naime, županijsko državno odvjetništvo Pula je 24. travnja 1997.godine pismenim podneskom obavijestilo istražnog suca da odustaje od krivičnog gonjenja Mirka Zovića, pa je pritom uslijedilo citirano rješenje istražnog suca o obustavi istrage.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem
• Mitinzi, optužbe i tišina institucija
• Šutnja pred riječima mržnje