KOMENTAR IVORA BALENA

Između Dušice Radojčić i Željke Markić NEMA GOTOVO NIKAKVE RAZLIKE


Nakon više desetljeća aktivističkog rada, ulaskom u politiku Dušica Radojčić mogla bi sav taj rad praktički baciti niz vodu. Tko sad više može vjerovati da je ona, protiveći se ski-liftu na Valovinama ili centru za otpad na Kaštijunu, objektivno promovirala ekološke interese svih građana Pule, a ne svoje vlastite političke agende? Tko kaže da to sve nisu bile samo parade protiv IDS-a koji kao liberalna pro-biznis stranka sigurno ide na jetra radikalnim ljevičarima?

 Prošli tjedan smo saznali da je Dušica Radojčić, najpoznatija pulska ekološka aktivistica i čelnica udruge Zelena Istra, moguće pojačanje radikalno lijeve stranke Možemo. To nije iznenađenje jer su eko aktivisti svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, bliski ljevici. Osim toga, i Možemo se predstavlja kao zeleno-lijeva stranka.

Ono što je neobično međutim jest to da je Dušica Radojčić - ili se barem tako predstavlja - aktivistica, a ne političarka. Razlika je u tome što bi aktivisti trebali biti političko-ideološki nepristrani, odnosno svoje političke simpatije trebali bi držati po strani kad se bave aktivizmom. Nakon više desetljeća aktivističkog rada, ulaskom u politiku Dušica Radojčić mogla bi sav taj rad praktički baciti niz vodu. Tko sad više može vjerovati da je ona, protiveći se ski-liftu na Valovinama ili centru za otpad na Kaštijunu, objektivno promovirala ekološke interese svih građana Pule, a ne svoje vlastite političke agende? Tko kaže da to sve nisu bile samo parade protiv IDS-a koji kao liberalna pro-biznis stranka sigurno ide na jetra radikalnim ljevičarima?

Zanimljivo je da se kao istarska kandidatkinja za Možemo spominje i Suzana Jašić, osnivačica i bivša čelnica Gonga koja je u međuvremenu postala vijećnica u Gradu Pazinu, a u vijeće je ušla kao nezavisna kandidatkinja s liste SDP-a. Gong, posljednjih godina pomalo zaboravljena "nezavisna" udruga, nastao je krajem 90-ih s ciljem provjere da tadašnji Tuđmanov HDZ ne namješta rezultate izbora. Od tuda i kratica Gong, ili "Građani organizirano nadziru izbore".

No puno je rijeke proteklo ispod Savskog mosta od tada do danas. Gongovci su nekad bili popularni kao mladi fakini koji se, za razliku od svojih staraca, nisu bojali pokazati srednji prst Tuđmanu i HDZ-u. Oni su umnogome pomogli da 2000. dođe do prve i povijesne promjene vlasti u nezavisnoj Hrvatskoj i da umjesto HDZ-a vladu preuzme SDP. U općem narodnom oduševljenju koje je tada vladalo, većini je promaklo da Gong zapravo nikad i nije bio ništa drugo nego alatka ljevice na putu dolaska na vlast. Potvrdilo se to u godinama koje su dolazile, a u kojima se Gong pretvorio u neku vrstu radikalnog krila SDP-a. Pridjevi "nazavisni" i "nestranački", kad bi se stavili uz Gong, počeli su stvarati dojam sprdačine.

Suzana Jašić je svo to vrijeme bila glavni "talking head" Gonga, a potom je otišla u politiku, i to pazinsku. U međuvremenu je istaknuti Gongovac Dragan Zelić postao tajnik u SDP-u, a iz te udruge iselio je i Tomislav Tomašević, danas vođa stranke Možemo, kandidat za rušenje Milana Bandića, najveća zvijezda hrvatske ljevice i najveći novi superstar hrvatske politike uopće. Po prirodi stvari i njihovih radikalnih razmišljanja, Gongašima i nije mjesto uz SDP, koji je (p)ostao umjerena lijevo-liberalna opcija, nego uz ratnike s terena koji idu okolo i protive se projektima. Baš kao što to čini Dušica Radojčić.

Naravno, sve to pod uvjetom da je njima kao aktivistima, a Gong i Zelena Istra navodno još uvijek jesu aktivisti, mjesto u politici ili uz politiku. Međutim, dosljednim i autentičnim aktivistima mjesto bi uvijek trebalo biti nekoliko parseka od politike. Na politička gibanja oni bi trebali utjecati tako da objektivno koriste argumente, iskustvo i znanje stečeno u aktivističkom radu, a ne da se s prvom pravom prilikom uvale u neku stranku i bace debelu sjenu na sav svoj prethodni rad.

Zbog svega toga Dušica Radojčić se sve manje, ako još uopće, razlikuje od Željke Markić, najpoznatije aktivistice s druge strane spektra koja toliko otvoreno promovira radikalno desne ideje da je nitko ozbiljno ni ne doživljava kao aktivisticu. Ali zbog čega bi Željki Markić bilo zabranjeno da se smatra aktivisticom, a Dušici Radojčić dozvoljeno, kad se u oba slučaja radi o gotovo pa identičnom parapolitičkom djelovanju? Ovisno o političko-ideološkim simpatijama, netko će reći da su ideje Dušice Radojčić ideje na korist cijelog društva, napretka i održivosti, a ideje Željke Markić sve obrnuto od toga. Međutim, to ovisi samo o kutu gledišta. Simpatizeri Željke Markić vjerojatno će reći da su upravo njihove agende spas za čovječanstvo.

Zbog svega toga je mogući ulazak Dušice Radojčić u pulsku politiku u maloj mjeri dobra, a u velikoj loša vijest. Dobra jer će poznato ime, naviklo na javno lamentiranje i sviranje po narodnim žicama, unijeti određenu dozu živosti u pomalo usnulu pulsku oporbu. Kao i svakom gradu, i Puli treba jaka opozicija puna energije, ideja i dobrih namjera, a stanje je u gradu takvo da se oporba jedva čuje. Donekle aktivan bio je SDP, ali i ta stidljiva nastojanja eutanazirala je njihova koalicija s IDS-om na nacionalnom nivou. Kao što možemo čuti ovih dana na primjeru istarskih željeznica, lokalni SDP-ovci opet su se vratili starom modusu djelovanja - nasrći na HDZ kako znaš i umiješ.

Sve to ostavlja prostor za novo ime, ali upitnik iza rečenice da je to baš Dušica Radojčić velik je kao Arena. Niti jednom gradu ne trebaju političari koje će u startu pratiti veliki manjak vjerodostojnosti, pogotovo ako dolaze s aureolom narodnih tribuna koji će donijeti nove vjetrove. Čini se da će vjetar koji dolazi s Dušicom Radojčić biti nov kao povjetarac koji je pratio Jožu Manolića u osnovnu školu.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini