KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

Što s Pulom smjeraju Dušica Zoričić i Filip Radojčić?

Robert Frank

Robert Frank


"Bi bi - ne bi, ne bi - bi bi". Tako nekako razmišlja dvoje mogućih pretendenata na još malo pa upražnjeni tron pulskog gradonačelnika. Najprije dama, zagonetna, dubokomisleća, nedodirljiva Dušica Radojčić. Vau, ikona ljevice, ekologije, zdravih politika, uravnoteženog razvoja, ženskih prava, zelenog i plavog. Uglavnom sve to potpisujem, no iskustvo govori da papir trpi sve. Neodlučni gospodin je (polu)konzervativni Filip Zoričić. Politički, realno, MOST-ovac. Ali prikriveni, da mu se ne bi zamjerilo. On pazi na te fore. Ravnatelj je pulske gimnazije. Za društveni angažman, u okviru obrazovnog sustava, ide mu visoko prolazna ocjena. No ima oko njega rupa. I to priličnih. Praznina u sadržaju koje bi valjalo, poštovani Filipe, popuniti. Jednostavno zato da bi ti ljudi bar malo više vjerovali. Ili da bi znali u što ti vjeruješ pa da ti onda povjeruju. Ili ne povjeruju. Njihovo pravo. Ali neće Filip na sklizak teren, igra na zicer, oglašava se oko svega, ali ne i ključnih pitanja. S kandidaturom za pulskog gradonačelnika, usudi li se to konačno napraviti, i ona će doći na red.

Vratimo se na nju, politički i dalje neodlučnu Dušicu Radojčić: ona je aktivist, ali i elitist. Možda je to malo neuvjerljivo, no njeno je pravo. Duboko skrivena iza brda nadmenosti i nekakve nadmoći, kad se obraća, a obraća se rijetko, radi to s visoka. Zanimljiv fenomen koji mnogi primjećuju.

Filip je pak klasični populist, masovnjak. Ono, široki, američki osmijeh svima: "Dobar dan, ja sam Filip, ako se ikada odlučim kandidirati za pulskog gradonačelnika, glasajte za mene!" Dobro, Filipe, dobro… Shvatili smo: … ako se ikada odlučiš… Filip se fura na šarm, prisnost, pretjerano intimiziranje, telefonske pozive i sms-ove, održava kontakte na društvenim platformama, širi mrežu. Sve se bilježi: piškio, kakio… On predpredpredpredizbornoj pretkampanji svoje predpredizborne pretkampanje za pulskog gradonačelnika pristupa knjiški, po pravilima političke promocije, proračunato, solidno odglumljeno, s ciljem potencijalnog angažmana na koji, i u tom grmu leži zec, nikako da se do kraja odluči. Filip gleda korak, dva naprijed. Anticipira. Zbraja i oduzima. Hoće li se zamjeriti ako se kandidira? Kome? Kako da se onda izvuče? Može li u međuvremenu napredovati? Ili će trgovati? Dok se tako brižan muči što sa svojim političkim životom, bez problema na dnevnoj razini isporučuje namješteni smješak. Realno, glumata, fali mu spontanosti. I, da, nedostaje mu ideologije. Kronično. Kao da je grijeh što politika i svrstavanja po raznim pitanjima imaju ideološki predznak. Naravno da imaju. Moraju imati. U tome je suština demokracije i višestranačja. On od toga bježi. Kad bi moglo zagustiti, hvata mračnu ulicu da slučajno ne bude previše osvijetljen. Tada, mora se priznati, pokazuje određeni oblik političke inteligencije: skreće pozornost. Brzo reagira. Poput situacije sa srcedrapajućim Facebook objavama. Konkretno, oko Bandićevog pogreba. Kao, ispričava se učenicima što oni ne mogu u školu, što ih se zakida u svemu, dok se neka tamo mrzovoljna gomiletina ljudi u Zagrebu nepropisno okuplja i lije suze za gradonačelnikom u 6 mandata. Jeftini populizam, jeftiniji i od Bandićevog koji je bio kralj političke magije i manipulacije masama.

Daj, Filipe, što ne možeš bolje?! Zar je to maksimum?! Tako besmislena patetika?! Evo nagradnog pitanja za Zoričića: da je ovih dana, usred potencijalno novog vala korone umjesto Milana Bandića umro veliki Vladimir Gotovac, o kojem je ravnatelj Filip napisao doktorski rad i za što zaslužuje iskrenu pohvalu, bi li potencijalni kandidat za pulskog gradonačelnika, Filip Zoričić poznatiji kao "bi bi - ne bi, ne bi - bi bi", iz poštovanja, emocije, uvažavanja i svega pozitivnog otišao na pogreb među tisuće ljudi, stavio maskicu, pustio suzu i poručio svima - jebite se, i ja sam čovjek koji ponekad i iz uvjerenja prekrši pravilo! Pa ako treba, platit ću kaznu! No Filip bi vagao, pro et contra, dobre i loše strane… U međuvremenu, Zoričiću, ode vlak.  

Negdje, putem, izgubih Dušicu. A ono, eho, odzvanja… "Po šumi širom, bez staze puta, Dušica Radojčić povazdan luta. Lovom se bavi, često je vide, s trista kopalja na Pulu jurišom ide". Ili ne ide… "bi bi - ne bi, ne bi - bi bi"…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini