Jedan plus jedan je dva, i tu nema pomoći. I đak prvak zna da ako su cijene hrane u Hrvatskoj među većima u Europi, inflacija je preko četiri posto, a Vlada smanjuje mjere subvencioniranja cijene energije, ukupni trošak života za građane raste. Nema te politike koja može demantirati očigledno, a u Hrvatskoj se uz to pojavio i problem afričke svinjske kuge i drugih bolesti stoke, koje će sigurno ove jeseni dodatno povećati cijene hrane. Ili čak njenu nedostupnost za neke proizvode. Stoga je potpuno jasno da nam slijedi godina skupog življenja. To potvrđuju i zadnji podaci za rujan - potrošačke cijene u rujnu su bile 4,2 posto veće nego u rujnu prošle godine, pokazala je prva procjena inflacije, čime je nakon kratkotrajne ljetne stagnacije inflacija u Hrvatskoj ponovo ubrzala na godišnjoj razini.

Izgledalo je da inflacija polako počinje padati, pa je bio prekinut tromjesečni trend ubrzavanja rasta cijena započet u svibnju, a onda se dogodio novi skok. Pritom je zanimljivo da je najveći rast cijena usluga, a ne hrane što znači da se brojni, primjerice telekomunikacijski provideri, ali i turizam i ugostiteljstvo, kače na ukupnu inflaciju i izvlače svoje ekstraprofite. Na mjesečnoj razini, tj. u odnosu na kolovoz, cijene su u prosjeku veće za 0,4 posto, a ono što je problem jest - trend. Nema naime naznaka da će se cijene kontrolirati. Dapače, s ukidanjem mjera na otprilike pola potpora koje smo ranije imali, takozvana inflatorna spirala (poetičnog li naziva za harač) znatno će se zakovitlati. Ako poskupljuju struja i plin, jasno je da će poskupiti - sve.

Ako se pogleda struktura troškova, prosječno hrvatsko kućanstvo izdvaja 27 posto raspoloživog dohotka za hranu, dok je prosjek u EU-a 16,9 posto. To ne znači da kućanstva u EU-u manje troše na hranu, nego da je kod nas hrana skuplja. S energijom zasad nije tako jer je ona u apsolutnom iznosu u Hrvatskoj jefitinija nego možda na sjeveru Europe, ali je u omjeru kućnog budžeta itekako skupa. To se možda posebno odnosi na Rijeku i druge gradove gdje se dobar dio građana grije putem toplana. Već tijekom ljetnih mjeseci te su tarife u računima narasle - iako nema grijanja u kolovozu, trošak se raspoređuje na 12 mjeseci pa je to poskupljenje već osjetno. A što li će tek biti! Naime, i u prosjeku su cijene energije već 4,5 posto veće nego u isto vrijeme 2024., a i vrapci na grani znaju da to automatski utječe na sve sektore i posredno povećava troškove drugih proizvoda i usluga. I stručnjaci su izračunali da sve te cijene ukupno u Hrvatskoj rastu gotovo dvostruko brže nego prosjek EU-a, a istovremeno su plaće i dalje ispod europskog prosjeka. To znači da građani osjećaju dvostruki pritisak jer moraju plaćati europske cijene, ali s plaćama koje ne prate taj rast. Osnovna matematička procjena pokazuje, dakle, da bi troškovi života kad se sve zbroji ove zime mogli u Hrvatskoj prosječno rasti oko 10 posto u odnosu na troškove koje smo imali prije godinu dana.

Naravno, Vlada ne može dovijeka držati svoje subvencije za sve građane, to također svatko zna. Državni proračun je već u deficitu zbog toga, i nije realno da Vlada podržava vlastiti deficit zbog deficita kućnih budžeta. Barem ne nakon punih pet godina mjera i subvencija. Uvjeti na globalnom tržištu danas su relativno normalni, bez obzira na sve ratove koji se vode, stoga se moramo vratiti na staro normalno, u tržišne okvire.

Ono što međutim nije normalno jest da su plaće, kako je ovih dana potvrdio i sam ministar rada i socijale Marin Piletić, u privatnom sektoru za čak trećinu manje nego u javnom. U privatnim tvrtkama ipak radi većina zaposlenih, a zarađuju za 30 posto manje od prosječnog učitelja ili nekog zaposlenika u ministarstvu (naravno u skladu sa stručnom spremom). To je porazna činjenica za Hrvatsku, gdje nema naznaka ozbiljnijih poreznih reformi. To je zasad ne-tema. Ali i to bi opet bila državna intervencija, a ne može nas Andrej Plenković spašavati baš od svega. U svakom slučaju, u začaranom smo krugu inflacije koja će ove zimske sezone očito i dalje rasti. Rješenja su u promjeni paradigme, kako bi to rekli u oporbi, no to je pak najteže promjenjiva kategorija. Prvo treba preživjeti.

Povezane vijesti

• I 2025. u spirali
• Rekonstrukcija koalicije
• Globalno i lokalno – politika bez srama