PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

ORDINACIJA Dr. FRICA: Čestit Božić i još češća Nova godina

Baš sam se, ono, razveselio koliko me ljudi voli i koliko njih me se sjeti u tako posebnim trenucima. Zamišljam kako je to kad me se netko sjeti na polnoćki, vadi mobitel, pjeva božićnu pjesmu, svećenik u ekstazi molitve, crkva se ori, a on izvadi svog soba i jelku i pošalje ih meni, točno u ponoć - plus, minus koju minutu

Ilustracija

Ilustracija


E samo sam vam još ja falio, nakupilo se tih čestitki, a? Nešto na Viberu, nešto na Messengeru, a ponešto na Instagramu. Čini vam se ništa lakše nego poslati soba, losa, irvasa, što li je već, možda i jelen, te okićenu jelku i nalijepiti nekome u inbox poruku Merry Christmas.

Nije to baš tako, ima taj čin svoju simboliku i neki svoj razvojni put.

Ja sam, recimo, dobio čestitku od znanih i još više neznanih, javila se Nika ekstenzije, Tea nadogradnja, Mira aromatično bilje, Dernek babo, Bata ko vrata, Darko apartmani Rakalj… Božić je bio pun emocija, jedino mi je žao što sam izgubio pola sata otvarajući poruke, grize me malo savjest, žao mi je što sam se u jednom trenutku opustio i zaboravio na "krug obitelji".

Prekrasan je to termin - "krug obitelji". Svaki put kad ga netko spomene, ja si pokušam vizualizirati taj krug, razmišljam kako se tko ponaša u tom krugu, kakav je krug obitelji onih koji žive u petnaestak kvadrata kontejnera na Baniji. Mogu li oni uopće stajati u tom krugu? Kad gledam vijesti, shvatim da je to "začarani krug" i da će mnoge obitelji još dugo u njemu stajati.

Baš sam se, ono, razveselio koliko me ljudi voli i koliko njih me se sjeti u tako posebnim trenucima. Zamišljam kako je to kad me se netko sjeti na polnoćki, vadi mobitel, pjeva božićnu pjesmu, svećenik u ekstazi molitve, crkva se ori, a on izvadi svog soba i jelku i pošalje ih meni, točno u ponoć - plus, minus koju minutu.

Toliko ljubavi čovječanstvo pamti samo iz vremena Woodstoka, djece cvijeća, tog epskog kolektivnog izleta na farmu Maxa Yasgura u kolovozu 1969. godine.

Prođe Božić, dva-tri dana gluvarimo i onda opet ljubav, pažnja, pokloni, borovi, sobovi, praporci, saonice i, naravno, sarma.

Luda noć je luda jer većina poludi što im ta luda noć uopće nije tako luda, čak im predstavlja opterećenje. "Koji kurac, pa samo se pilam svaku Novu godinu", e tako bih ja nekako rezimirao groznicu novogodišnje večeri. Naravno da ima onih koji se vesele po narudžbi, onih koji se vesele i luduju kad im okruženje kaže da se treba tako ponašati.

Ali, ipak, bilo bi u redu poželjeti ljudima sreću u godini koja dolazi i koju smo čekali iako bi ovako i onako došla. Gledali smo na sat, namještali papirnate kapice, mijenjali kanale na televiziji, zaurlali kad bi uhvatili Grdovića i "Dalmatinac sam" ili "Bolje živim nego ministar". Muvali bi se po stanu, izlazili na terase, otvarali prozore, osluškivali susjedstvo, natakali vino, ali tek na "Dalmatinac sam…" shvatili bi da je najluđa noć u tijeku. Obavezno bi netko iz "kruga obitelji" ili obiteljskih gostiju u tom trenutku viknuo: "Tooo, pusti tooo… tu sam rođen jaaaa…"

Prvo što bih poželio je puno zdravlja svima. Ali niti želim niti mogu zaobići one o kojima ovise naši životi. Predsjedniku bi zaželio da nastavi sa "stand-up" uveseljavanjem pučana sa što više "plamenih jazavaca", premijeru bih poželio uspjeh u provođenju demografskih mjera i da namami što više budala za onih dvjesto tisuća kuna.

IDS-u bih poželio što manje vatrogasnih intervencija, treba im vrijeme da bi se Daniel Deković mogao više posvetiti pulskoj podružnici stranke. Pausu bih poželio do okrene novi papir, točnije novu stranicu u vođenju stranke. Vjerojatno ste skužili moju dobru igru riječi, Paus-papir i te fore? A šta da radim… Bolje to, nego Miki Paus.

SDP-u želim što više dobitaka na lotu, što više novih predsjednika stranke, bar tri unutarstranačka izbora i još nekoliko Milanovića. HDZ-u želim puno zdravlja za Pupovca i Radina, a lokalnim HDZ-jcima želim SDP i IDS kakvi su sad.

Platformi Možemo! želim uspješno prvo glasanje "za", bez straha i pritiska da će ih netko zajebati. Da probaju, jednom im mora biti prvi put. Nezavisnoj listi Filipa Zoričića želim transparentno raspisan natječaj za najtransparentniji zakon o transparentnom zakonu o transparentnosti. NK Istri 1961 želim što bolju obranu i društvenu samozaštitu vlastitog gola u nastavku prvenstva.

Ekipi iz Lattiere želim da bar jednom uzmu Glas Istre u ruke jer mi je dopizdilo što još niti jednom nisu komentirali moju kolumnu. Baš će biti zanimljivo da li će mi se nakon ovoga netko od njih obratiti, Terza, Marcello, Elena, Edi, Slaven, Černi, Puška, Filip, Manči…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom