komentar glavnog urednika

Zoričić na listi postignuća za sada ne može napisati ni dva retka

Gradonačelnik ulazi u deveti mjesec vladanja, a da iza njega nema ničeg opipljivog. Ako i nije ispao ništa gorim od IDS-a, nije ni mrvicu bolji. S puno samohvale, peglanja imidža i kreiranja priča o sebi kao čovjeku transparentnosti i promjena, vrhunskih ideja, ali još više otvorenih, bespotrebnih sukoba, kad više reagira impulzivno, instinktivno, a manje razumom i argumentima, nije ispunio ni minimum minimuma očekivanja

| Autor: Robert FRANK
Ilustracija

Ilustracija


Teško da je Pula u bližoj povijesti imala ambicioznijeg gradonačelnika od Filipa Zoričića. Čovjek je obećavao da će pomicati planine, ispravljati pogreške, graditi neki novi, drugačiji, bolji, moderniji grad s pravednijim društvom u kojem stranačke iskaznice ili podobnost bilo kakve vrste neće utjecati na radno mjesto i poslove, kao što je to bilo do njegovog mesijanskog spuštanja na zemlju. A onda je došao on…

"On dolazi. Podignimo glas. Uz pjesmu slavljenja, dolazi naš spas; Mesija. Na oblaku će doć'. Kao sunca sjaj, na zadnje trube znak. On dolazi. Podignimo glas". Filip, Filip Zoričić.

Prvim dojmom šarmantan, druželjubiv, otvoreni i žovijalni Dalmatinac imao je nevjerojatnu poziciju - da sa sasvim solidnim konsenzusom i podrškom javnosti krene u promjenu loših pulskih trendova. Upravo zbog toga, kao i zbog zasićenosti IDS-om, a prije svega Borisom Miletićem, Puljani su mislili da biraju osobu velikog nadahnuća i goleme energije - Njega. Zvučao je drugačije od istarskih regionalista, svakako manje parolaški i demagoški nego IDS generalno. Nije on bio toliko uvjerljiv, koliko su oni bili demotivirani, posvađani, podijeljeni i dosadni. Elokventan, nabrijan, podržavan od širokog spektra u kampanji snažno angažiranih pojedinaca i grupa kojima je ultimativni prioritet bio svrgavanje dugovječne, potrošene, izlizane vlasti, zajahao je na anti-ideesovskom valu koji sada polako gubi snagu.

Krediti u javnosti ubrzano mu se troše, a naklonost smanjuje. Zamor IDS-om uskoro će zamijeniti umor Zoričićem.  

Problem je što gradonačelnik dosad nije napravio previše. Iskreno, nije napravio gotovo ništa. Nesklon donošenju odluka i preuzimanju odgovornosti najradije bi putovao u Zagreb, Split, Istanbul i Monte Carlo. Širio bi pozitivne vibracije, družio se s ministrima, Ivicvom Puljkom, ali i princom Charlesom, Papom, Richardom Gereom. Kao da će tako, u društvu s ovdašnjim moćnicima, ali i svjetskim jet setom, nestati problemi koji ga pritišću u gradu u kojem se očekuje da ispuni ono što je obećavao, a sada to ne može ili ne zna kako.  

Gradonačelnik, naime, ulazi u deveti mjesec vladanja, a da iza njega nema ničeg opipljivog. Ako i nije ispao ništa gorim od IDS-a, nije ni mrvicu bolji. S puno samohvale, peglanja imidža i kreiranja priča o sebi kao čovjeku transparentnosti i promjena, vrhunskih ideja, ali još više otvorenih, bespotrebnih sukoba, kad više reagira impulzivno, instinktivno, a manje razumom i argumentima, nije ispunio ni minimum minimuma očekivanja.

Zoričić formalno na listi postignuća ne može napisati ni dva retka. Papir je prazan, čist, nevino bijel. Zasad je bez pokrića njegova ambicija koja ga je dovela do priželjkivanog trona. Preuzimanje vlasti ga je iznenadilo, uhvatilo nespremnog. Nije se pripremio pa je u skladu s time njegov rezultat mršav kao u onih sedam krava. Ipak, svima koji znaju samo malo politički razmišljati dao je do znanja kako mu je upravljanje Pulom trampolin za Zagreb. Isto kao i šefu SDP-a Peđi Grbinu. Zoričićev konačni cilj je pozicioniranje u Saboru ili u izvršnoj vlasti. Samo mora dobro anticipirati koja bi opcija mogla pobijediti i na vrijeme joj se mora prikloniti. O kojoj ideologiji i svjetonazoru bi mogla biti riječ, te na čiju bi se listu uvaženi gradonačelnik mogao pozicionirati, ne zna nitko. On sam još manje. Njegovo njihanje osobnog političkog klatna od lijevog k desnom je perpetuum mobile. Filip Zoričić, sada je potpuno jasno, želi svjetla puno veće pozornice od Pule. On na nacionalnoj razini želi govornicu, priču, dok u ovoj provinciji, prolaznoj i usputnoj stanici, boravi samo zato što mora, izbjegavajući gdje god može direktnu odgovornost. Ovdje, u gradu, opterećen je dosadnim, komunalnim problemima, za koja nema prava i brza rješenja. Uz to je otpočetka opterećen fragilnom koalicijom koja se jedva održava na životu. Zadnje što mu treba je ono što se upravo događa: ne prva, druga, ni treća ili četvrta… Ovo sada je peta, šesta velika kriza. Marsovo polje. Tvrdi kamen koji lomi zube.

Poanta je u tome da je od danas Zoričić - čak i od Dušice Radojčić i platforme Možemo! te od SDP-a i Sanje Radolović, kao dvije koalicijske partnerice - neugodno stjeran u kut. U Gradskom vijeću - kojom prva predsjeda, a druga će je zamijeniti - ostat će usamljen u razmišljanju da Marsovo polje ostaje šetnica za pse i rekreativce. Iako je prethodna vlast nakon višegodišnjih pregovora s državom dobila pravo Grada na to zemljište, koje se mora staviti u konkretnu sportsku funkciju, Zoričić je iz čistog kaprica i sprdnje sa svima, jer drugog pravog razloga nema na horizontu, od toga odustao. Obzirom da gotovo svi pulski gradski vijećnici zauzimaju unisoni stav oko Marsovog polja, suprotan njegovom ishitrenom, Zoričić postaje manjina, sam, samcat s teško objašnjivom idejom o psima i rekreativcima koju nikada nije pobliže objasnio niti za nju pružio argumente koji je podržavaju.

Njegov je problem što misli da javno izgovorena riječ gradonačelnika nema veliku težinu, kao da ne shvaća da je ne može tek tako povući. Može, da, ako prizna grešku. A on tome nije sklon. Marsovo polje je primjer iz kojeg je vidljivo iz aviona kako Filip Zoričić funkcionira inatljivo. Pod pritiskom sve većeg raskoraka između golemih želja i limitiranih sposobnosti, pulski gradonačelnik, koji želi biti netko i nešto u smokingu i s leptir mašnom, koji želi biti puno više od onoga što je sada, ulazi u opasnu fazu svog vladanja. Sam se u nju doveo.

Zadnje što mu treba je povratak u politiku poznatog baljanskog poduzetnika Plinija Cuccurina. Već dulje vrijeme prisutna je (polu)informacija o njegovom ponovnom političkom angažmanu. On pak takve spekulacije nije ni potvrđivao ni demantirao i nije se prema njima ni na koji način odredio. Od osoba bliskih Cuccurinu neslužbeno smo dobili informacije, temeljem kojih se nagađa o njegovoj revitalizaciji političke karijere, da nekadašnji čelni čovjek Ladonje jako dobro stoji temeljem dvije provedene ankete, od kojih je jednu, zanimljivo, napravila slovenska specijalizirana agencija. Spominje se da Cuccurin, što navodimo s ogradama jer su ankete tajne i nisu nam dostupne, u Puli, ali i na razini Istarske županije, ima sasvim solidnu podršku. Neformalno doznajemo da mu je ipak puno bliži eventualni angažman oko najvećeg istarskog grada koji trenutno vodi Filip Zoričić.

Aktualni pulski gradonačelnik je, podsjetimo, samoinicijativno i pod dosta čudnim okolnostima svojedobno napustio Ladonju, što je napravio neposredno pred izbore. Računi su ostali neraščišćeni…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini