ANALIZA  GLAVNOG UREDNIKA

Dalibor Paus dodatno je oslabio poziciju Miletića u IDS-u. Osnažiti bi je mogao jedino Lerotićev trijumf u Puli

Dok su mnogi utekli glavom bez obzira, ne želeći preuzimati odgovornost za izranjavani IDS i bojeći se da bi mogli izgorjeti u zapaljivoj atmosferi unutar stranke, Paus je postupio kao najmlađi i najnaivniji među vojnicima koji moraju uništiti neprijateljski bunker

| Autor: Robert FRANK
Dalibor Paus/Robert Frank

Dalibor Paus/Robert Frank


Daleko je u IDS-u od idealnog ili barem donekle prihvatljivog. U zamršenim stranačkim hodnicima istarski regionalci teško nalaze izlaz iz neugodne postizborne situacije. Kao da su u labirintu, s puno vrata i prolaza koji ne vode nikuda. Eventualno u slijepu ulicu sa zidom kao nepremostivom preprekom. Stranka je u očitoj krizi rezultata, ali i međusobnih odnosa. Ključni akteri koji bi priču iz negativnog trebali prevesti u pozitivno gledaju se preko nišana. Za preokret trenda potrebna je volja koja sama po sebi nije dovoljna za povratak IDS-a tamo gdje njegovi članovi i simpatizeri priželjkuju - u obnašanje vlasti u što većem broju gradova i općina.

Hrabro i odvažno

I uslijed te krize, kao posljedice poremećenih osobnih odnosa i još više podbačaja na lokalnim izborima, gdje možda nisu dramatično izgubili, ali su još dalje bili od kakve takve ukupne pobjede, jedan čovjek se odlučio prvi kandidirati za šefa stranke. Profesor Dalibor Paus, po nekima mimo svih zakona političke logike, kraj svih senatora stranke i mladih jurišnika jedini je imao snage reći da želi biti kandidat za predsjednika. Tek će se vidjeti može li načelnik male općine, neiskusan u zakulisnim igrama koje prate rad svake stranačke organizacije, uopće preživjeti do sredine rujna kad se bira šef IDS-a. Ipak, konsenzualna podrška 16 kolega (grado)načelnika, od kojih se nijedan koji je bio na polutajnom sastanku u Novigradu naknadno ne bi smio kandidirati protiv njega, zalog je s kojim poluanonimni Paus kreće u svoju borbu.

Naravno, dio stranačkih struktura nezadovoljan je, čak štoviše i očajan, takvim raspletom situacije i reduciranjem manevarskog prostora za one koji bi se možda poželjeli suprotstaviti više hrabrom i odvažnom nego ambicioznom i potentnom Pausu. No možda bivši ravnatelj Tehničke škole u Puli iznenadi najveće skeptike, možda kao faktor novog spajanja, a ne starog razdvajanja, iz prijelaznog postane trajnije rješenje. Dok su mnogi utekli glavom bez obzira, ne želeći preuzimati odgovornost za izranjavani IDS i bojeći se da bi mogli izgorjeti u zapaljivoj atmosferi unutar stranke, Paus je postupio kao najmlađi i najnaivniji među vojnicima koji moraju uništiti neprijateljski bunker. Prepun ideala je poručio - ako vi nećete, ja ću! Netko mora. Jadan li, uzeo je granatu i krenuo… Trčanjem po brisanom prostoru predstavljat će legitimnu metu eksternim političkim protivnicima, ali i izdajnicima u svojim redovima koji će mu rado zabiti metak u leđa. Njima će biti važno samo da se ne sazna iz kojeg će se točno smjera zapucati, tako da ih se što teže ili nikada ni ne detektira.

Baš kao po pravilu da jedna nevolja nikada ne dolazi sama, IDS sutra, u krajnje delikatnom trenutku kad se stranački vrh oporavlja od šoka koji im je pripremio Dalibor Paus, mora izabrati novog šefa pulske podružnice. Problematična situacija koja bi mogla razdvojiti već podijeljenu stranku na dva dijela. Izbor je sveden na predsjednika MO Busoler, antimiletićevski orijentiranog Daniela Dekovića i s druge strane propromiletićevski opredijeljenog saborskog zastupnika Marina Lerotića. Za prvog se ne zna najpreciznije tko iza njega stoji. Neki kažu da je to za mnoge u IDS-u persona non grata Edi Gobo, a drugi da se radi o ražalovanom bivšem pulskom dogradonačelniku Robertu Cveku, koji se više kupa i odmara na Fratarskom nego što se ozbiljno hvata politike s kojom se popeo do vrha pa opet vratio na početak. Opet, ova dvojica ne idu u istu rečenicu. Jaz između njih je predubok. Kao i brojne razlike. No ima jedna točka njihovog spajanja - animozitet prema još uvijek aktualnom šefu stranke i istarskom županu Borisu Miletiću. Tu sada potencijalno počinje primjena logike da je neprijatelj mog neprijatelja sada moj prijatelj.

Ista sudbina

Realno, u normalnim okolnostima dojučer Miletiću više ili manje lojalni Cvek nikada ne bi ni ozbiljnije popričao, a kamoli zajednički zaigrao političku igru s Gobom. Još manje bi Gobo koalirao s Cvekom, no odbačene ista ih je sudbina zadesila. Sada, oboje razočarani Miletićem, oboje udaljeni od još uvijek aktualnog šefa stranke, povrijeđenog ega i zamrznutih emocija, vjerojatno gledaju kako bivšem idolu nanijeti što veću političku štetu. Rasplet izbora oko pulske podružnice ne samo da će biti napet, već će i definirati neke nove odnose u Puli koju je IDS izgubio, a Miletić je unutarstranački želi staviti pod kontrolu. Pula je, na simboličnoj razini, test njegove snage.

Nakon što je njegov utjecaj na izbor kandidata za stranačkog šefa sveden na nulu, Miletić će jedino Lerotićevim trijumfom u Puli povratiti dio izgubljene moći i barem malo konsolidirati svoju poljuljanu poziciju. Kandidatura Dalibora Pausa je pokazala njegovu ranjivost i slabost jer se to odigralo van njegovog znanja, kontrole i utjecaja, dok izbor Marina Lerotića može pokazati da još nije za baciti koplje u trnje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater