U pržunu pozabe začinjavci

Prethodnu kolumnu pročitajte ovdje.

U sve gušćih noći kad ne moren spati

trudno oko se po libri klati

i najden poete ča hi neće znati

puoteč njin.

U pržunu pozabe začinjavci,

novi razletavci

su maximusi

i kriterij.

Ojla, selektori, a di je Balotina Koza i Gervaisova Pod Učkun i Črnjin Križ?

Pisme najliplje hrvacke,

vierše proti pozabljenja

slažen u libar najliplji

najboljih meštri

naših

začinjavci

nacije,

se mećen na to delo prvi bot

jur sit negacije,

poet za poeton pod oholon pieton,

pak valja zabrati još to ča

najlipljega

i u jedan libar vrći pisme najliplje

ča su hi pisali

Čerina i dva Polića,

Balota i šjor Drago Gervais i Črnja,

i Jumbo Pavišić i Enrico Morovich,

Kaštelan i Bepo i

Slamnig i Šoljan

i Paljetak i Fiamengo i Bozanić

i Sinčić i Načinović i Biletić,

i Evelina i Laura Marchig.

I uvo su vierši programa iz pržuna,

zato uziman ključe i dopiren pržun totalna abolicija i Pjesnik slobodan slobodno šapće baladu našega pripostanja...

Volim laptop, sjajna je ova elektronika; da je to postojalo prije četrdeset godina, danas bih zacijelo imao objavljenih na stotine knjiga, ovako, lupajući po krhkoj tastatruri moje "olympie", uspio sam ih napisati nešto jaču duzinu; pola na pisaćoj mašini, u četrdeset godina, a drugu polovicu u manje od deset godina!

Neki kritičari (kao dr. Jelena Lužina, na primjer) pišući o meni veli da sam anticipator post-modernizma, s romanom "’Riva i druxi". Budući ne volim post-modernizam, jer smatram da ubija umjetnost, jer zastupa probabilizam ili permisivizam ili relativizam, priznajem, međutim, da rabim već desetljećima "tehnicizam", "redukcionizam", "informativizam". Prihvativši praktičnost informatike, tada još u pelenama, još prije tridesetak godina latio sam se tehničkih pomagala u stvaranju literature; telefax, fotokopija, faksimil, kolažiranje izrezaka, jer sam slijednik američke prozne tradicije fiction - faction. Tako da sam prije tridesetak godina pokušao okupiti stotinjak autora, koji smo imali a-duecento-mani napisati duecento libri, stvar propala, naravno, jer me više nije bilo volja vući kolege za rukav. Sada, epistolaria e-mailica paraletteraria. Jako zanimljivo. A onda čitam novosti i znam da ću si brzo kupiti elektronsku knjigu u koju stane stopedeset romana, kako mi kažu upućeni...

Možda, da se vratim na povod ovom tekstu, bismo trebali staviti na EBOOK najprije svu jadransku politički relevantnu literaturu; Tommaseo, D’Annunzio, Vivante, Cialente, Bettiza, Tomizza, Nazor, Balota, Črnja, Pahor, Rebula, Pirjevec, Strčić...

*Nastavak u sljedećem broju