(Foto Davor Kovačević/Arhiva Glasa Istre)
No, idemo redom. Krunislav Olujić se iz petnih žila trudi uvjeriti javnost kako je on kao tadašnji državni odvjetnik RH bio ovlašten da predloži kandidate za DSV iz reda državnih odvjetnika, sudaca i odvjetnika, pa je on tu zakonsku mogućnost i iskoristio. Njegovo je pravo da tumači Zakon o državnom sudbenom vijeću kako njemu odgovara, ali dobro se sjećam da je tadašnje Društvo hrvatskih sudaca upozoravalo na ovakvu moguću manipulaciju sa zakonom, da se oglasila i Hrvatska odvjetnička komora te Vrhovni sud RH, koji su redom smatrali i tražili da predlagači mogu predlagati samo kandidate iz "svojih redova".
Drukčije eventualno je mogao postupiti samo ministar pravosuđa (Ivica Crnić), koji je to i učinio, nakon što je proveo opširnu anketu na "terenu" ali Olujić nije ni taj prijedlog respektirao, već je preko tzv."Pašalićeve komisije" išao sa svojim prijedlogom, osim s dva profesora pravnih fakulteta, koji za ovu priču nisu od značenja.
Poradi takvog ignoriranja prijedloga i sukoba s A. Potrebicom, predsjednikom DSV-a i s M. Vukovićem, predsjednikom Vrhovnog suda, Ivica Crnić (bez sumnje vrsni pravni stručnjak) bio je prisiljen podnijeti ostavku, natjecao se za suca Vrhovnog suda, ali nije imenovan, sa ciničnim obrazloženjem da je mlad (imao je tada 42 godine). Zašto tada, na vrhuncu svoje moći, hrabri čovjek Olujić nije digao svoj glas? Sjećam se dobro konsternacije i zgražanja u sudačkim redovima, ali i među drugima (odvjetnicima) kada se pročulo za "Olujićevu listu". Bilo je jasno da dolaze olovna vremena za hrvatsko pravosuđe, nažalost, te su se crne prognoze i obistinile, s posljedicama djelovanja "svojeg" DSV-a slaže se sada i Olujić ali ne i svojom ulogom u najvažnijoj fazi tj. kumovanju kod kandidiranja velike većine njegovih "pulena", već tu ulogu nastoji minorizirati i sve posljedice nelegalnog izbora DSV-a (ali i druge) svaljuje na "trolist". Mada se Olujić sada "posipa pepelom", što je i razumljivo, ali podsjetio bih ga (kratke je pameti iako je riječ o mlađem čovjeku) kako je u ona vremena negirao sucima Vrhovnog suda RH pravo da se tajnim glasovanjem izjašnjavaju o kandidatima za članove DSV-a (iz redova sudaca), a veličao je i branio legitimitet i ulogu "Pašalićeve komisije". Bio je tada odan Partiji i svojim nalogodavcima.
Zaboravio je, očigledno, što je tada, braneći Vukovića i Potrebicu i svoj prijedlog članova za DSV, govorio, pa da ga podsjetimo: nakon što uvelike osporava, s vrlo sumnjivim i upitnim argumentima, sucima Vrhovnog suda njihovo pravo na tajno izjašnjavanje na općoj sjednici o tako značajnom pitanju kao što su kandidati za DSV, on ih diskvalificira slijedećim zaključkom: "…Kroz pokušaj određivanja sastava Sudbenog vijeća, uglavnom iz redova sudaca Vrhovnog suda, pokušavali su sastaviti vijeće na svoju sliku i priliku, kako bi što "elegantnije" prošli zakonski filter…" (intervju K.Olujića u Glasu Istre od 14. travnja 1994. godine pod naslovom "U Vrhovnom sudu ima sudaca koji se boje novog imenovanja nositelja pravosudnih funkcija").
Tom je prilikom budući prijedlog DSV-a koji je sačinio na svoju "sliku i priliku" (koji još uvijek nije isprao sav "putar" sa svoje glave), a proturio kroz "Pašalićevu komisiju" Županijskom domu Sabora, taj gospodin kazao i sljedeće: "…Bio sam članom posebnog povjerenstva koje je Predsjedničko vijeće imenovalo (riječ je o "Pašalićevoj komisiji", op. R. F.) sa zadatkom da predsjednika Republike i Predsjedničko vijeće obavijesti o do tada poduzetim radnjama vezanim za kandidiranja i početak rada jednog tako važnog tijela koje je od posebne važnosti za cjelokupnu sudbenu vlast.
Mislim da je rečeno povjerenstvo radilo u punom sastavu i nije riječ ni o kakvom neformalnom tijelu…
"Za Olujića članstvo u tom (ne)formalnom tijelu nije upitno ni za koga, naravno ni za Ivana Milasa koji je "…predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u oba doma Sabora i kao takav član Predsjedništva vladajuće stranke, kojoj valjda nitko neće osporiti ulogu koju ta stranka ima u provođenju postupka kandidiranja i imenovanja Državnog sudbenog vijeća…", prijetećim glasom tada poručuje, u ime Poglavara i partije, Krunislav Olujić, ne libeći se reći pravu istinu o čemu se radi i otkriti svoju vrlo aktivnu ulogu u toj "raboti".
Naravno, on sada tvrdi da se ta komisija nije nikada ni sastala, premda govori da je Povjerenstvo radilo u kompletnom sastavu. Na taj intervju (u kojem K. Olujić pljuje po tadašnjim sucima Vrhovnog suda), reagirala je javno, ne samo u svoje ime, vrlo argumentirano mr.sc. Ružica Horvatinović, ugledna, stručna i hrabra sutkinja toga suda.
*Nastavak u sljedećem broju