ZAPIS, OŽUJAK 2020. GODINE
ZA GLAS ISTRE PIŠE VODITELJ ODJELA INTERNISTIČKE ONKOLOGIJE S HEMATOLOGIJOM U OB PULA DR. DRAGAN TRIVANOVIĆ. "Moja nedjelja" opisuje njegovo vikend dežurstvo i atmosferu u bolnici: "Djelatnici su ozbiljni, zabrinuti, podsjeća me na situaciju iz Domovinskog rata"
Atmosfera unutar bolnice u kasno nedjeljno popodne je depresivna, puna neizvjesnosti. Djelatnici su ozbiljni, zabrinuti, podsjeća me na situaciju iz Domovinskog rata iz KBC Rijeka. Tamo sam bio na stažu kao tek diplomirani liječnik. Razlika je što ovdje nema vojnika niti ćemo ih ikada susresti. Ovdje i sada bavimo se bolesnicima zaraženim koronavirusom Sigurno nikome nije jednostavno u doba epidemije koronavirusa doći u bolnicu u dežurstvo. Prema rasporedu i ja imam svoj red. Puno se toga u našem radu posljednjih dana, a već se nakupio i pokoji tjedan, prilično zakompliciralo. Normalni ljudi nedjelju nakon obiteljskog ručka provode opušteno. S druge strane, odlazak na dežurstvo u bolnicu dok svijetom i Hrvatskom hara koronavirus nije nešto najbolje što se čovjeku može dogoditi. Kako smo se u bolnici dodatno opteretili raznim dužnostima, unaprijed znam da kući ne idem prije sljedećeg dana, tek nakon vizite i obaveza u upravi. Nadam se to obaviti do ručka. Prilazim Mornaričkoj bolnici u Negrijevoj. Primjećujem da puno toga nije uobičajeno. Na parkingu, naprimjer, nema šetača pasa. Zbog koronavirusa i mjera opreza koje se provode, ulaz s te strane je zaključan. Prilazim okolnim putem. Sve je sablasno prazno. Nigdje nikoga. Nema ni parkiranih auta unutar bolničkog kruga, nema niti bicikala. Obično nedjeljom sve vrije od posjeta. Bolesnici u parku svojima prepričavaju kako im prolaze dani u liječenju. Čuje se žamor obitelji. Ove nedjelje, nažalost, sve je prazno: nit' bolesnika nit' njihovih posjetitelja. Znam da bura nije razlog. Svi znamo da nije, isto kao što znamo koji je pravi razlog. Koronavirus. Ni u parku nikog
