IZ GRADA NA SELO:

Riječanka Aurora s dečkom Leonardom u Lanišću se bavi ovčarstvom: MLADI OSTAJU NA ĆIĆARIJI, JOŠ SU TO UVIJEK SKROMNE BROJKE, ALI POTICAJNE

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO

Dok njihovi vršnjaci sa sela u pravilu bježe u grad, Aurora Dakić i Leonardo Grbac, dvadesetogodišnjaci, odlučili su ostati u Leonarodovom rodnom Lanišću, u bespućima Ćićarije. I ne samo to, mladi se par hrabro upustio u uzgoj ovaca iako se nikada nije bavio ovčarstvom

 

Pravo je gradsko dijete, djetinjstvo je provela na riječkom asfaltu, a onda se zaljubila u ruralni istarski sjever. Aurora Dakić imala je dvanaestak godina kada je s roditeljima prije osam godina prvi puta iz Rijeke došla na Ćićariju.

- Roditelji su u to vrijeme tražili kuću za vikend. Tatin prijatelj pozvao nas je u selo Dane na roštilj. Ubrzo smo tamo našli kuću, kupili je i u njoj provodili sve vikende i praznike, priča nam Aurora. Srednju likovnu školu završila je u Rijeci, a upravo te godine kada je maturirala upoznala je dečka Leonarda i preselila se kod njegovih u Lanišće, naselje smješteno svega desetak kilometara istočnije od Dana. I ostala na Ćićariji. 

Izađeš i odmah si u prirodi!

- Preporodila sam se. U Rijeci nisam imala takav osjećaj kuće i okućnice. Da možeš izići van, da si na svome, da si odmah u prirodi. Svima je bilo čudno kada sam počela jahati i baviti se životinjama. Najviše me privlači priroda, čisti zrak i taj neki mir. U stvari, ovdje kada si sam, osjećaš se manje usamljeno nego kada si u gradu, u stanu. Jednostavno nemaš onaj osjećaj usamljenosti kao da si sam na svijetu, povjerila nam je Aurora.

Leonardo Grbac prije godinu dana zaposlio se u laniškoj Ambalaži, tvornici za proizvodnju piljene građe. Jedini je to proizvodni pogon na Ćićariji kojeg su Hrvatske šume svojevremeno otvorile upravo kako bi zadržali mlade na istarskom Krasu i zaustavili iseljavanje. Prošlog ljeta i Aurora je predala molbu, no u Ambalaži baš i ne traže žene. Fizički je to dosta zahtjevan posao iako i Leonardova majka tamo radi cijeli život, od svoje šesnaeste godine. Aurora se stoga zaposlila u Rijeci u jednoj tvornici tekstilnih proizvoda, jastuka, vreća za sjedenje, dekor... Preko tjedna je u obiteljskom stanu u Rijeci u kojem su ranije živjeli. U petak poslije posla vraća se u Lanišće, a u ponedjeljak na posao u Rijeku. Autom joj do Viškova treba četrdesetak minuta.

Dok njihovi vršnjaci sa sela u pravilu bježe u grad, Aurora i Leonardo, dvadesetogodišnjaci, odlučili su ostati u Leonardovom rodnom Lanišću, u bespućima Ćićarije. I ne samo to, mladi se par hrabro upustio u uzgoj ovaca iako se nikada nije bavio ovčarstvom.

- Prve ovce nabavili smo prije tri godine. Bilo je to posve slučajno. Otac je došao iz lova, rekao nam je da mu poznanik prodaje janjce i da bi ih mogli kupiti. Kupili smo ih četiri. Lani smo nabavili još četiri ovce, ojanjile su se tako da sada imamo ukupno dvadesetak ovaca i janjadi. Držimo ih za obiteljske potrebe. No razmišljamo se time baviti kao dopunskom djelatnošću i registrirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kaže Leonardo.

Dodaje kako s ovcama ima dosta posla, treba im spremiti sjeno za zimu, skrbiti o njima svakodnevno, no ovčarstvo ga veseli baš kao i Auroru. U Leonardovoj obitelji ovčarstvo je obiteljska tradicija. Pranono je imao više od sto grla: krava, magarca, konja i ovca. U međuvremenu su se u obitelji time prestali baviti, a Leonardo sada to želi obnoviti. 

Sve ovce na broju

Na pitanje jesu li imali bliski susret s medvjedom ili vukom, jer u bespućima istarskog krasa, procjene su, obitava petnaestak smeđih medvjeda, a vukovi znaju povremeno navratiti iz pravca susjedne Slovenije, odgovoriti će kroz smijeh kako na sreću nisu. Sve su ovce još uvijek na broju.

Na ulicama općinskog središta Lanišća ni žive duše. - Zbog koronavirusa? pitam svoje mlade sugovornike. Na Ćićariji se očito pridržavaju svih preventivnih mjera pa tako i preporuke - ostani doma. Takav grafit osvanuo je na raskrižju za Brgudac, na brgudčkoj kućici, nekadašnjoj autobusnoj čekaonici koja je služila kao čekaonica za otkup mlijeka… "Ma zbog toga, a i zbog bure. Vjerojatno marčane", uzvraćaju mi Aurora i Leonardo. Naglo je zahladilo, a vjetar pojačava osjećaj hladnoće. I ono malo Lanišćana bura je prikovala u toplinu njihovih domova.

Lanišće ni inače ne vrvi životom. Na području današnje laniške općine 1910. godine živjelo je 4.756 stanovnika, a sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća 3.000 stanovnika. Poslije Prvog svjetskog rata i dolaskom Italije počelo je iseljavanje, a nakon Drugog svjetskog rata većina sela ostala je poluprazna. Danas u četrnaest sela teritorijalno najveće i stanovništvom najsiromašnije istarske općine živi svega 329 stanovnika, od toga u Lanišću njih osamdesetak.

No trendovi se polako okreću. Nekada se iz sela odlazilo u grad, a sada se iz grada dolazi na selo.

- Raduje me da mladi ostaju na Ćićariji, da su shvatili vrijednosti našeg kraja i mogućnosti koje pruža osobito u današnje vrijeme. Još su to uvijek skromne brojke, ali su poticajne, zadovoljna je laniška načelnica Roberta Medica uz napomenu da su mladi budućnost Ćićarije. 

Obnova ruševina

Brgudac je primjer sela kojeg su mladi među prvima počeli naseljavati i obnavljati ruševne kuće. Mladih obitelji ima u Prapoćama, Lanišću… U laniškoj općini gledaju udovoljiti njihovim zahtjevima. Iz skromnih proračunskih sredstava osiguravaju naknadu za novorođenčad u visini od 4.000 kuna po djetetu, uređuju dječja igrališta, stipendiraju učenike i studente, srednjoškolcima sufinanciraju prijevoz. No svjesni su da su neophodne poticajne mjere kojima bi se subvencioniralo mlade obitelji u razvoju njihove djelatnosti, da li kroz kreditne linije ili povoljne kredite iz županijskog Fonda za razvoj poljoprivrede i stočarstva u kojeg godinama uplaćuju proračunska sredstva za njegovo sufinanciranje.

Nove trendove podebljala je i pandemija koronavirusa jer iz gradova su se ljudi povukli u svoje vikendice u selima istarskog krasa. Osjećaju se sigurnijima. U bespućima Ćićarije okruženi su netaknutom prirodom i na čistom su zraku.

- Veseli nas i oživljavanje stočarstva. Konačno, razvojne značajke temeljimo upravo na prirodnim resursima i njihovoj valorizaciji u smjeru razvoja atraktivne turističke ponude, proizvodnje zdrave hrane, lovstva, stočarstva i određene proizvodnje eksploatacijom drvne mase, kamena, vode i vjetra, zaključit će laniška načelnica i dodati kako upravo sve to predstavlja ono što nude, a to je - povratak prirodi. Povratak vrijednostima koje su bile zanemarivane cijelo jedno stoljeće.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater