PIŠE ROBERT MATTEONI
MetroPola: Nauke masovnog bez mase
U četvrtak ujutro obveze su me vodile u centar grada. Nakon dugo vremena. Još od vremena kada sam se vratio iz vojske, 1981., spoznao sam kako je Pula žilava u svojoj ustaljenosti. Nema te godinu dana, misliš da ćeš po povratku vidjeti tko zna što novo, a ono osjećaj kao da si bio odsutan tjedan a ne 12 mjeseci. Ovom prilikom, moram priznati, gotovo sve isto osim dojma kako je nekako prazno. Činilo se više da je oko 17 sati, kao nekoć kada se radna Pula uskim ulicama masovno odvezla kućama i utonula u zatišje prije (pred)večernjeg đira. Istina, i danas je kao i nekoć, kao i uvijek otkako automobili masovno obilaze Pulu, lutrija pronaći parking. Još se za razliku od nekad i plaća, ali u gradu samo slučajno, ako neko napusti mjesto taman kad dolazite, možete parkirati. Nikad nisam razumio, otkako se prije 3-4 desetljeća aktualiziralo parking kuće, koja to nauka prijeći Pulu da izgradi 2-3 takva objekta. Neshvatljivo mi je to kao laiku i prosječnom Puljaninu istovrsno kao i nauke, malo pa malo kako se mijenjaju akteri vlasti, kako kane u istovrsnu mrežu uli(či)ca grada riješiti prometne gužve. Valjda da bi bilo protočno kao prije 60-tak godina kada su ulice Pule bile prazne jer si je malo ljudi moglo priuštiti auto. Pula ima registrirano preko 46 tisuća vozila na 56 tisuća stanovnika. I masa vozila je u stalnom porastu. Samo u proteklih 5-6 godina povećana je za čak 16%. Ulice grada uvijek su iste. Koje je to rješenje da se osjeti jača protočnost, manjak gužve, u odnosu na što je učinjeno proteklih desetljeća?
