Čudna su sorta ti Puležani - može biti lijepo vrijeme i neki zanimljiv, kvalitetan događaj, ali ako njih ne zanima onda ih ne zanima i nitko neće doći. S druge strane, nema veze što skoro cijeli dan pada kiša i što je događaj na otvorenom i nenatkriven, jer ako je netko najavio spektakl, ma makar to bio i kazališni, a pritom još i besplatan, ljudi će doći, jer - zašto ne? Ovo drugo dogodilo se preksinoć na velikom parkiralištu Rojca gdje je u sklopu 27. PUF-a - Međunarodnog kazališnog festivala u Puli nastupio talijanski Teatro dei venti s predstavom "Moby Dick" rađenom prema motivima istoimenog romana Hermana Melvillea.

Atraktivna izvedba

Najavljen u programu kao kazališni spektakl, usprkos neumornoj kišici, privukao je više od 50-ak ljudi uz još toliko koliko ih se skupilo nakon što je predstava počela, očito privučenih glazbom i raznim zvukovima koji su se širili, vjerojatno i izvan granica kvarta.

"Moby Dick" zbilja nije pretjerano nazvati spektakularnim iako se tim terminom kiti sve i svašta. Atmosferi su pridonijeli i tmasti oblaci nad Pulom, no to nimalo nije obeshrabrilo brojnu ekipu da se popne na pozornicu i pokaže što zna. "Moby Dick" radnju obimnog romana kondenzira i svodi na najnužnije, a to je potraga za velikim kitom, no to nije toliko priča o potrazi koliko o opsesiji jednog čovjeka, kapetana Ahaba. U ovom slučaju nije bilo dovoljno ispričati priču već se željelo tu priču predstaviti što atraktivnije i u tome se uspjelo. "Moby Dick" je predstava na granici cirkuskog artizma što između ostalog uključuje prilično uravnotežene hodače na štulama, a sve prati glazba u živo koju izvodi benda na pramcu ovog "broda". U jednom trenutku sva ekipa uzima kante s vodom i isprazni ih na pozornicu i tu postaje jasno zašto su Talijani bili toliko spremni za sve vremenske nedaće koje su prijetile jugu Istre. Čak i da je kiša udarila, to ne bi puno poremetilo njihov nastup. Kišica bi tu i tamo zaprijetila, ali uglavnom su se oblaci suzdržavali, no malo vode pustili su upravo nakon što su podignuta dva jarbola i jedan od izvođača krenuo je raditi stoj na rukama na rubu košare ovog većeg jarbola. Ipak, sve je prošlo kako treba, odlično pripremljeno i savršeno koordinirano, uključujući i vrhunac predstave kada se na pozornici rekonstruira veliki kit s daskama koje podsjećaju na njegove kosti.

- Što smo to lovili - ribu, čudovište ili iluziju za koju smo željeli da je stvarna?, pita se kapetan Ahab čija je potraga trajala 40 godina.

Talijanski Institut za kulturu u Zagrebu i regija Emilia Romagna financijski su podržali gostovanje odnosno dolazak kazališne skupine Teatro dei Venti iz Modene na 27. PUF, a umjetnički direktor PUF-a Branko Sušac uspio je festival približiti široj publici čiju znatiželju nije ugasila niti prekjučerašnja kišica.

Zajednička plesna povijest

Za razliku od Talijana, slovenski Fourklor vratio je program na staze minimalizma u vodospremi na Kaštelu gdje je održana zadnja predstava 27. PUF-a pod nazivom "Tragovima sjećanja".

Dvoje plesača, Branko Potočan koji je idejni autor i koreograf predstave te Jana Menger, bez suvišnih rekvizita, osim svjetala i mikrofona, ispričali su priču o sjećanju, koja je zamišljena kao putovanje kroz vrijeme i prostor, izvedeno iz plesnog razgovora Branka Potočana i Jane Menger. Kako stoji u opisu, riječ je o sažetom "hodanju" kroz njihovu zajedničku plesnu povijest, koja ih je oblikovala kao plesače, ali i koreografe koji su još uvijek prisutni u zajedničkom stvaranju šireg prostora moderne scenske umjetnosti. To se na neki način i dalo iščitati iz preksinoćne izvedbe na koju ljudi nisu pohrlili kao na predstavu o Ahabu i kitu, ali oni koji su došli mogli su naći nešto za sebe. "Tragovima sjećanja" je, ako dobro brojim, najkraća predstava ovogodišnjeg PUF-a, a mogla bi se podijeliti u četiri ili pet segmenata u kojima Potočan i Menger uglavnom kroz pokret i nešto malo kroz riječi iznose svoju životnu priču. Ti "činovi" idu od sukoba, preko odmjeravanja i upoznavanja odnosno prihvaćanja jedno drugog, ali i međusobnog natjecanja, pokušaja da se otme kontroli koju druga osoba nameće. Tako barem djeluje.

Fourklor je kazališna skupina čiji su suosnivači Branko Potočan i Jana Menger koja djeluje od 1994. Grupa je to koja je stvorila brojne zvučne predstave obilježene neposrednošću tjelesnosti, svježim humorom, prepoznatljivom dramaturgijom i vještom uporabom scenskih rekvizita, kojih preksinoć baš i nije bilo.

Povezane vijesti

• PUF: Tužna pjesma igre moći
• Vrijeme je za - PUF
• Glupost je korijen koji se teško čupa