U Štinjanu je održan Hike & Gastro tjedan kojeg je osmislila Sara Vižintin iz Pule, mlada žena koja je 15 godina iskustva s hajkanjem (pješačenjem u prirodi) i gastronomijom pretočila u posao u kojem danas uživa. Preko svoje udruge FORAdventure provodi program u kojem je sudjelovala i ekipa Glasa Istre i koji nas je oduševio. Riječ je o jednostavnoj ali iznimno atraktivnoj pješačkoj turi koja pri svom kraju nudi "najljepši pogled na svijetu" uz predivan zalazak sunca. I naravno - gastro užitke.

- Krećemo iz lučice u Štinjanu, na lokaciji gdje su se nekad održavali kultni Outlook i Dimensions festivali. Krećemo na FORAdventure hiking i gastro turicu gdje ćemo proći štinjanskim putevima i doći na predivan vidikovac, te tamo doživjeti gastro iskustvo, ispričala nam je Sara na početku ture. 

Domaći i turisti 

Cijelu turu sama je osmislila, te zacrtala putove kojima će posjetitelji proći. Turistima, ali često i domaćim posjetiteljima, to je prvi put da prolaze ovom rutom i svi su oduševljeni. Staza je duga nekih pet kilometara, a s njezinih dijelova pružaju se predivni pogledi na blagodati ovog kraja.

- Ideja je krenula jer se outdoorom bavim već nekih 15 godina i inače imam iskustva u vođenju tura. Također sam veliki gurman, a znanja i vještine iz gastronomije stjecala sam na brojnim svjetskim edukacijama, ali i radom u prvoklasnim restoranima, priča nam Sara.

- Što se tiče hikinga, prošla sam po Hrvatskoj naravno Istru, zatim Gorski Kotar, Velebit, pa sve do Papuka i Krndije u Savoniji. Dinara mi je još uvijek neosvojena jer se radije zaletim u Sloveniju na hike ili bike turu. Otrčala sam i sto milja Istre. Od ekspedicija želim istaknuti Portugal 500 gdje sam prohodala od Lagosa do Lisabona i prošla kroz nekoliko nacionalnih parkova, a posljednja ekspedicija bila je humanitarnog karaktera, kajakom oko Cresa i Lošinja za SOS dječje selo, priča nam Sara dok smo kretali na našu mini ekspediciju.

Voda i volja

Svi se uvijek žalimo da previše jedemo, a da se dovoljno ne krećemo. Zato je ovo idealno poslijepodne - puno hodanja, ali potom i nagrada. Sara na svojim leđima nosi svježe i domaće namirnice.

- Želim da naši ljudi dođu i vide ovu predivnu stazu, te kušaju ono što sam im pripremila. Doživi se predivna šetnja i zalazak sunca, a staza nije previše zahtjevna, ističe Sara, a i sami smo se u to uvjerili.

Ulazak u šumu je obasjan zrakama sunca, zrak je malo svježiji, a odmah pored vidi se more. Staza ima nekoliko malo zahtjevnijih uzbrdica koje se bez problema savladaju. Odjeća je naravno sportska, a sa sobom treba uzeti samo vodu i dobru volju.

- Idealan broj polaznika jedne ture je šest. Imajte na umu da sve nosim na svojim leđima. Doduše, tijekom sezone bilo je i grupa od više ljudi, ali onda ne idem sama, nego sa mnom ide još jedan stručni vodič. Inače, i vani je standard da vodič za outdoor ture može voditi maksimalno šest ljudi. Inače, ja sam i instruktorica spašavanja pa su polaznici u potpunosti sigurni. Naše ture se rade svaki dan. Satnica se pomiče ovisno o suncu. Ljeti se kreće u 18:30 dok se od početka rujna kreće u 17:30 kako bi se stigao uhvatiti predivan zalazak sunca. Ono što me iznenađuje jest da stranci uživaju u ovim vođenim turama, dok se naši ustručavaju jer misle da nije zanimljivo. Međutim, kad se odvaže doći oduševe se i potaknu ostale na dolazak, što mi je iznimno drago i jako me veseli, priča nam Sara.

Monte Grosso

Naše odredište bila je tvrđava Montre Grosso s koje se pogled pruža na prekrasan zalazak sunca i cijelu Istru, od Učke i Ćićarije do Rovinja i Brijunskog otočja. Do Monte Grossa putem prođete i Kanalić, stjenovitu plažicu koja se nalazi kilometar od početka rute. Hodajući vidite i špiljicu s otvorom s gornje strane koja je vrlo zanimljiva za vidjeti, ali da biste ušli u nju trebate zaroniti. Hodanjem ćete naići i na klupicu za odmor koja vam nužno neće trebati osim za uživanje u pogledu. Staza je kružna, a nakon piknika hoda se nizbrdo 12 minuta. Sara nam je napomenula da je revitalizacija tvrđava, pa i ove koju smo posjetili krenula, ali da je nažalost stala.

- Kod Val Maggiore je pogrešna markacija. Imamo markaciju da idemo prema Punti Christo, a idemo prema Monte Grossu i obrnuto. Treba apelirati da se to promijeni, kazala je Sara.

Monte Grosso, predivna tvrđava koja oduzima dah, a njezino zadnje korištenje bilo je 1893. godine, bila je mjesto našeg gastro užitka.

Sara iz svoje torbe u kojoj je i frižider vadi prvo bocu istarske malvazije Franza Armana berba 2020. godine, kako bi nazdravili dolazak na tvrđavu.

- Dok guštamo u vinu prostire se pogled na Brijune, sve velike otoke, dvije rovinjske sestre, zvonik svete Eufemije, Bale, Barbarigu, Vodnjan, Galižanu, a onda pogled seže sve do Učke, Ćićarije, Sisola i Skitače. Kada je skroz vedro možemo vidjeti obronke Velebita, priča nam Sara i kreće u pripremu delicioznih bruschetta.

- Tostirala sam kruh na koji ću staviti majonezu s maslinovim uljem i češnjakom, koju inače sama radim, špinat, ukiseljeno povrće i dimljenju srdelu koja oduševljava sve koji su je probali. To je stvarno nešto što se nema prilike često probati, govori nam Sara.

Doista, bolju dimljenu srdelu nikada nismo probali, doduše novinarki je bio prvi puta da je i proba. Sara sve radi sama, pa tako i fine fritulice koje su bile desert za kraj ove avanture.

Povezane vijesti

• Hoditi i zdravi biti i u Buzetu
• Rižini rezanci s povrćem i piletinom
• Najbolje lokacije na kojima možete probati zdravu, organsku hranu