Najčitanije - Glas Istre

Piše Tihana Tomičić

Plenković se nominirao za četvrti mandat

Prije nekog vremena, možda prije mjesec-dva dana, dosta medija je pisalo o tome da je premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković u dosta teškoj situaciji jer gubi podršku u stranci, ostao je bez mogućnosti za odlazak na dobro plaćene europske pozicije i da je, općenito, njegov vrhunac karijere pri kraju. Ali, izgleda da su oni koji se tome nadaju, i iza prve okuke čekaju svoju šansu, u krivu. Prvo, premijer Plenković dobio je podršku OECD-a i glavnog tajnika Mathiasa Cormanna za pristupanje Hrvatske u ovu organizaciju ASAP (as soon as possible), dakle vjerojatno do ljeta ove godine. Hrvatska je ispunila sve uvjete, odnosno 25 od 26 kriterija i to je gotova stvar. Ostalo je još uređenje profesionalizacije u državnim i javnim tvrtkama, a premijer Plenković je na nekoliko zornih primjera krajem prošle godine dokazao da nema problem s tim da "staru gardu" državnih direktora opozove i zamijeni nekim novim kadrovima.

Kolumna

Piše Rudolf Frančula

Županijskim sudom u Puli upravlja se telefonom

Prethodni dio dostupan je ovdje.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Tužan razlaz Europe i Amerike

I na ovogodišnjoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji dogodio se simbolički trenutak koji jasno pokazuje kako današnja Amerika gleda na svoje europske saveznike. Prije godinu dana američki potpredsjednik J. D. Vance očitao je pravu lekciju europskim liderima u kojoj je, ne sasvim netočno, ukazao na neke demokratske deficite starog kontinenta i njegove ponekad čudne prakse. Ove godine ministar vanjskih poslova SAD-a Marco Rubio ipak nije bio toliko brutalan, ali je jučer jasno dao do znanja koje su zemlje u Europi koje Trumpova Amerika najviše voli. To su naravno Slovačka i Mađarska koje se već dugo odlučno i uporno suprotstavljaju narativu Bruxellesa i Londona kada je u pitanju ruska agresija na Ukrajinu, ali i oko niza drugih stvari.

(Foto Marko Lukunić/Pixsell/Darko Jelinek)

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

U pravu je Sanja Barić: gdje je zaigrala mečka?

Biti intelektualac znači imati jasan stav, preuzeti odgovornost za njegovo javno iznošenje, a svakako i otvarati ona pitanja oko kojih postoje dileme u javnosti, a koje su možda i neugodne jer mogu izazvati jednako tako neugodne reakcije neistomišljenika u javnom prostoru. U kakofoniji oko dočeka rukometaša u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je istaknut cijeli niz dilema, od političkih, pravnih, do emotivnih i etičkih, ulogu istinskog intelektualca preuzela je na sebe riječka ustavna stručnjakinja prof. Sanja Barić. Ona je pitanje Thompsona i njegova prava na nastup, te polemika Grada Zagreba i Vlade nakon toga, svela na ključno pravno pitanje: kakva je pravna osnova za donošenje odluke Gradske skupštine o Thompsonovim nastupima u Zagrebu. Istup prof. Barić je možda pitijski i ne govori dovoljno o etičkoj poziciji njene objave. No, zapravo je savršeno jasno što je ona htjela reći. »Želite li ovo konačno završiti, vjerojatno i jednom za svagda? Evo besplatnog pravnog savjeta: pokrenite jedini smisleni put - ocjenu zakonitosti (i ustavnosti) odluke Gradske skupštine Grada Zagreba. Napadnite sve, od ovlasti za donošenje (granice samoupravnog djelokruga) do razmjernosti sankcije (ograničenje ljudskih prava i/ili tržišnih sloboda). Pa da se svi zajedno uvjerimo koja mečka se skriva time što se radi sve, osim pravno ispravnog«, objavila je.

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Koga sve brine što Mađarska mora nema

Mađari opet rade dramu oko transporta ruske nafte Janafom, no ovog puta su izostale uobičajene uvrede o Hrvatskoj kao "tranzitno nepouzdanoj zemlji", kakvim nas je uredno znao počastiti mađarski šef diplomacije Peter Szijjarto svaki put kad je postojala opasnost da bi do Mađarske ruska nafta trebala doći Janafom. I to nafta na koju su iskamčili popust kod Putina, a EU i Sjedinjene Države im to dopustili. I to samo njima i Slovacima. A uvrede su izostale jer im nafta više ne stiže preko cjevovoda Družba, nego će morati preko Janafa pa su malo ublažili retoriku, jer će sada morati plaćati transport za koji su također dobili popust. Ali nisu samo zbog toga izostale tradicionalne uvrede na račun Hrvatske, nego zbog toga što su Bruxelles i Washington ovog puta tako odlučili i doveli Mađare pred svršen čin. Štoviše, Europska komisija im je poručila da je transport nafte Janafom čak dio šire energetske strategije konačnog smanjenja ovisnosti Unije od ruskih fosilnih goriva. Premijer Orban tako ni nepuna dva mjeseca uoči parlamentarnih izbora u Mađarskoj gubi jedan od najvažnijih aduta svoje vladavine, a to je jeftina ruska nafta, iako će je i dalje dobivati s popustom, ali će morati plaćati transport. I u tome sva vika i galama. Jer će im sad malo poskupjeti benzin.

(Foto Goran Stanzl/Pixsell/Darko Jelinek)

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

"Kokica koalicija" mora se čuvati novih afera

Oporbeni SDP održao je ovog vikenda svoju konvenciju - optimistično se nadaju povratku na vlast, i to zajedno s Možemo!, a konvenciju su iskoristili da bi predstavili svoje nove programe i politike. Siniša Hajdaš-Dončić posve otvoreno odriče se svojih prethodnika koji su ranije vodili stranku, što se evidentno odnosi na Davora Bernardića i Peđu Grbina koji su devastirali članstvo, pa je sada on na konvenciji pokazao kako SDP-ovaca još uvijek ima, jer došlo ih je više od 700 u prostore Zagrebačkog velesajma. Odmaka od Zorana Milanovića još nema - jer njegov je slogan bio »Normalno«, a novi SDP-ov slogan glasi: »Budi normalna Hrvatska«. Dakle, od tog prethodnika Hajdaš-Dončić nije se ogradio, niti očito namjerava.

Kolumna

Piše Rudolf Frančula

O izboru članova Državnog sudbenog vijeća

Prethodni dio kolumne pročitajte ovdje.

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Bilo jednom u Hrvatskoj...

Izgleda da je "povijesno" povećanje plaća zaposlenima u javnom i državnom sektoru iz proljeća 2024. godine bilo upravo takvo kakvim ga je premijer Plenković i nazvao - povijesno, jer se dogodilo jednom u povijesti i tko zna kada će opet. Vlada radije ne bi više uopće podizala ni plaće ni koeficijente, no kad su sindikati nedavno zaprijetili, ponudila im je rast od minimalnih jedan plus jedan posto (1. srpnja i 1. prosinca) uz obrazloženje da proračun ne može podnijeti više od toga. Ni povijesno povećanje plaća iz 2024. državna blagajna nije podnijela baš najbolje jer je odmah nakon odluke izdana državna obveznica kako bi se financirao trošak težak milijardu i 630 milijuna eura. Državni proračun posljedice osjeća i danas s deficitom od gotovo 3 posto BDP-a koji nam "pleše po rubu" mastrihtskih kriterija.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Cirkus u kojem svi žele profitirati

Iz ovog će cirkusa političku korist izvući samo onaj koji se pred tihom hrvatskom većinom pokaže kao najrazboritiji. Ili barem kao žrtva. Ljevica je godinama ismijavala lokalne gradonačelnike koji su zabranjivali, recimo, Bajagu. Naravno, nije Bajaga Thompson. On ne pjeva o ratovima. Ali bio je popularan u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Pa tako i u Hrvatskoj. Pa stoga zašto se netko u Hrvatskoj ne bi osjetio povrijeđenim time da je tijekom rata nastupio u Kninu, središtu takozvane RSK, iz koje su 1991. istjerane stotine tisuća Hrvata. Među kojima je sigurno bilo i puno onih koji su Bajagu i voljeli i slušali. I bili bi i na tom njegovom koncertu u Kninu da ih nisu prethodno iz njega istjerali. Nije ovo tekst o Bajagi, neka on samo pjeva i dalje u Hrvatskoj, nego o duplim standardima koje ponekad primjenjuju oni koji su brzi u ruganju "nazadnim desničarima koji sprječavaju Bajagu", i isto tako brzi u hvaljenju zagrebačke ljevičarske vlasti koja zabranjuje Thompsona. Ako tijela kaznenog progona ne reagiraju na ZDS na početku Čavoglava - a ne reagiraju već desetljećima, što je, istina, jedna posebna tema - onda nije na čelništvu nekog grada, ma bio to i Zagreb, zabranjivati nastupe tog pjevača. Ma bio to i Thompson, kojeg je sve ovo što se događa od srpnja i koncerta na Hipodromu očito jako prebacilo.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Stranci potrebni, Hrvate vraćati

Zakon o strancima, kojim se dodatno regulira njihov dolazak na rad u Hrvatsku, posebno onih iz trećih zemalja, dolazi u trenutku kada je domaće tržište rada već duboko promijenjeno. Gotovo svaka turistička sezona otvara isto pitanje – tko će raditi u hotelima, restoranima, logistici. Jer svima je jasno da domaće radne snage nema dovoljno. Jasno je čak i da se manjak ne može nadomjestiti samo dolaskom radnika iz zemalja bivše Jugoslavije. Paralelno s ovim dolascima stranih radnika već godinama traje proces iseljavanja hrvatskih građana, najčešće radno sposobnih, mladih i obrazovanih. Ta dva procesa nisu sasvim odvojena, nego su prilično čvrsto povezana – i baš zato zaslužuju ozbiljniju analizu od puke tehničke regulacije uvoza radne snage.

Kolumna

Piše Robert Matteoni

Andersenove bajke, Pula via Bodo u realnosti

Bio sam osnovnoškolac u Neven Kircu, današnjoj Šijani. Eksperimentalni kurikulum, učili smo po novom gradivu, naprednijem za naše godište, pa ako bi se pokazalo da je to dobro, onda bi se isti program namijenio svim školama. Jednog dana u učionicu nam je ušao jedan gospodin, srednjih godina i predstavljen nam je kao zaposlenik tvrtke za prodaju knjiga. Ispričao nam je neke priče, slatkorječivo i zanimljivo te na kraju postavio pitanje: tko želi naručiti taj lanac knjiga? Nisam baš razmišljao puno jer su se mnogi javili, pa ajde, što ću dvojiti. Čovjek mi je zapisao ime, adresu, čestitao kao i svima.

Kolumna

Piše Rudolf Frančula

DSV kršio i Ustav

U prijedlogu Krunislava Olujića pojavljuju se Milan Vuković, Ante Potrebica i Ivan Milanović i drugi od kojih dobar dio njih nije bio na spomenutim listama stvarnih i ovlaštenih predlagača.

Kolumna

piše tihana tomičić

Ćorić može biti korak ka široj rekonstrukciji

Kadrovska križaljka premijera Andreja Plenkovića vratila nas je zakratko u 2016. godinu - tada je Tomislav Ćorić prvi put postao ministar, a sada ulazi u Vladu ponovo, na već četvrtu svoju ministarsku funkciju. Bio je ministar rada, pa energetike, pa na kraju i gospodarstva, a otišao je nakon što su se zaredale afere kojima on, međutim, nikada osobno nije bio obuhvaćen. Zato se sada može na velika vrata četvrti put vratiti na mjesto koje je uvijek i priželjkivao, a to je Ministarstvo financija, dodatno još uz dužnost potpredsjednika Vlade.

Kolumna

Piše Robert Matteoni

Dinastija Sorbola, Silvana i svi njeni, i naši, ljudi

Nedavno je preminuo Milan Zagorc, jedan od aktera prve povijesne utakmice Istre, nakon fuzije Uljanika i Pule. Tom prilikom smo se podsjetili na to da mu je igrač Maribora kopačkom razbio prednje zube, i po Zagijevom dojmu, to je učinio s namjerom. Kad se igrala uzvratna utakmica, na Gradskom stadionu u Puli, prije početka u malom tunelu podno stare zapadne tribine, taj mariborski igrač imao je "lijepo" iskustvo. Dočekali su ga u gužvi Mario Sorbola i Karleto Černjul te su mu zajedno opalili nekoliko "odgojnih" šamara, da mu više ne bi palo napamet udarati igrače Istre.

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Domaće je domaće

Nema više muljanja s geografskim podrijetlom voća i povrća u trgovačkim centrima. Od ove godine trgovci su dužni jasno, čitko i vidljivo navesti odakle dolazi voće i povrće koje nam prodaju, iako su trgovački lanci već počeli s označavanjem podrijetla. To su napravili jer jako dobro znaju da se domaće uzgojeni proizvodi daleko više prodaju od uvoznih i da su domaći kupci itekako vjerni domaćim proizvođačima, premda će ponekad cijena biti kriterij odabira, a ne podrijetlo, odnosno kvaliteta.

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Ima nade

Otkako smo ušli u Europsku uniju, a i prije toga, Hrvatsku napuštaju mladi i visokoobrazovani ljudi koji zahvaljujući svojim kvalifikacijama u razvijenijim članicama EU-a imaju daleko veće plaće i bolje uvjete rada i života. Hrvatsku su iz spomenutih razloga među prvima počeli napuštati liječnici i medicinsko osoblje što je dovelo do sistemske krize u našem zdravstvu jer nam nedostaje liječnika, pogotovo obiteljske medicine, koji su sve stariji i sve opterećeniji brojem pacijenata, a mnogi od njih rade i nakon što su stekli uvjete za odlazak u mirovinu.

Kolumna

Piše Robert Matteoni

Stoja, prvih pola stoljeća i 50 godina borbe za Stoju

U nekim prošlim vremenima, druženja na sportskim borilištima ovog grada bila su standard svakodnevice. U centru grada radio sam u redakciji, i tada, u svijetu bez mobitela, ako se htjelo biti u tijeku, dobiti informacije, ćakulati o sportu i raspravljati pro et contra o nekoj temi, trebalo je ići u domove klubova. Kao što rekoh prošli tjedan, sve je u tom smislu bilo prilično blizu centru, stadion, Pattinaggio, "Braća Ribar", nogometni, rukometni, košarkaški, borilački i ini klubovi, SFK-a, SIZ FK i ine institucije sporta. Šetnja svakog dana na jednu, dvije adrese, uvijek dosta aktera prijepodne u dvorani, na terenima stadiona, kava u Braći Ribar ili Pattinaggiu kod dragih nam domaćica, koje su znale najviše o svemu što se oko njih događa. Nigdje se ljudi ne opuste i raspričaju "u povjerenju" kao na i blizu šankova.

(Snimio Denis Lovrović / Davor Kovačević

Kolumna

Piše Zlatko CRNČEC

Ostavite obitelji političara na miru

Dakle, dolazak pred domove političara pravi je mali barbarizam. I to iz jednostavnog razloga da, što god taj političar napravio, ma što to bilo, za to nikakvu, ali baš nikakvu odgovornost ne snose članovi njegovi obitelji. Oni se politikom ne bave. A posebno se njome ne bave njegova maloljetna djeca ili ostarjeli roditelji. A gotovo nikad ni njihovi bračni drugovi.

(Snimio Goran Stanzl/Pixsell/Darko Jelinek)

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

Neprimjereno pjevanje ili neprimjerena koalicija

Dvije muhe jednim udarcem - mogao se premijer Andrej Plenković jednim te istim manevrom uspjeti riješiti i DP-ovog zastupnika Josipa Dabre koji je otpočetka tempirana bomba (ili bolje zapeti kalašnjikov?!) u redovima koalicije, a i osnažiti koaliciju time što će se ona sada moći proširiti rukama nekih umjerenih zastupnika iz dosadašnje oporbe. Možda HSLS podeblja svoje redove i s dva prijeđe na tri ili više zastupnika, pa ruka Dabre više neće trebati? Ili će to biti netko drugi od "swing" zastupnika?

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

Plenković učvršćen, za oporbu ključan - tajming

Društvena polarizacija kojoj smo svjedočili protekloga tjedna oko dočeka rukometaša, a de facto oko Marka Perkovića Thompsona, dovela je očekivano i do dodatnog "ukopavanja" glavnih političkih aktera još dublje u svoje biračko tijelo. Prema zadnjem Crodemoskopu, i premijer Andrej Plenković i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević su ojačali zajedno sa svojim strankama, upravo zbog izravnog političkog sukoba u kojem su se našli.

Kolumna

PIŠE ZLATKO CRNČEC

Sitni sati bez alkohola

Rasprava o ograničavanju noćne prodaje alkohola traje godinama, najčešće kroz prizmu zabrana, kazni i, ponekad, suvišnog moraliziranja. No najnoviji prijedlog, prema kojem bi gradovi i općine samostalno odlučivali hoće li i u kojoj mjeri ograničiti prodaju alkohola od 20 sati navečer do šest ujutro, otvara jednu zreliju perspektivu. Umjesto jedinstvenog rješenja za sve, bez obzira na razlike između obalnih turističkih središta i kontinentalnih općina, predlaže se model u kojem se odlučivanje prebacuje ondje gdje mu je i mjesto. Na sam teren. To je, u suštini, najvažnija poruka ovog prijedloga. Lokalna samouprava najbolja je adresa za odlučivanje o ovakvim stvarima. U malim sredinama svi znaju gdje točno problemi nastaju, a gdje ih uopće nema. Gradonačelnici i načelnici svakodnevno su suočeni s konkretnim posljedicama svojih politika. Oni primaju pritužbe građana, razgovaraju s roditeljima, policijom, ugostiteljima i trgovcima.

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

Godina 2026. - novo nenormalno

Na društvenim mrežama ovog se siječnja pojavio trend koji glasi: 2026. je nova 2016. godina. Odnosi se to na modu, trendove življenja, korištenje mobilnih telefona, odnosno distanciranje od njih kao što smo znali raditi te 2016. godine kad još nismo bili potpuni ovisnici o svojim pametnim telefonima, a UI je postojao tek kao neki pojam iz SF romana.

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Na kraju ostaje samo - statistika

Nije iscrpljeni ministar na odlasku Marin Piletić krivac za to što Vlada ne zna kamo bi s resorima rada i mirovinskog sustava, koji su dosad deset puta mijenjali ministarstva. A izgleda da ni posljednje "udomljavanje" resora socijalne skrbi u Piletićevo ministarstvo 2019. nije prošlo baš najbolje jer je rezultiralo valom nezadovoljstva socijalnih korisnika - od problema s isplatom inkluzivnog dodatka, preko rušenja Zakona o osobnoj asistenciji, do velikog razočaranja takozvanom 13. mirovinom koja nema veze s mjesečnim iznosom prosječne mirovine i prosječno iznosi 180 eura, točno onoliko koliko će nas ove godine koštati dopunsko zdravstveno osiguranje.

(Patrik Macek / Pixsell, Davor Kovačević)

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Vladajući će se na kraju posložiti

Neki smatraju da se u slučaju ultimatuma HSLS-a vladajućoj koaliciji radi tek o predstavi kojom se ova stranka želi obraniti od kritika da i dalje podržava istu većinu koju podržava i Josip Dabro. HSLS mora voditi računa o kritikama iz centra i s ljevice. Naravno, nije to odavno onaj stari HSLS koji je tijekom ranih devedesetih čak u jednom trenutku prema istraživanjima javnog mnijenja bio najjača stranka u Hrvatskoj, a u Saboru najjača oporba. Ali to su davno prohujala vremena. Međutim, i današnji HSLS ne može a da ne obrati pažnju na to kako razmišlja domaća liberalna javnost, iako je ona odavno više-manje zaboravila tu stranku. Ali bez obzira na to, Hrebak ipak mora itekako paziti da taj dio biračkog tijela ipak do kraja ne otuđi od HSLS-a. I zbog toga mora raditi ovo što sada radi kada gotovo pa da postavlja ultimatum Plenkoviću da konačno dovede u red i Dabru i cijeli DP ili će napustiti koaliciju.

Kolumna

Piše Rudolf Frančula

Traženje dežurnog krivca

Među inim, predsjedničku dužnost prihvatio sam kao prigodu da osobnim prinosom pokušam popraviti nastalu štetu, a zahtjevom za kumuliranjem dužnosti i predsjednika DSV-a namjeravao sam ukloniti Antu Potrebicu i učiniti kraj njegovim kriterijima u imenovanju pravosudnih dužnosnika. Iako je svima bilo jasno da je A. Potrebica djelovao kao daljinski upravljana prazna poslušnost HDZ-ova trolista, dosljedno ostvarujući njihovu koncepciju HDZ-ova pravosuđa i Tuđmanovu tezu o obvezi svih tijela da provode jedinstvenu državnu politiku, odlučno sam se tomu usprotivio i završio svoju predsjedničku karijeru na način koji je opće poznat hrvatskoj javnosti. Bio je to moj svjesni izbor i osobna žrtva koju sam podnio u pokušaju javnog suprotstavljanja i razobličavanja Tuđmanova režima pred domaćom i stranom javnošću. O veličini i značenju te žrtve, svi, pa i Rudolf Frančula, imaju pravo na svoj sud. No, njemu i drugima odričem pravo da se u svojim javnim »zapažanjima i razmišljanjima« služe poluistinama i neistinama. A upravo je jedna od njih, moje mjesto i uloga kao tadašnjeg državnog odvjetnika Republike Hrvatske u sastavljanju liste mogućih kandidata za članove DSV-a.

Kolumna

Piše Milan Rakovac

Andorizzare l’Europa

BAR AFRIKA

Kolumna

Piše Milan Rakovac

Hist(o)ria slam

ČA TO ROMPA

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Referendum kao posredni izbori

Vladajući i oporba ovih dana odmjeravaju snage preko Thompsona, a uskoro bi se mogla pojaviti još jedna tema, ona takozvanih Bačićevih zakona. A u vezi obje već se neko vrijeme pojavljivao institut referenduma. On kao da je postao posrednik preko kojeg ratuju vladajući i oporba u trenutku kada na vidiku nema nikakvih izbora. Referendumi bi bili nešto kao Ukrajina u geopolitici preko koje neizravno ratuju zapad i Rusija, koji na sreću svih nas još uvijek ne ratuju izravno.

(Foto Marko Prpić/Pixsell/Davor Kovačević)

Kolumna

Piše Dražen Katalinić

Ne smijemo zaspati na lovorikama

Odlični ste, ali možete vi još bolje - poruka je koja se može iščitati iz izvješća o napretku Hrvatske prema članstvu u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), jedinoj preostaloj asocijaciji koje još nismo članica, a trebali bismo postati ove godine. Treba priznati da se puno toga napravilo u zadnjih deset godina, a posebno otkako smo u srpnju 2022. aplicirali za članstvo u OECD-u - od strategije priuštivog stanovanja, smjene stranačkih ljudi s čelnih pozicija državnih poduzeća (iako je to objavljeno u zadnji čas krajem studenoga prošle godine), maknuti smo sa sive liste zemalja za pranje novca, čak smo postali kreditori Međunarodnog monetarnog fonda, a novac iz europskih fondova ubrzao je investicije i, kažu u OECD-u, modernizirao gospodarstvo pa smo sada na 81 posto prosjeka razvijenosti OECD-a, a prije deset godina bili smo na 62 posto.

Kolumna

Piše Zlatko CRNČEC

Povećanje novo, problemi stari

Vlada je jučer potvrdila ono što se već neko vrijeme naziralo. A to je novi paket povećanja plaća za sve zaposlene u državnim i javnim službama. Potpisan je dodatak kolektivnom ugovoru sa sindikatima državnih službenika, kojim se predviđa rastuća osnovica plaće kroz tri povišice tijekom 2026. Ti su sindikati tu ponudu prihvatili i potpisali sporazum. Javni službenici potpisali nisu ništa pa je Vlada najavila da će, ako to tako ostane, i njima ipak kao i njihovim kolegama iz državnih službi plaće povećati. A sve kako bi se izbjegao zastoj u isplati plaća, ali i narušavanje socijalnog mira. Iako nikakvih izbora nema na vidiku, ipak se pazi da stvari ostanu stabilne.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Pokažite barem elementarno jedinstvo

Kao i u slučaju globalne gospodarske krize 2008., tako i ova aktualna, sigurnosna, otkriva hrvatske slabe točke. U prvom slučaju one koje generira postojeći gospodarski model – uvozi i trguj, a ne proizvodi i izvozi – a u ovom drugom ustavni model nastao zbog trulog, štetnog i bizarnog kompromisa s kraja 2000. godine. Tada je zbog najbjednije političke trgovine u kojoj su prekršena bila sva predizborna obećanja, vanjska politika, umjesto kako je bilo obećano da bude u domeni Vlade, podijeljena između nje i predsjednika. Autor ovih redaka nije ustavni pravnik, ali s velikom sigurnošću može ustvrditi da takvog rješenja ima malo gdje u svijetu. Da je izvršna vlast ovako podijeljena na dvije grane, i da su obrana, vanjska politika i sigurnost dodijeljena Vladi i predsjedniku da se oko njih usuglašavaju. Ali nigdje u Ustavu ne piše što ako se Pantovčak i Markov trg usuglasiti ne mogu.

Kolumna

Piše Milan Rakovac

Vierši referencije

Prethodna kolumna dostupna je ovdje.

Kolumna

Piše Milan Rakovac

Dobravoia

Za danas, samo moja velška balada, tamo san gušta ka’i doma – ter Wales je: ISTRA.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Država je zbog građana, a ne sustava

Na prvi pogled, desetak eura naknade za putne troškove do bolnice možda i ne djeluje kao nešto oko čega bi trebalo dizati veliku društvenu prašinu. No, možda se baš i u toj "beznačajnoj" svoti krije suština problema koji svakako nadilazi jedan slučaj jednog umirovljenika s Krka i jedno mjerenje kilometraže. Jer kada se umirovljeniku zbog spornih 170 metara uskraćuje pravo koje mu zakon jamči, više nije toliko riječ o novcu, koliko o sustavu koji nema dobar osjećaj za stvarni život građana zbog kojih uostalom i postoji. Tim više što sustav nema pouzdan način mjerenja sporne kilometraže. Umirovljenici su jedna od najranjivijih društvenih skupina. Velik, prevelik dio njih živi s mirovinama koje jedva pokrivaju osnovne troškove, a baš su oni i najčešći korisnici zdravstvenog sustava. Za mnoge od njih put do liječnika nije samo logistički, nego i financijski problem. Kada se takvim ljudima poruči da nemaju pravo na povrat putnih troškova jer im je bolnica preblizu, i to prema karti za koju čak i institucija koja ju je izradila priznaje da nije dovoljno precizna – onda je jasno da tu ipak nešto ne štima.