(Darko Jelinek, Željko Lukunić / Pixsell)
Kolumna
Piše Zlatko Crnčec

Tihomir Kundid nije Ustavni sud

U ovom sukobu Vlada ima pravo. U Zakonu o obrani jasno, da ne može jasnije, piše da ministar obrane može poslati hrvatske vojnike u protokolarne posjete. U sklopu šireg sukoba Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića oko HV-a veću odgovornost ima ovaj drugi, iako ni prvi tu nije bez grijeha. Milanović je preko noći ujesen 2020. odlučio da će Ustav i Zakon o obrani tumačiti na svoj način. Na način suprotan onome kako su ih tumačile sve Vlade od 2000., uključujući i onu kojoj je osobno bio na čelu od 2011. do kraja 2015. Na način suprotan onome kako su ih tumačili svi predsjednici od 2000. Na način suprotan onome kako ih je, uostalom, tumačio i on sam u prvih sedam-osam mjeseci svog prvog predsjedničkog mandata. Ujesen te 2020. godine Milanović je u kantu za smeće bacio opći, dakle i ljevice i desnice, politički konsenzus koji je trajao skoro 20 godina oko toga tko i kako zapovijeda Oružanim snagama u mirnodopsko vrijeme. Odgovornost Vlade i premijera je u tome što tada nisu stvar raščistili do kraja. Nego su pustili da se s Milanovićem hrva njemu nedorasli ministar obrane Mario Banožić. Koji je u jednom trenutku potpuno bespotrebno čak i pojačao sukob ponizivši Milanovića kada nije poslušao njegov zahtjev da ne umirovljuje tadašnjeg zapovjednika Počasne zaštitne bojne. Ali to opet ne znači da nije bio u pravu kada se suprotstavljao načinu na koji je Milanović počeo zapovijedati vojskom krajem 2020. godine. Ali nikakvu podršku od Vlade nije dobio. Čak ni kada je tadašnji načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj usred vojarne Banožiću zabranio da se obrati vojnicima. U demokratskim zemljama načelnik stožera kada naiđe na ministra obrane može samo stati mirno. A kada bi pokušao zabraniti ministru da se obrati vojnicima, svi bi mislili da je poludio. Ni tada Vlada nije reagirala. Nije branila Banožića kojeg je Milanović verbalno cipelario. Nije ga podržala ni kada je Banožić pokušao spriječiti Milanovića da protivno Zakonu o obrani donosi zapovjedi o uporabi materijalno tehničkih sredstava i angažiranju vojnika. Plenković je pogriješio ovog tjedna kada je zaprijetio Tihomiru Kundidu smjenom ako ne provede odluku ministra obrane i pošalje hrvatske vojnike na mimohod u Pariz. Iako formalno pravno definitivno jest u pravu, trebao je svakako izbjeći situaciju u koju je gurnuo načelnika Glavnog stožera, dakle djelatnog vojnika. Da on mora presuditi u, u osnovi, političkom sporu između njega i predsjednika. Premijer to nije smio napraviti. Doveo je Kundida u nemoguću situaciju. Za koju on nije nimalo odgovoran.

(AFP/Darko Jelinek)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

Trump kao alarm za cijeli svijet

Osim što na dnevnoj bazi mijenja odluke o sukobu s Iranom i izluđuje cijeli svijet zbog Hormuškog tjesnaca, američki predsjednik Donald Trump Ameriku razgrađuje i na unutarnjem planu. Sada je Kinu napao da je željela kompromitirati američki izborni proces godine 2020. kad je pobjedu odnio demokrat Joe Biden, a osim što će to uvelike narušiti odnose s Kinom, svakako indicira i na koji način Trump pristupa unutarnoj politici - s mantrom da su svaki izbori, osim onih na kojima on pobijedi - pokradeni. Teško je ne pomisliti da ovakve izjave kojima odbija priznavati svoje izborne poraze za Ameriku ne znače da prijeti istinska opasnost da Trump i na narednim izborima 2028. možda neće biti spreman priznati izborni rezultat, ukoliko republikanski kandidat na njima izgubi. Ustav priječi Donaldu Trumpu da se ponovo kandidira jer predviđa maksimalno dva predsjednička mandata za istu osobu, ali izgradnja političkog narativa o tome da je bio pokraden na izborima ranije, te da je američki izborni proces kontinuirano kontaminiran, ukazuje da bi se jednoj Americi mogla lako dogoditi situacija u kojoj budući izborni rezultati s njegove strane neće biti priznati - naravno ako republikanci na njima zabilježe poraz. Naprosto je nevjerojatno da riječi o tome da je američka demokracija ruinirana i oštećena dolaze upravo iz usta osobe koja trenutno upravlja Amerikom i koja to čini već u drugom mandatu - no zamjenom teza Trump gradi agendu na kojoj očito planira osporavati i buduće izborne rezultate, a za to mogu biti krivi Iranci, Kinezi ili svemirci, svejedno je.