(Milivoj MIjošek, Matija Habljak / Pixsell)
Kolumna
Piše Robert Matteoni

Zeleno žuta zbilja nije crno bijeli svijet

Danas od 15 sati na Drosini će "drugačija" Istra 1961 zaigrati protiv uvijek joj neugodne Gorice. U povijesti međusobnih ogleda taj suparnik ima bolju statistiku od Zeleno Žutih. Čak 14-7 u pobjedama za Goričane, uz deset remija i gol razliku od 34-49. Uzmemo li utakmice na Drosini, trenutno su poravnati po svemu, svaki ima po 5 pobjeda, remija i poraza. Gol razlika je 13:17. Kad god analiziramo utakmice Istre i Gorice djeluje kao da je taj suparnik stalno nešto iznad. Po rezultatu, statusu, dometima. Tome je svakako doprinijelo što su u prvo vrijeme svog prvoligaškog života, od 2018. godine, Goričani bili uspješniji od Istre na kraju sezone. Ostvarila je Gorica naizmjenično peto, šesto, peto, šesto mjesto, dok se istodobno Zeleno Žuta škvadra kvasila u muci devete pozicije. Znakovito je to događanje unutar ere Baska, koji su upravo te godine, 2018. ušli u vlasnički odnos Istre 1961. Gorica je i nakon te prve četiri sezone nastavila praviti natjecateljske probleme (međusobne) i na granici humoreske. Primjeri toga su više utakmica koje je Zeleno Žuta momčad vodila, pa su Goričani poravnavali ili pobjeđivali u sučevim nadoknadama. Simbolika tih preokreta je svakako utakmica u kojoj je Istra ganjala Europu, druga Garcijina sezona, postizala rekorde u osvajanju bodova i plasmanu, ali si je dopustila izgubiti utakmicu koju je do 80. minute vodila 3:1, da bi suparnik kojeg je vodio Željko Sopić zaključio utakmicu s 5:4! Tada smo dobili simboličko potvrdu da je u nogometu sve moguće, a kad je u pitanju Istra 1961 još i više. Dojmovi su, naravno, jedna priča, a onda postoje činjenice. Pogotovo one koje se dogode u dužem vremenskom razdoblju i širem kontekstu. Uzmimo primjer plasmana dva kluba u slijedećih četiri sezone. Istra je u vlasništvu baskijske ekipe ostvarila najbolji plasman u povijesti, peto mjesto 2023. a onda je slijedeću sezonu bila osma, da bi lani završila šesta. U prvoj i trećoj sezoni ovog nastavka Istra je bila praktično na korak, pogodak, jednu sučevu (ne)odluku ili peh, od plasmana u Europu. Gorica, koja je isto u prve četiri sezone imala svoje šanse za taj iskorak, ima pad krivulje uspješnosti u odnosu na Istru. Sada je ona ta koja je ostvarila dva deveta mjesta, uz jedno sedmo i aktualno osmo mjesto. Istra je tom aktualnom prvenstvu na petoj poziciji i na dva boda zaostatka od trećeplasirane Rijeke. Prilično je jednostavno zaključiti da je Istra napredovala, i to značajno, (i) u odnosu na Goricu. Koja je, također, u međuvremenu privatizirana. Dojmovi su uvijek relativni, a činjenice su realnost, pa u tom kontekstu uspješnija pozicioniranost Istre ne znači da je u prvenstvenom nadmetanju ona "dužna" logikom stanja i pobijediti. Kao što to nije bilo prevladavajući faktor kada je Gorica pobjeđivala, jer je Istra uvijek bila "tu negdje". Više-manje su to bile egal partije, u kojima su detalji prevagnuli u nečiju korist. Istra u ovoj sezoni ima plus 7 bodova. U godini "zamjene odnosa" Istra je bila 2023. na plus 14, potom su bili u egalu bodova, a lani su Zeleno Žuti zaključili s 11 bodova više.

(Snimio Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Zlatko Crnčec

Vladajući nastavljaju po starom

Ovako se nešto uostalom i moglo očekivati. Vladajuća je koalicija bez problema uspjela izglasati novog ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. I ne samo da su skupili svih dosadašnjih 76 ruku među kojima su bile i one Darija Hrebaka i Josipa Dabre, nego su dobili na svoju stranu još jednu. Onu Boške Ban. Tako da vladajućih u Saboru danas ima 77, što god nekadašnja zastupnica SDP-a govorila jučer nakon glasovanja. A uostalom, rekla je praktički sve osim toga da je i formalno članica vladajuće koalicije. Što uostalom nije bilo ni potrebno, jer u stvarnosti ona to i jest. Tako da po svemu sudeći aktualna vladajuća koalicija ide dalje. Naravno, puno je tu stvari dosta nepredvidivo. Kao prvo, hoće li Josip Dabro ubuduće odustati i od pjevanja i od pucanja. Velika je tu neizvjesnost jer kod njega je samo nepredvidivost predvidiva. Moguće je zaista da neko vrijeme neće konkurirati Thompsonu kao glavni pjevač desnice. Ali opet, nikad se ne zna kada će ga ponijeti atmosfera ili kada će hladno i promišljeno odlučiti da bi mogao nešto otpjevati. Ili malo pripucati. Ima tu još jedna stvar. Poznavatelji prilika u Domovinskom pokretu govore o tome da su se članovi ove stranke mobitelima snimali u svim mogućim prilikama. I u vrijeme dok je frontmen bio Škoro, i poslije dok su Mario Radić i Ivana Penava bili najbolji prijatelji. I navodno se to radi i sada. Ništa potajno.