Piše Dražen Katalinić
Vladin gumb za hitne slučajeve
Vlada ima na raspolaganju "gumb za hitne slučajeve", odnosno Zakon o gospodarenju otpadom koji joj u članku 11 omogućava obilaženje dugih i sporih birokratskih procedura te donošenje hitne uredbe ili odluke o interventnom uklanjanju opasnog otpada pa čak i proglašavanju izvanrednog stanja za određenu lokaciju. Upravo to od Vlade traže ekološke udruge, oporba i predsjednik Milanović, no Vlada zasad ne želi aktivirati "gumb za hitne slučajeve" iz nekoliko razloga, a prije svega zbog činjenice da Hrvatska nema postrojenja za spaljivanje i uništavanje opasnog otpada i rješenje mora tražiti u suradnji s drugim članicama Europske unije, čije su spalionice zatrpane narudžbama iz drugih zemalja za idućih nekoliko godina. Odbijanjem izvanrednih mjera, Vlada pokušava zadržati narativ da su institucije pod kontrolom i da situaciju rješavaju unutar redovnog pravnog okvira jer bi aktivacija tog članka Zakona o gospodarenju otpadom mogla biti izravno priznanje da je državni sustav, prvenstveno Državni inspektorat, zakazao u kontroli tvrtke Tipos Resurs od 2021. godine. Vlada je ipak odlučila inzistirati na proceduri i problem rješavati kroz redovne institucionalne kanale pa je pokrenut javni natječaj za odabir izvođača, ali samo za sanaciju otpada koji je razasut po površini. Za pretpostaviti je da Vlada ne želi aktivirati izvanredne ovlasti jer joj to omogućuje obilaženje javne nabave, a u Banskim dvorima ne žele da ih se zbog toga optužuje za korupciju ili netransparentno trošenje novca poreznih obveznika. Također se smatra da bi proglašavanje izvanrednog stanja u Lici moglo poslati ružnu sliku turistima o Hrvatskoj i ugroziti turističku sezonu. Vlada zbog toga optužuje oporbu za "širenje dezinformacija i panike" među građanima, dok oporba u Saboru planira iskoristiti nekoliko pravnih i parlamentarnih mehanizama kako bi prisilili Vladu na aktivaciju izvanrednih ovlasti i ubrzanje sanacije u Lici, poput pokretanja postupka interpelacije o radu Vlade na području zaštite okoliša, a takva rasprava prisiljava premijera i nadležnu ministricu da osobno odgovaraju na pitanja zastupnika. A s obzirom na to da Vlada ne želi proglasiti izvanredno stanje, oporba bi mijenjala zakon na način da se izvanredno stanje proglašava automatizmom, odnosno Vlada bi morala aktivirati krizne mjere bez čekanja procjene o "neposrednooj ugrozi". Ako Vlada odbije djelovati, oporba je planira prijaviti Europskoj komisiji. Vladajući su, pak, počeli prozivati oporbu zbog politizacije ekologije i jeftino politikantstvo uz vječiti narativ da "institucije rade svoj posao". Da su institucije, prije svega Državni inspektorat, radile svoj posao, onda bi primijetile da netko u Liku dovozi 35.000 tona najopasnijeg mogućeg otpada oznake HP14 jer službeno ne postoji oznaka koja je "opasnija" od HP14, a označava otpad koji djeluje dugoročno na okoliš. Ipak, postoji nešto još opasnije, a to je otpad koji ima više HP oznaka istodobno i upravo je to slučaj s otpadom u Lici, ali i s otpadom u jami Sovjak kod Viškova. Osim otpada s navedenom oznakom, tu su i oznake HP7/HP11 koje označavaju tvari koje uzrokuju rak kod ljudi te HP9 koja označava infektivan medicinski otpad (poput zaražene krvi i igala iz bolnica), a kada se ove tvari pomiješaju u tlu, one stvaraju nepredvidive kemijske reakcije koje ih čine opasnijima od bilo koje pojedinačne oznake, upozoravaju stručnjaci. U slučaju otpada kod Gospića radi se o mljevenoj plastici, elektroničkom otpadu, građevnom materijalu i opasnom medicinskom te infektivnom otpadu zakopanom na dubini od osam metara. I slobodno se može reći da se radi o najvećoj ekološkoj krizi u novijoj hrvatskoj povijesti, ali i političkoj, jer oporba zaziva postupak opoziva Vlade.
