Najčitanije

(Snimio Sanjin Strukić / Pixsell, Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Thompson ne treba biti tumač Ustava

Saborski aktualac nije jučer donio ništa revolucionarno novo - iako u Hrvatskoj zadnjih dana rastu tenzije, zaključak je da SOA ne mora reagirati i da nema vanjskih ugroza. Lijeva opozicija, SDP i Možemo! svoja su pitanja premijeru Andreju Plenkoviću primarno vezali uz druge teme, energetiku i inflaciju, a tek je u kasnijem dijelu aktualca donekle prepucavanje eskaliralo, ali ne do mjere koja bi odskakala od uobičajene političke rasprave.

(Snimili Igor Zenzerović, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Fašizam u Hrvatskoj nema nikakve šanse

U pozivu na jučerašnji antifašistički marš piše da "naš zajednički rad ne smije stati dok ne iskorijenimo fašizam". Nemoguća misija. Kao što je nemoguće iskorijeniti obiteljsko nasilje, alkoholizam, narkomaniju, navijačko nasilje, pedofiliju, korupciju, kriminal, ubojstva, krađe, prebrzu vožnju i sve druge boljke koje postoje u društvu. I koje će uvijek postojati. To je kao da netko pozove na iskorjenjivanje prometnih nesreća. Kao da se ovdje radi o odjeku namjere iz prošlog sustava koji se hvalio, potpuno pogrešno i besmisleno, da je na korak od toga da stvori beskonfliktno društvo. Što je, naravno, isto tako potpuno nemoguće. Kao što je nemoguće i "iskorijeniti fašizam". Jer njega će uvijek biti. Uvijek će biti desnih i krajnje desnih radikala. I oni će se pojavljivati u javnosti u raznim prigodama i raditi to što uvijek rade. I što su uostalom napravili jučer kada su u Zadru prvo gađali sudionike povorke crvenom bojom, a potom su u središtu grada zapriječili put pa ih je interventna policija morala rastjerati. U Rijeci su bacili baklje u kafić u kojem su sjedili sudionici marša i jedna je osoba pogođena u leđa. Sve skupa odvratno, i policija bi trebala pronaći počinitelje, posebno ove riječke, gdje je malo nedostajalo da dođe do ozbiljne tjelesne ozljede. A sigurno ima prostora barem za prekršajne kazne protiv ovih koji su se u središtu Zadra naguravali s policijom. Kad ti policija kaže da se makneš, naprosto se moraš maknuti.

(Davor Kovačević/Ivo Cagalj/Pixell)

Piše Zlatko CRNČEC

Šačica ekstremista ruši ugled Hrvatske

Nemili događaj u Splitu - gdje je grupa od pedesetak ljudi nasilno prekinula kulturnu priredbu u sklopu manifestacije Dani srpske kulture - ne može i ne smije proći bez ozbiljne i glasne reakcije javnosti, institucija i države. Jer, ovakav čin, onemogućavanje kulturnog izražavanja manjinske zajednice u izravnoj je suprotnosti s temeljnim vrijednostima demokratske države i društva koje tvrdi da poštuje ljudska prava i manjine. Kao članica EU-a Hrvatska je zemlja koja štiti i mora štititi prava svih svojih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. I treba svaki čin netolerancije tretirati kao prijetnju ne samo pojedincima kojima je ona upućena nego i društvu u cjelini.

(Dino Stanin/Pixsell/Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Najava fijaska

Ako i jedno ministarstvo treba pohvaliti zbog truda i zalaganja za svoj resor, onda je to zasigurno Ministarstvo graditeljstva, posebno otkako ga je preuzeo stranački "senator" Branko Bačić. Kroz Ministarstvo graditeljstva država se konačno uhvatila u koštac s podivljalim cijenama stanova i najma kroz programe priuštivog stanovanja i najma, mladima se vraća polovica PDV-a za kupnju prve nekretnine, na tržište najma uskoro će se plasirati stanovi privatnih vlasnika koje će država, uz avansnu isplatu višegodišnjeg najma vlasnicima, u njihovo ime iznajmljivati građanima po povoljnijim cijenama od trenutnih.

(Foto: Forum Tomizza, Denis Lovrović)

Piše Milan Rakovac

O slavo, o italiano

O slavo, o italiano«? Retorički, Tomizza to sudbinsko pitanje cijelih naraštaja s ovih strana od šibenčanca Tommasea (gia Tomašića), do braće Stuparich ili Itala Sveva (gia Ota Schmitza),.. do Waltera Mocennija,.. do Franca Jurija, retorički čini apsurdnim govoreći »il mio sangue slavo, la mia cultura italiana« (moja slavenska krv, moja talijanska kultura). Tehnički ista ta pitanja Tomizza zaobilazi bivajući jednostavno europski pisac, preciznije, objavljujući knjige diljem Evrope, ali nikako ne postajući, »ZATO«, doslovni literat-kozmopolit ili vjerni disident koji se svojim umjetničkim bićem suprotstavlja stranoj snazi političke moći i moći uopće (kao, recimo, Grass, Kiš, Vojnović, Marquez, Kundera...).

(DARKO JELINEK / Ana Križanec)

piše tihana tomičić

Riječka priča o toleranciji

Što se to počelo događati s Rijekom, u kojoj su ideološke podjele postale toliko duboke da se baš u ovom gradu topovskim udarima ili petardama ozljeđuju djeca, a policija mora uhićivati pripadnike navijačkih skupina i kontraprosvjednike u odnosu na one koji sudjeluju u antifašističkom maršu na Korzu?! Podjele su sve dublje svugdje u Hrvatskoj, ali ako postoji sredina koja je od toga donedavno bila zaštićena, to je baš Rijeka.

(Foto: X, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Zelenski pred odlukom života

Teško je pisati o nečemu što bi netko trebao napraviti, a nemaš potpune informacije o cijeloj situaciji. Najlakše je sjediti u udobnoj stolici pred ekranom i onda pametovati i davati nekome savjete. Recimo Ukrajini. Volodimir Zelenski ima još dva dana za odluku o tome hoće li prihvatiti mirovni sporazum koji mu nude SAD i Rusija. S jedne strane taj prijedlog zaista jest jako ponižavajući. Ukrajina, naime, ne samo da bi se trebala odreći teritorija koji je Rusija okupirala, nego i onog koji još drže njene vojne snage. Usto, na preostalom dijelu trebala bi znatno smanjiti svoju stajaću vojsku. Dakle, više-manje kapitulacija.

(Foto Kremlj/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Saznat ćemo jesu li Trump i Putin - isto

Sastanci svjetskih čelnika u Ženevi u pokušaju postizanja mira u Ukrajini ogroman su korak naprijed. Rat traje pune tri i pol godine, u veljači će biti četiri godine od ruskog napada - upravo ta sintagma "ruski napad" pritom je jedina ispravna i istinita, jer bez obzira na sve rusko-ukrajinski rat nalikuje na samo jedan drugi rat koji je vođen u Europi, a to je naš Domovinski rat.

(Arhiva Glasa Istre)

Piše Rudolf Frančula

Razgovor s dr. Franjom Tuđmanom

Citirano pismo Saveznom javnom tužiocu napisao sam ponukan pitanjem moje kćerke Nataše, koja je tada studirala arhitekturu i stanovala je sa mnom. Ona me je, naime, večer prije nego sam išao na sastanak u Sarajevo, koji se u pismu spominje, a gledajući TV dnevnik u kojem su se, praktički svakog dana nizali Miloševićevi mitinzi, pitala: "…tata, hoće li biti rata?...".

(Snimili Darko Jelinek, Željko Lukunić / Pixsell)

Piše Tihana Tomičić

Plenkovićev tajming

Nije ovo prvi put da Vlada i premijer Andrej Plenković smjenjuju visoko rangirane kadrove u državnim tvrtkama ili agencijama, ali još od javne smjene četiriju ministara Mosta 2017. godine Plenković nije povukao ovako radikalan kadrovski potez kao što je istodobna smjena čak sedam šefova državnih poduzeća, a uz to i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Državnog inspektorata. Potonji je već u pritvoru, a je li i jedini, vidjet ćemo narednih dana.

(Davor Kovačević / Patrik Macek/PIXSELL)

Piše Dražen KATALINIĆ

Bankama počelo "novo normalno"

Svega smo se nagledali i naslušali zadnjih godina, ali da nam je netko rekao da će bankama istovremeno rasti troškovi i padati profiti i da je to tek početak nekog novog trenda, proglasili bi ga ludim. Iščitavajući još jednu u nizu redovnih statističkih objava Hrvatske narodne banke o poslovanju banaka u prvih devet mjeseci ove godine može se štošta doznati, pa i to da bankama padaju prihodi od kamata i da više nema velebnih uplata središnje banke jer kod nje drže višak novca. Pa im je zbog svega počela padati dobit, a ekonomski analitičari poručuju da se banke moraju naviknuti na "novo normalno", odnosno da će poslovati s padom profitabilnosti, a rastom troškova.

(Pexels/Arhiva Glasa istre)

Piše Rudolf Frančula

Šutnja pred riječima mržnje

Pokušat ću bar donekle argumentirati ovu svoju ocjenu odnosno tvrdnju. Tanjug je 23. siječnja 1989. godine objavio da:

(Foto: Osobna arhiva, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Vukovarska četvorka na razini izazova

Jean-Michel Nicolier. Zorislav Gašpar. Josip Batarelo. Dragutin Štic. Četiri su to vukovarska branitelja čija su tijela nedavno ekshumirana na području Ovčare, mjesta gdje su JNA, njena sigurnosna služba KOS i sve moguće prateće srpske paravojske napravili strašan zločin nakon pada Vukovara u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine. Neka su tijela ubijenih, među njima i ona gore spomenute četvorke, bila tako dobro sakrivena da su trebale skoro 34 godine i uporaba najmodernije tehnologije da se pronađu njihovi posmrtni ostaci. Posljednji ispraćaj Nicoliera bio je jučer u Vukovaru na Memorijalnom groblju. Ostala trojica bit će pokopana ovih dana.

(Foto: Arhiva GI, Denis Lovrović)

Piše Milan Rakovac

Dobri čovjek Fulvio Tomizza

Devedest godina od njegova rođenja, Fulvio Tomizza zaslužuje našu zahvalnost, kao jedan od najvećih Istrana u historiji, svojim djelima i svojim djelovanjima i svojim životom. Osobito krunom, smatram, svojega romansijerskog opusa, romansiranom biografijom koparskog biskupa Pier Paola Vegerija »Zlo dolazi sa sjevera«, koji je privid pravovjernog krika katoličkog cinquecenta, a zapravo sarkastična Tomičina poruka povijesti, a i sadašnjosti...

(Ivana Ivanović/Pixsell/Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ne smije postati država slučaj

Baš kad smo se navikli na činjenicu da je Hrvatska oaza stabilnosti na Zapadnom Balkanu, kao da ova tvrdnja dolazi u pitanje. Kao da se događaju stvari dosad nezabilježene. U glavnoj, naravno neslavnoj ulozi su hrvatska desnica i njeni pristaše.

(Grad Pula, Milivoj Mijošek)

PIŠE ROBERT MATTEONI

Mladi trebaju podršku da bi se razvijali, a ne odmah prozivke

Prije nekoliko dana napustila nas je još jedna igračka veličina iz prošlosti. Bio je sudionik prve utakmice koju je novoutemeljena Istra odigrala u rujnu daleke 1961. godine. Suparnik je bila Rijeka, a prva Istra nastupila je u sastavu: Zagorc, Stipčić (Malivuković), Antonelić, Mikulandra, Čerin, Stefanović, Miletić, Čolić, Stojanović, Beck (Drosina), Ibriks. Već su po tome legende pulskog nogometa, jer se tada počela pisati natjecateljski viša razina. Koja će uz mnoštvo uspona i padova, te naposljetku geopolitičkim promjenama na ovim prostorima, uz teške porođajne muke dovesti do profesionalne razine nogometa. Ono što je do ne tako davno, pa čak i u hrvatskoj nogometnoj zbilji djelovao za Pulu i Istru samo sanjarenje. Akter iz uvoda je Milan Zagorc. Kako je Anton Percan, sveupućeni kroničar puležanštine, naveo, došao je kao vojnik 1959. i nastupao za NK Pulu. Nogomet je počeo igrati u rodnom Trbovlju uz starijeg brata Jožu, budućeg napadača ljubljanske Olimpije. Osnivanjem Istre, Zagorc je iz NK Pule, uz Franka Valenčića, Aleksandra Ibriksa i Miodraga Stojanovića prešao u novoosnovani klub. Sudionik je kvalifikacija u kojima je 1962. NK Istra izborila natjecanje u tadašnjoj 2. saveznoj ligi.

(Snimio Denis Lovrović)

Piše Milan Rakovac

Raskriti oca

Prethodni dio dostupan je OVDJE.

(Snimili Bruno Jobst, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ima pravo komemorirati Vukovar

Hrvatska je jučer obilježila još jednu godišnjicu vukovarske tragedije. Na svu sreću, politička previranja kojima smo svjedočili zadnjih mjeseci nisu se ni na koji način odrazila na samu komemoraciju. Sve je prošlo mirno i dostojanstveno kako i treba. Nije se ponovio onaj nesretni slučaj s dvije kolone otprije desetak godina ili nešto nalik njemu. Što je možda ipak nekakav pokazatelj da su se strasti barem donekle smirile.

(Davor Kovačević/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Vjesnik i novinarstvo

Ministar graditeljstva i državne imovine Branko Bačić priznao je jučer praktički da zgrada Vjesnika, koja je izgorjela u požaru, u tehničkom smislu nije imala adekvatnu protupožarnu zaštitu, kao što stručnjaci iz vatrogastva i tvrde. Imala je osiguranje od požara i imala je intenciju većinskog vlasnika, a to je država, da se zgrada obnovi i stavi u neku novu modernu funkciju, ali adekvatnu zaštitu nije imala. Imala je upravitelja zgrade koji je imao svoje obaveze i ovlasti, ali kretanje požara koji se selio s vrha zgrade na dno pa natrag, dokazalo je da sektorske, to jest katne zaštite nije bilo.

(Davor Kovačević/ PIXELL Ivo Cagalj)

Piše Dražen KATALINIĆ

Sit blokiranom ne vjeruje

Koncem prošle godine svi smo se u Hrvatskoj ugodno iznenadili kad je broj blokiranih, koji se vječito drži na razini od 200 tisuća, odjednom skliznuo na 199 tisuća, prvi put u 15 godina. Blagi pad broja blokiranih nastavio se kroz cijelu godinu, da bi prema najnovijim podacima Financijske agencije opet probio plafon od 200 tisuća. Kao što se nagađao razlog zašto nam je broj ovršenih konačno počeo padati krajem prošle godine, tako se ni ovaj put ne zna razlog zašto broj ovršenih opet raste, jer se u Hrvatskoj nikad nije provelo znanstveno istraživanje o tome zašto nam se broj blokiranih stalno drži na istoj razini, zašto odblokirani ponovno dolaze pod ovrhu i zašto uopće imamo ovolik broj građana s blokiranim računima. Ekonomski analitičar Damir Novotny još je davno primijetio da je ovršnim zakonom država svjesno iz ekonomije isključila 200 tisuća radno sposobnih. Koji su sreću potražili u Njemačkoj i Irskoj. U stvari, broj blokiranih bio bi daleko veći od ionako prevelikih 200 tisuća da 450 tisuća Hrvata nije pobjeglo u inozemstvo, velik dio njih upravo zbog hrvatskog ovršnog modela koji se slobodno može smatrati jednim od rigoroznijih na svijetu.

(Ilustracija Unsplash, Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Granatiranje zamijenjeno teškom mehanizacijom

Ono što se nekad zvalo prekomjernim granatiranjem, sada je dobilo konkretan oblik "prekopavanja caterpillarom". Mislili smo da su se strasti između dvaju brda smirile, ali izbor veleposlanika opet je postao točka prijepora između Pantovčaka i Vlade, odnosno Zrinjevca. Inoministar Gordan Grlić Radman jučer je ponovio, i time potvrdio, da su od 23 imena za rotaciju ambasadora koje je predložio predsjednik sporna imena osam ljudi, koje je nazvao "Milanovićevim prijateljima". Otvoreno poručuje kako ljudi koji nisu izravno u diplomatskoj službi ne mogu dobiti supotpis Vlade za ovu zajedničku odluku. S druge strane, predsjednik Zoran Milanović smanjio je popis "svojih" kandidata misleći da će vladajuća stranka, odnosno MVEP, tada lakše pristati na njegov prijedlog. No, sporno je osam imena, pa predsjednik poručuje premijeru kako će, "bude li mu kopao po kandidatima, on s caterpillarom prekopati njegove".

(Davor Kovačević/Milivoj Mijošek)

Piše Robert Matteoni

Kraj Vjesnika kao simbolični vjesnik kraja tiska

Centar Pule nekad je stvarno bio centar grada. Ljudi su se sa svih pulskih brežuljaka "spuštali" u grad, kako je to uvriježeno bilo kazati. Idemo u grad, nađemo se u gradu, vidimo se u kupovini u gradu. Nije to bilo čudno jer sve što je sadržajno okupljalo ljude, svejedno govorimo li o poslu, kupovinama, nabavkama, izlazu s društvom, večernja druženja po klubovima i inim povodima, događalo se u centru. Od malih nogu generacije smo bili naviknuti na taj stil urbane Pule. Kako se sazrijevalo i napredovalo u dobnoj hijerarhiji, tako su gušti otkrivanja novih horizonata življenja u ovom okruženju bili posebniji. Ono što se tada činilo normalnim i za stalno, kako nam ukazuje sadašnjost, nije takvim ostalo. Gradska vreva. Ujutro masovno na posao, u škole, potom školarci i mladi na Korzo prije povratka kući, pa završetak radnog vremena i kolone prema "brežuljcima", naposljetku na večer mladi na večernju dionicu na Korzo, a nešto prije predvečer stariji u grad u kupovinu. Vikendom gužve po diskačima, u kinima, pretpremijerama, subotom prijepodne gužvancije na tržnici, poslijepodne masovniji izlasci ondašnjih vojnika, navečer pun Pattinaggio s košarkašima, nedjelje s boksačima, pa nogometaši i rukometaši(ce) na "velikom" stadionu i onom malih sportova.

(Snimio Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Kraj jedne epohe

Riješene su dvojbe oko budućnosti nebodera bivšeg Vjesnika - jedan od simbola Zagreba morat će se rušiti, po mogućnosti što prije jer ovakav kakav jest prijeti životima ljudi i imovini. Stručnjaci iz Hrvatskog centra za protupotresno inženjerstvo kažu da postoji i vjerojatnost da bi se mogao urušiti sam od sebe. Dovoljno je slabo podrhtavanje tla ili olujni udari vjetra da ugroze statiku nebodera koji se, po ocjeni struke, nalazi na granici nosivosti.

(Snimio Davor Kovačević / Novosti)

Piše Dražen Katalinić

Vladin antibiotik širokog spektra

Nitko ne sumnja u to da je Vlada imala najbolje moguće namjere kada je odlučila proširiti listu proizvoda sa zamrznutim cijenama za još 30 artikala. Tvrdokorna inflacija je još uvijek tu i naravno da treba pomoći najpotrebitijima da inflatorne udare podnesu što lakše, ali i velikoj većini potrošača s prosječnim primanjima jer istraživanje Hrvatske gospodarske komore pokazuje da potrošači pri kupovini prehrambenih proizvoda i dalje ipak gledaju cijenu, a čak 90 posto ispitanih tvrdi da im promjena cijene proizvoda znatno utječe na kućni budžet. S te je strane Vladina odluka o proširivanju administrativnog ograničavanja cijena osnovnih proizvoda opravdana i hvalevrijedna, a ministar gospodarstva Ante Šušnjar je bio dovoljno iskren da prizna da je to jedini način pomaganja građanima dok god ne dobijemo Registar kućanstava koji će omogućiti ciljano usmjeravanje socijalne pomoći upravo onima koji je trebaju. Lijepo je što nam Vlada ima naglašenu socijalnu politiku, ali to će netko u konačnici morati platiti jer aktualna Vladina mjera ugrožava poljoprivredne proizvođače na način da se nerijetko događa da je ograničena cijena u trgovinama niža od cijene proizvodnje.

(Foto: Arhiva GI, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Vukovar u srcima

Najmanje što svi možemo učiniti za Vukovar je da ga otmemo zaboravu. Ne trebaju nam ni velika obilježavanja ni zastave Torcide i BBB-a, kako je majka nedavno ekshumiranog Jeana-Michela Nicoliera apelirala na sve koji su odlučili doći na njegov posljednji ispraćaj. Kao što majka svog Jeana ima u srcu, tako i Vukovar ima posebno mjesto u srcu svakog od nas, naše domovine i naše povijesti. Iako bi bilo lijepo da cijela Hrvatska može doći u Vukovar i sudjelovati u Koloni sjećanja, za sve nas koji iz raznih razloga ovih dana ne možemo do Vukovara, bit će dovoljno da ga se prisjetimo u tišini, dostojanstveno i s najvećim pijetetom prema svim žrtvama velikosrpske agresije na Hrvatsku. A možemo i zapaliti svijeću - u Zagrebu, primjerice, u Aveniji grada Vukovara ili u Rijeci u Vukovarskoj ulici gdje se tradicionalno pale svijeće u spomen na žrtvu Grada Heroja, kao i u brojnim hrvatskim gradovima, a možemo i u našim domovima.

(Pexels/Arhiva Glasa istre)

Piše Rudolf Frančula

Tišina institucija i bujanje nacionalizma

Moram napomenuti da je Savezno javno tužilaštvo učestvovalo od početka u postupku protiv Artukovića kao i drugi savezni organi tj. Savezni SUP, Savezni sekretarijat za vanjske poslove te Predsjedništvo SFRJ. Koliko je meni poznato nitko do sada nije reagirao ni bilo što poduzeo protiv ovakvog istupanja, optuživanja i klevetanja od strane dr. Bulajića.

(Arhiva Glasa Istre)

Piše Milan Rakovac

Vergerije je bio svuda, sa svima i protiv svih

Vergerije je bio svugdje, i svugdje gdje je bio bavio se svime, a to svugdje i sve prostiralo se Europom od seoca na slovenskom Krasu, do naložničkih brokata Venecije, žamora po univerzitetskim halama, dvorskim balovima, advokatskim uredima, galijama, vinogradima, prevratničkim skloništima, literarnim salonima, modnim sakristijama, seoskim kapelicama u kojima božji pastiri obljubljuju prljave djevice, strašnim ratovima za božja namjesništva na Zemlji, koralima i madrigalima gigantskih katedrala, paklensko bezočnim i strasnim pamfletima na stranicama tajno štampanih knjiga, i svugdje gdje sve vrvi od ambicija, spletki, poštenja, lupeštva, novca, sjaja, talenta, izdaje, vjernosti, hrabrosti, egoizma, altruizma, misionarstava i mesijanstava što se na krilima ludih konja u osmeroprežnim kočijama mahnito vrtlože Evropom...

(Milivoj Mijošek/Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Zdravstvo reformirati, a ne poskupjeti

Najavljeno poskupljenje police dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a, više od 60 posto u jednome potezu, dolazi kao prilično hladan tuš za građane - a najviše za one koji si to najmanje mogu priuštiti. A među takvima daleko je najviše umirovljenika. Mirovine su stravično male tako i da čak i šest eura mjesečno za puno naših sugrađana starije dobi može činiti razliku. Oni su, uostalom, najbrojniji korisnici usluga zdravstvenog sustava.

(Grad Pula, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Priuštivo stanovanje - civilizacijsko pitanje

Vlada je usvajanjem Programa priuštivog najma počela rješavati jedan od najtežih problema građana. U zemlji u kojoj prema službenim podacima postoji oko 600 tisuća praznih stambenih jedinica, dok istodobno deseci tisuća mladih obitelji nemaju mogućnost priuštiti si vlastiti dom, ovakav potez nije samo politički mudar, već i civilizacijski nužan. Zadnjih su desetljeća ovaj problem amortizirali stanovi izgrađeni prije 1990., u razdoblju kada je tadašnji državni sustav kroz institut stanarskih prava i jeftinih stambenih kredita rješavao pitanje stanovanja za velikih broj tadašnjih građana. Naravno, treba i to reći ne svih, trebalo je raditi u uspješnoj tvrtki i uspjeti se provući kroz složeni sustav bodovanja, ali činjenica ostaje da je iznimno velik broj građana na taj način riješio stambeno pitanje. Usto, tada su nova stambena naselja građena planski i pratila ih je odgovarajuća infrastruktura, za razliku od današnjih natrpanih novogradnji koje siluju i prostor i svoje stanare.

(Davor Kovačević/Pixabay)

Piše Zlatko CRNČEC

Inflacija još dugo neće nestati

Hrvatska se, unatoč ulasku u eurozonu i obećanjima o stabilnom gospodarstvu, već jako dugo suočava s jednom od najviših inflacija u Europi. Podaci Eurostata jasno pokazuju da je stopa rasta potrošačkih cijena u Hrvatskoj u studenom dosegnula 4,3 posto, gotovo dvostruko više od prosjeka eurozone koji iznosi 2,2 posto. Višu inflaciju od nas bilježi samo Estonija, dok zemlje poput Austrije i Njemačke naravno očekivano stoje znatno bolje. Ovi zadnji podaci o inflaciji ne ukazuju ni na kakav izolirani i neočekivani fenomen – Hrvatska je već jedanaest mjeseci zaredom među članicama s najvećim rastom cijena.

(Snimili Sanjin Strukić / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Korupcija bi mogla opet odlučiti izbore

Uhićenje Andrije Mikulića, još prekjučer dopodne čelnika državne institucije zadužene za poštovanje i provedbu zakona, sigurno neće pomoći smanjenju cinizma građana prema državi i vlasti koja je vodi. Možda bi nekada ovaj slučaj šokirao javnost i građane. Sada je većina ljudi, kada je čula za ovu vijest, samo odmahnula rukom.