Piše Aneli Dragojević Mijatović
Lakše je govoriti u UN-u nego u Gospiću
Premijer Andrej Plenković imao je jučer zapaženi govor na Općoj skupštini UN-a u New Yorku, kojim je obuhvatio razna pitanja, na makro i mikro razini, pa se tako između ostalog založio za obnovu povjerenja u multilateralizam, govorio o nužnosti reformi, te brojnim izazovima koji su pred svijetom, ali i samim UN-om, koji se, smatra, također mora transformirati. Kaže da se svijet danas mijenja pod utjecajem tehnologije, klimatskih promjena, demografskih pritisaka, nezakonitih migracija i geopolitičkog suparništva. Da bi riječ rekli. Govorio je o ljudskim pravima, umjetnoj inteligenciji, zelenoj tranziciji, koja je, kaže, posebno važna za Europu, za koju je proizvodnja iz obnovljivih izvora strateška nužnost. Dotaknuo se i pitanja proširenja EU-a, s naglaskom na jugoistok Europe, uz konkretne probleme u susjedstvu. Uglavnom, hrvatski premijer suvereno barata terminima i pojmovima iz raznih oblasti, te ostavi dojam gdje god se pojavi - osim u Gospiću. Jer, jedno su međunarodne organizacije i njihova globalna previranja, koliko god zahtjevna bila, a drugo domaće turbulencije, u kojima trenutno dominira premijerova neomiljena tema nelagalnog i otrovnog otpada, koji je netko tu iskipao, a još se ne zna što je za to vrijeme radila država.
