Najčitanije

(Foto: Sanjin Strukic / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Thompsonova revolucija ide svome kraju

Iako to na prvi pogled možda tako i ne izgleda, frka koja je započela Thompsonovim koncertima završit će s privremenom odgodom festivala u Benkovcu. Sa samog vrha vlasti poručeno je da se treba ići na smirivanje tenzija. I do toga će sigurno doći, barem kada je u pitanju desna strana političkog spektra. Lijeva će naravno pokušati što duže držati ovu temu kako bi uvjerili svoje birače da zemlji prijeti desna revolucija pa da stoga na predstojećim parlamentarnim izborima treba izaći u što većem broju.

(Snimio Vjekoslav Skledar)

piše rudolf frančula

Željko Olujić, Anto Nobilo i slučaj Artuković

Na intervju Ante Nobila u dnevnom časopisu Start reagirao je, u slijedećem broju istog časopisa, odvjetnik Željko Olujić, jedan od branitelja Andrije Artukovića. Iz tog opširnog reagiranja (na preko jedne stranice gusto pisanog teksta) pod naslovom "Slučaj Andrije Artukovića" prepričati ću i citirati samo manji dio.

(Reuters)

Piše zlatko Crnčec

Ne treba nam hrvatski Charlie Kirk

Kada se gledaju sve ove ideološke svađe i u Americi, čini se kao da ih je netko podmetnuo. Naravno, nikakvog dokaza za to nema, ali činjenica je da se američka sirotinja međusobno ubija oko apstrakcija, a da nema ni najmanje svijesti oko toga da jako puno njih živi strašno loše. A da će njihova djeca živjeti još lošije. A unuci još gore od djece. Svi svjetski kulturni i društveni trendovi započinju u Americi - od jazza, rocka, hipija do LGBTQ i wokea, pa je tako i Europa nakon pada komunizma prihvatila i američku temeljnu ideologiju. Tržište je sve. Svatko se mora pobrinuti za sebe. Kome to ne pođe za rukom, sam si je kriv. A najveću odgovornost za tu situaciju snose one političke snage koje su davno nastale kao produžena ruka sindikata ili kao njima bliske organizacije - američki demokrati, britanski laburisti, francuski socijalisti. Oni su prije par desetljeća temelj svojih političkih aktivnosti prebacili sa zaštite prava svih onih koji žive od svog rada prema skrbi o svim mogućim manjinama, od kojih su neke moguće i sami izmislili. I pritom zaboravili da su sve te manjina dio jedne većine, ljudi koji žive, i to sve lošije, isključivo od svog rada. Koji nemaju nikakvog kapitala da ga stave u funkciju svog preživljavanja. Pa smo tako bili svjedoci za vrijeme izborne kampanje u Americi kako se tamošnja sirotinja spremna međusobno pobiti oko toga treba li podržati Trumpa ili Kamalu. Iako je, gledajući s Mjeseca jasno da ne može biti jasnije, da je za bilo kojeg od njih to potpuno svejedno. I dalje će 14 sati dnevno raditi dva loše plaćena posla koji su njihova jedina nada da neće doslovno završiti na ulici.

(Snimili Goran Stanzl / Pixsell, Darko Jelinek)

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Kad socijaldemokrati otpuštaju

Ljetna stanka nije omela vrh SDP-a da krene u veliku reorganizaciju stranke. Osim što su raspustili svoja vodstva u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, mijenjat će statut, održati nove izbore za lokalna vodstva gdje god djeluju (a to nažalost nije svih 555 lokalnih jedinica u Hrvatskoj), ali osim političkog reseta koji planiraju, kreću i u tehničke promjene poslovanja stranke.

(Snimio Milivoj Mijošek)

PIŠE Robert Matteoni

Svi počinju u istom statusu. Tko još vjeruje pričama za djecu?

Možda je priča iz nogometa metaforička za priču o životu. Možda. Ovisi iz kojeg kuta gledamo. Uglavnom, ima ona teza koju smo slušali od početaka aktivnog bavljenja nogometom (sportom), a to je da svi u momčadi počinjemo s istih pozicija. Ili drugačije rečeno, svi smo u istom statusu. Kad si mali, onda vjeruješ u tu priču, kad odrastaš spoznaješ da stvari nisu baš takve. Kad sazriješ, razumiješ da su to priče za malu djecu. Koja vjeruju jer još ne poznaju život. Svjedočio sam jednom davnom razgovoru u svlačionici Istre, onoj seniorskoj podno stare zapadne tribine, u koju smo kao klinci ulazili sa strahopoštovanjem. Aldo Drosina tumačio je jednom još uvijek vitalnom, iskusnom igraču zašto ne igra.

(Snimio Šime Zelić / Pixsell)

Piše Tihana Tomičić

Festival nasilja

Sve je počelo proteklog vikenda, kad je zbog prosvjeda skupine veterana otkazana predstava koja se trebala održati u sklopu Festivala Nosi se, čija je organizatorica pritom verbalno i fizički napadnuta. Festival Nosi se bavi se temama dekonstrukcije rata i nasilja te promicanjem nenasilja, solidarnosti i pluralizma, a trebao je biti otvoren satiričnom komedijom Trupe OvoOno s predstavom "Ubu ovo ono" i nastupom glazbenika.

(Snimio Patrik Macek / Pixsell)

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska treba brinuti svoje brige

Ovo je stvarno peh. I sam je posjet izraelskog ministra u nekoj mjeri kontroverzan, a još se k tome poklopio s napadom Izraela na suverenu državu. Izvješća iz Katara gdje je Hrvatska 2022. osvojila broncu, još su uvijek proturječna, ali žrtava ima. Uglavnom, dan posjeta nije mogao biti gore izabran. Ali, naravno, kako to uvijek biva u Hrvatskoj, ne postoji taj svjetski problem koji se neće prelomiti preko domaće politike. Pa se tako i sada dogodilo da se zbivanja u Palestini uporabljaju kao oruđe u domaćem političkom ratu između Vlade i predsjednika. Koji, usput budi rečeno, traje dulje i od ukrajinskog i od ovog najnovijeg u Palestini koji traje još malo pa dvije godine.

(Snimio Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Strani radnici moraju biti zaštićeni

Ako je Hrvatska već odlučila u zemlju pripustiti radnike iz trećih zemalja, onda bi se s njima trebala pristojno ponašati. I kada je u pitanju državna administracija i kada su u pitanju poslodavci i kada su u pitanju obični građani. A posebno kada su u pitanju agencije koje radnike dovode u Hrvatsku.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Igrači mogu, ali ne bi smjeli diktirati status

Ljubitelji nogometa jako dobro znaju kako vrijeme prijelaznih rokova može biti uzbudljivo. Puno je klubova (zapravo većina) koji se ne bore za titule i euro nastupe. Dovođenje pojačanja je za takve način održavanja jačine zanimanja navijača, uvijek u nadi napredovanja. FIFA je sažela sve transfere koji su se dogodili od 1. lipnja do 2. rujna širom svijeta. Unutar navedenog razdoblja odrađeno je 12 tisuća transfera, što je u prosjeku po svakom od 94 dana 127 prelaska. To je 10% više transfera nego prošlo ljeto. Ukupni obrtaj novca u prijelaznom roku dosegao je povijesni rekord, a iznosi čak 8,3 milijardi eura! Najviše su trgovali Englezi (2,73 milijardi), do njih Nijemci (1,03) a naši susjedi Talijani, koji su dugo bili marginalni na tržištu, popeli su se na treće mjesto s 814 utrošenih milijuna. U tom svijetu čudesa Hrvatska nogometna liga ima 221 ulazni transfer za koje je plaćeno 20,3 milijuna eura. Od toga samo na Dinamo otpada 16,8, Hajduk 1,3, a treća je Istra s 840 tisuća eura. Ta tri kluba su i najviše prihodovali (ukupno za ligu 60 milijuna), Dinamo 36,70, Hajduk 16,3 (knjigovodstveno je tek sada obračunat već prije ostvareni transfer Luke Vuškovića u visini 11 milijuna), a Istra 1961 3,5 milijuna (plus bonusi koji će doći).

(Foto: Arhiva GI, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Priuštivo stanovanje postaje fikcija

U Hrvatskoj je teško, odnosno gotovo nemoguće, kupiti ili čak i iznajmiti pristojan stan u nekom velikom ili većem gradu. Cijene, malo je reći, idu u nebo. I takva će se situacija samo još dodatno pogoršavati. Cijene novih stanova u nebo dižu razni igrači na društvenoj sceni - od špekulanata koji nezadovoljni niskim kamatama u bankama svoj kapital prebacuju u nekretnine pa do toga da je građevina u Hrvatskoj još uvijek gospodarska grana gdje se crni novac, zarađen bolje ne pitati na koji način, pretvara u bijeli. U oprani, legalizirani novac. Plus još neke stvari koje imaju više veze s nekim trendovima na globalnoj razini nego s nekim društvenim boljkama karakterističnim za Hrvatsku.

(Snimio Ivica Galovic/PIXSELL)

piše tihana tomičić

Vojni rok - tema za vruću jesen

Nedavno je izgledalo da postoji šansa da se postigne mir u Ukrajini, no čak je i američki predsjednik Donald Trump, sa svom silom Amerike koju posjeduje, zasad neuspješan u tom pokušaju. U takvim okolnostima u kojima rat i dalje ostaje na istočnim granicama Europe, i EU i Hrvatska moraju racionalno razmišljati o svojim obrambenim potrebama. Vojske država članica EU-a uglavnom imaju profesionalne vojske, no izgleda da se svi moraju vratiti modelu iz 20. stoljeća, a to je vraćanje obaveznog vojnog roka - u kakvom god obliku.

(Arhiva Glasa Istre)

PIŠE Robert Matteoni

Postoji dobar, pogrešan… I hrvatski pristup

Kurikulum je jedan od ključnih odgojno-obrazovnih koncepata 20. i 21.stoljeća, kojeg zbog njegove kompleksnosti i višedimenzionalnosti nazivamo i ukupnom filozofijom odgojno-obrazovnog procesa. To je znanstvena retorika, a u našoj svakodnevici kurikulum je način i pristup obrazovanju naše djece. Više je nego jasna važnost tog pristupa, jer kako odgajamo i učimo djecu takvo će nam sutra biti društvo i njegovo funkcioniranje. Kako je u Hrvatskoj uvijek sve podložno polemici i podjelama temeljenima na "mi i oni" nije čudno da se oko kurikuluma čulo svega i svačega. Ovisno ponajviše iz ideoloških pogleda nego iz realnosti života oko nas. Kao polaznik srednje u vrijeme Šuvarovih reformi, pamtim ukinuće gimnazija (dvije godine opće i dvije opredjeljenja zanimanja) i praktično sve škole pretvorene u strukovne. Kasnija znanstvena istraživanja na tu temu pokazala su da reforme nisu pridonijele onome što su trebale.

Piše Milan RAkovac

Mazzacavai

Prethodni dio priče dostupan je ovdje.

(Marko Gracin/Arhiva Glasa Istre)

Piše Rudolf Frančula

Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem

Noću s 27. na 28. kolovoza 1987. godine izvršena je provala u stan Josipa Vrhovca, tadašnjeg člana Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije koji je obnašao dužnost sekretara (ministra) za vanjske poslove. Stan se nalazio na adresi u Zagrebu, Moše Pijade 131, na petom katu. U vrijeme provale u stanu nije bilo nikoga. Josip Vrhovac i njegova supruga bili su na godišnjem odmoru, boravili su na moru. Počinitelj je iz ormara u spavaćoj sobi uzeo kutiju u kojoj je bio nakit supruge Josipa Vrhovca. Radilo se o 26 komada vrlo vrijednog, pretežno zlatnog, nakita. Zgrada u kojoj je bio stan Josipa Vrhovca bila je čuvana (od strane milicije) 24 sata dnevno.

(Arhiva GI)

piše dražen katalinić

I ambulante u turističkoj ponudi

Da strani turisti više nisu bankomati, jer je i dio njihovih prihoda pojela inflacija, doznali smo kroz smanjenu potrošnju, a da se na odmoru u Lijepoj našoj ponekad ponašaju kao muhe bez glave, doznajemo čitajući crnu kroniku. Planinarenje po Velebitu bez karte i kompasa, plutanje na dasci za jedrenje od obale do otoka i isplovljavanja jedrilicama na pučinu po najvećoj buri nadaleko su poznati "poduhvati" stranih gostiju, od kojih čovjek ne zna bi li se smijao ili plakao. Hrvatska možda jest površinom mala zemlja, ali udaljenost od Krka do Cresa se ipak ne može preplivati, a kamoli do ručka, niti se s Velebita bez vodiča može stići do večere. Takvi pokušaji obično završavaju paničnim pozivima Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje i akcijama HGSS-a. A sva spašavanja unesrećenih turista idu na trošak hrvatskih poreznih obveznika. Kako i priliči zemlji koja živi od turizma.

(Snimio Srećko Niketić / Pixsell)

piše zlatko crnčec

O prošlosti raspravljati, ali razborito

Govor predsjednika županijskog vijeća talijanske nacionalne manjine Enija Forlanija otvorio je temu posljedica Drugog svjetskog rata tamo gdje ju je malo tko očekivao. Naravno, i u idiličnoj je Istri ono što se događalo od 1941. do 1945, ali i prije i poslije toga, ostavilo svoje toksične tragove. Forlani je u svom govoru na obilježavanju 79. obljetnice eksplozije na Vergaroli koja je ubila preko stotinu ljudi, mladih Talijana koju su uživali u ljetnom kupanju taj događaj nazvao uvodom u egzodus. Zbog te izjave su gradonačelnik Pule Peđa Grbin i predsjednik gradskog vijeća Valter Boljunčić napustili komemoraciju. Forlani je naime rekao da je eksploziju namjerno izazvala tadašnja komunistička vlast, te da je ona izvedena u sklopu plana etničkog čišćenja talijanskog stanovništva iz Istre. Dio medija je čak javio da je spomenuta i riječ genocid.

(Arhiva Glasa Istre/Pexels)

Piše Milan Rakovac

Brigada svitanja

Brigada del amanecer ili, sudbina pištolja "astra" 9mm kurz, P. WA 251, 54875, tvornica Unceta y Compania, Guernica, Espana... Pišući za Glas, deboto sve ča će biti u muojin memoarih, ta bot san napensa jeno malo po munjenu: van dati štiti meni najmilije od svega ča san napisa pasanih decenij: ovo morete potle najti u sjećanjima, a morete i sad u mojim izabranim djelima, a vero morete i čuti na BOOK&ZVOOK di ja štijen sve uvo ča ćete štiti, ako vas bude volja.

(Snimili Sanjin Strukić / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Birači uvijek kažnjavaju krajnosti

Ideološki ratovi se nastavljaju. Već na prvoj jesenskoj sjednici Sabora bit će rasprava o prijedlogu SDP-a o kriminalizaciji ZDS-a. Nakon više od tri i pol desetljeća za čijeg je trajanja na ovaj ili onaj način prisutan u javnosti, najjača se oporbena stranka sjetila da bi ga trebalo zabraniti. S druge, pak, strane vladajući HDZ si zaista jest zakomplicirao život time što je premijer došao na Hipodrom kako bi pozdravio Thompsona, a neki stranački dužnosnici bili na koncertu. Život su si vladajući zakomplicirali time što će ljevica sada jahati na toj temi koliko dugo bude mogla. Ako bude moguće i do sljedećih parlamentarnih izbora. Time lijeva oporba želi galvanizirali sve svoje simpatizere kako bi svi izašli na birališta. Pokušat će ih uvjeriti da bi u suprotnom HDZ mogao opet pobijediti, a da onda slijedi neumitan završetak navodne ustaške, desničarske revolucije započete Thompsonovim koncertom. Oporbena ljevica će ovu tezu forsirati koliko god bude mogla. I tako pokušati ponoviti 2015. kada su Tomislava Karamarka uspjeli svojim sljedbenicima prodati kao nekakvog novog poglavnika. Karamarko se nije znao, moguće ni želio, oduprijeti ovoj taktici pa je zbog izlaska ljevice na izbore u rekordnim brojkama ostao bez uvjerljive pobjede.

(Snimio Davor Kovačević, Ana Križanec)

Piše Dražen Katalinić

Digitalna inflacija

U Hrvatsku su stigle takozvane digitalne cijene, odnosno digitalne etikete, a riječ je o elektroničkim etiketama na kojima su ispisane cijene, a ne na papiru. Takav način označavanja cijena već godinama imaju Španjolska, Italija i Nizozemska, a od unatrag sedam dana i Hrvatska. No, nije čitava novina u tome što su cijene ispisane digitalno, a ne otisnute na etiketi, nego u tome što takve cijene određuje umjetna inteligencija i to na temelju ponude i potražnje u koje potrošači nemaju nikakav uvid, niti bi ga trebali imati, čime se širom otvaraju vrata manipulaciji cijenama, upozoravaju udruge za zaštitu potrošača, jer ne postoji ni zakon ni mehanizam koji bi kontrolirao trgovce u ovom znanstveno-fantastičnom načinu određivanja cijena.

(Foto: Pexels, Denis Lovrović)

Piše Milan Rakovac

Drug u zabludi

Nešto kasnije, Brnjus je shvatio da nikad ne znaš tko ti je neprijatelj, a tko prijatelj, i javno se odrekao svojih anarhističkih načela, stekavši odmah zvanje »kandidata« za prijem u KPŠ kao »drug u zabludi«. Sumnje je odagnao kao dobrovoljni pripadnik streljačkog voda što je egzekutirao anarhističko-trockističke zavjereničke svinje.

(Grad Pula, Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Ubrzati proces zapošljavanja sigurnjaka u školama

Nakon što su se u našim osnovnim i srednjim školama proteklih godina dogodili neki nemili događaji, bilo je odlučeno da će se pokrenuti proces kako bi svaka od njih dobila osobu koja bi se bavila pitanjima sigurnosti. Zasad cijeli proces ide prilično sporo, ali na kraju će ipak, makar i sa zakašnjenjem, biti dovršen. Tako da će hrvatski obrazovni sustav ipak biti promijenjen na način da se puno više vodi računa o sigurnosti učenika i profesora. U svemu ovome jako dobro treba paziti da se ne ode u drugom smjeru. Da ne dođe do svojevrsne militarizacije školstva u kojoj bi se djelatnik za sigurnost pretvorio u osobu koja remeti normalno odvijanje obrazovnog procesa. Iako se u školama i oko škole počelo događati zaista svašta, to ipak nije došlo na tu razinu na kojoj bi nam trebali nekakvi naoružani zaštitari koji svakog dana pretresaju učenike na ulasku.

(Pexels/Arhiva Glasa Istre)

Piše Milan Rakovac

Upa Benece!

Kripka ruka muojih didi i prididi i priprididi

(Patrik Maček/Davor Kovačević)

piše tihana tomičić

Zastupnike zanima samo ZDS - život ne

Svega je jučer bilo na prvom aktualcu u jesenskom zasjedanju - i svi su bili na svoj način u pravu. Ali pritom su zastupnici nažalost samo dokazali da su društvene podjele u Hrvatskoj tako duboko ukopane da jednostavno nema mogućnosti da se u dogledno vrijeme ti rovovi preskoče. Sve će ostati isto.

(Foto: Pexels, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Čudo hrvatske naive

Ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla, i tko ljude sluša, taj uvijek nastrada – stihovi su poznate pjesme splitskog rock sastava Daleke obale spjevani u čast ljudskoj pokvarenosti. Koje toliko ima na ovom svijetu da je pravo čudo što je se i ostali kantautori već nisu dosjetili opjevati. Ali su se zato razni internetski prevaranti i spekulanti dosjetili da pored ljudske pokvarenosti postoji i ljudska lakovjernost pa na njoj masnoj zaradili, a naivnima ostavili da se čude nadaleko poznatoj hrvatskoj naivi.

(Foto Emica Elvedji/Davor Kovačević)

Piše Tihana Tomičić

Nova školska godina u starim uvjetima

Za najveći broj djece i roditelja jučer je bio zadnji dan ljeta. Školska zvona označila su početak nove školske godine, što za učenike svih uzrasta znači povratak u klupe. Novu školsku godinu obilježili su incidenti u Zagrebu gdje lokalna vlast nije uspjela završiti sve radove u školama pa su roditelji ogorčeni, ali i masovan pad broja učenika i razrednih odjela, posebno u malim područnim školama. Prema jednom od tih podataka, u čak 33 male područne škole u Dalmaciji uopće ove godine nema prvašića. Nije puno bolje ni u urbanim područjima - u klupama Primorsko-goranske županije 92 prvaša je manje nego prošlog rujna. Najveći manjak bilježi osnovnoškolski sustav, koji bilježi ukupno 207 učenika manje u odnosu na prošlu školsku godinu.

(Reuters)

Piše Tihana Tomičić

Time out za mir

Dvadeset šest zemalja spremno je sudjelovati u međunarodnim snagama kao dio sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u slučaju mirovnog sporazuma s Rusijom, objavio je u četvrtak francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon samita država saveznica Kijeva. "Kao oblik jačanja mira, 26 zemalja obvezalo se rasporediti trupe u Ukrajini, gdje će biti prisutne na kopnu, moru ili u zraku", rekao je Macron novinarima, stojeći uz ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Elizejskoj palači u Parizu.

(Arhiva Glasa Istre)

piše zlatko crnčec

Rasprava o euru kasni pet godina

Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU 2103. godine bio je možda i jedini slučaj u povijesti kada su na istoj strani bile hrvatska krajnja desnica i ljevica. Naravno, iz potpuno suprotnih razloga. Za prve bio je to završetak procesa stjecanja hrvatske suverenosti. Za druge, bio je početak jednog procesa, onog u kojem će Hrvatska tu suverenost izgubiti. Dakle, nikakvog posebnog promišljanja nije tu bilo. U igri su bile samo emocije. Mada opet, treba tu priznati da je ulazak Hrvatske u EU zaista imao plebiscitarnu podršku ogromne većine stanovnika Hrvatske. Jako je malo ljudi bilo protiv. Toliko malo koliko je bilo i onih koji su bili za, ali koji su svoju odluku temeljili na nekoj čvršćoj analizi. A ne na osnovu modela - gdje svi, tu i mi. Ali bila ona donesena na osnovu stručne analize ili čiste emocije, odluka o ulasku u EU definitivno se pokazala dobrom.

(Darko Jelinek/Davor Kovačević)

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Nuklearni vrtuljak

Stigla je slovenska ponuda za gradnju druge nuklearke u Krškom, no još nije službeno objavljena, što i ne čudi s obzirom na njezin ponižavajuć sadržaj. Ono što Slovenci nude daleko je od zajedničkog upravljanja nad nuklearkom, a još dalje od podjele vlasništva u kojem svaka država ima 50 posto udjela, što je sada slučaj. Prema slovenskom prijedlogu, za drugu nuklearku koja bi se gradila u Krškom teško bismo mogli reći da bi bila zajednička, a Hrvatima ne bi bila ni nuklearka jer slovenski prijedlog ne predviđa mogućnost da Hrvatska koristi proizvedenu struju (!?), nego samo da dobije dio zarade od prodaje struje u Sloveniji.

(Snimila Ana Križanec)

Piše Tihana Tomičić

Vraćamo se na staro normalno

Nakon što je Vlada počela postupno ukidati subvencije za troškove struje, plina i toplinarstva jasno je da se vraćamo na - staro normalno. Negdje na proljeće imat ćemo tržišne cijene energenata, i bit će to model kakav smo oduvijek i imali.