(Snimio Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Stranci zakuhali Sabor i bifteke

Zakuhalo jučer u Saboru, a kako i ne bi kad po žurnom postupku treba prihvatiti zakone o strancima i jačem nadzoru rada na crno koji bi na snagu trebali stupiti već sredinom lipnja. Hvalevrijedno je što Vlada nastoji ova dva važna zakona donijeti tik pred glavni dio turističke sezone kako bi se dodatno uredilo iznajmljivanje apartmana i zapošljavanje sezonaca, ali je zbog hitnosti sve ispalo malo navrat-nanos, što oporbi uvijek daje priliku da se razmaše. A gdje ćete bolje prilike od Zakona o strancima, paše i lijevima i desnima - ljevica će Vladu optuživati za izrabljivanje radne snage, a desnica za veleizdajničku politiku. Kad se još doda malo suverenizma, pa i onog "modernog", i nezaobilazne "zamjene stanovništva", eto prilike za još jednu u nizu burnih sjednica s nizom opomena. Bilo je i argumentiranih teza da se uvozom (jeftine) radne snage ruši cijena rada u Hrvatskoj i izrabljuju radnici, da agregatori zatvaraju firme i ostaju dužni radnicima, ili ih drže na minimalcu, da nam Filipinci peku bifteke, a kuće čiste Nepalci. Set primjedbi na račun "veleizdajničke" politike obilježilo je izlaganje Mira Bulja o ljudima iz Afrike koje će nam dovući Dubravka Šuica, a Hrvoje Zekanović je pitao "čistokrvne" Hrvate hoće li ići preko Pelješkog mosta koji su izgradili Knezi. I Sjedinjene Američke Države su izgradili crnci i Europljani, a kupili Kinezi, i tamo svi sretni, navodno. Vladu se optuživalo i da je izgubila nadzor nad tržištem rada, da ne zna koliko stranih radnika baulja po Hrvatskoj, a možda je jedino razumno pitanje u cijeloj raspravi postavio Damir Biloglav iz DOMiNO-a zapitavši se kako to da u poplavi agencija za uvoz stranih radnika nema nijedne koja bi se bavila povratkom naših ljudi iz inozemstva. Kad ih već nismo imali prilke čuti u saborskoj raspravi, evo nekoliko ključnih novina izmjena Zakona o strancima. Najavljuju se tako lakše promjene poslodavca i izdavanje dozvola na duži rok, a u MUP-u kažu da je upravo europska direktiva o jedinstvenom postupku izdavanja dozvola bila ključni pokretač izmjena zakona, odnosno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije. No, dodaju da su i problemi uočeni u praksi bili povod za novi prijedlog Zakona o strancima, pa će strani radnici sad morati naučiti hrvatski jezik do razine A1, a ako ga ne polože, morat će napustiti Hrvatsku! Time se, kažu poduzetnici u turizmu, održava kvaliteta destinacije kako ne bismo postali "fliper" destinacija. Riječ je, naime, o kolokvijalnom izrazu koji je nastao na Tik Toku prije nekoliko godina, a označava destinaciju u koju se dolazi brzo i jeftino i kratko ostaje: letiš za 20 do 40 eura, ostaneš 24 do 48 sati i vraćaš se doma. Pojam je uveden kad su počeli jeftini avionski letovi nakon pandemije, a u rječnik ga uveli travel blogeri. Upravo jezik, ali i hrvatska birokracija, predstavljaju najveće probleme s kojima se susreću strani radnici u našoj zemlji, dok poduzetnici ističu da postupak izdavanja dozvola traje predugo te da prođe od pet do sedam mjeseci da ishode sve papire potrebne za radnu dozvolu, zbog čega je u nekim industrijama teško išta planirati. U MUP-u uvjeravaju da će novim zakonom izdavanje dozvola trajati maksimalno 90 dana. Nadalje, predlaže se da dozvola za sezonski posao vrijedi čak tri godine, što su pozdravili u udruzi poslodavaca. S druge strane, sindikati kažu da strani radnici i dalje ovise o poslodavcu jer poslodavac podnosi zahtjev za dozvolu, dok radnik uopće nema uvid u vlastiti status. Tako strani radnik radi i misli da je prijavljen, odnosno zaposlen, da bi nakon nekog vremena doznao da je ilegalno u Hrvatskoj.

(Davor Javorović/Pixsell/Darko Jelinek)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

HDZ teško može nastaviti tolerirati DP-ove ispade

Nešto je trulo u državi susjednoj - ali ta država nije Danska, nego Bosna i Hercegovina, gdje se kuha novi bosanski lonac nakon što dolazi novi visoki povjerenik međunarodne zajednice za BiH. Kako je poznato, dosadašnji visoki povjerenik Christian Schmidt nedavno je sam odstupio, pretpostavlja se pod pritiscima Trumpove američke politike koja traži načine za novu dominaciju u »regionu«, i to putem projekta gradnje plinovoda, tzv. Južne interkonekcije, i drugih američkih projekata, koji se svode na to da su više zainteresirani za svoje ekonomske interese, nego za opstanak BiH, pa makar i po daytonskim principima - rođenima u Americi sredinom 90-ih godina. Bivši Bidenov američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ponovo je ovih dana upozorio kako toj zemlji prijeti trajna podjela po etničkim kriterijima. Murphy je bio aktivno uključen u sve najvažnije procese u BiH, pa i donošenje zakona o Južnoj interkonekciji odnosno povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH, i jako dobro razumije o čemu je riječ kad kritizira politiku aktualnog predsjednika Donalda Trumpa. Postaje jasno, međutim, da će novi visoki predstavnik biti osoba koja neće moći biti imenovana bez SAD-a, koji ne krije svoje gospodarske interese u ovom dijelu Europe. Pune suglasnosti između Trumpove administracije i drugih zapadnih država, a posebice onih iz EU-a, o novom predstavniku još nema pa se očekuje da će to biti predmetom rasprave na sjednici PIC-a upravo ovog tjedna.

(Vox/Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Ulaganje u UI uz nužan oprez

Da se u pozadini razvoja umjetne inteligencije krije nova revolucija, u rangu otkrića parnog stroja, uopće nije upitno, no ostaje pitanje koliko je zasad isplativo ulagati u umjetnu pamet. Među ulagačima na burzama trenutno vlada euforija oko umjetne inteligencije, "hype", kako bi rekle današnje generacije, a dionice tvrtki koje se bave razvojem UI-ja bilježe samo rast vrijednosti. No, mnogi se pribojavaju da je riječ o još jednom balonu na tržištu koji bi mogao puknuti kao mjehurić od sapunice jer je svakom dosadašnjem balonu prethodio ushit ulagača ili famozni "hype", da bi se na kraju sve raspršilo, a ulagači ostali bez uloženog. A odakle ulagačima u umjetnu inteligenciju tolika samouvjerenost? Pa u silnim najavama osnivanja još silnijih data centara ili podatkovnih središta, poput onog u Topuskom koji bi, prema sadašnjim najavama, trebao nadmašiti brojne takve centre u svijetu, ali ne toliko po količini obrađenih podataka, koliko po potrošnji struje. Naime, još uvijek nije sasvim jasno trebaju li data centri više struje za rad ili za hlađenje svojih postrojenja. U svakom slučaju trebat će struje i za jedno i za drugo, odnosno trebat će tolike količine energije da će nadmašiti prosječnu potrošnju električne energije u državi u kojoj se izgrade. O utjecaju takvih postrojenja na lokalnu klimu tek se počinje govoriti, no briga o okolišu nikad nije bila ozbiljnija prepreka kapitalu za investiranje gdje ga je volja, tako da su s te strane podatkovni centri zaštićeni kao božanstva.