(Davor Javorović/Pixsell/Darko Jelinek)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

HDZ teško može nastaviti tolerirati DP-ove ispade

Nešto je trulo u državi susjednoj - ali ta država nije Danska, nego Bosna i Hercegovina, gdje se kuha novi bosanski lonac nakon što dolazi novi visoki povjerenik međunarodne zajednice za BiH. Kako je poznato, dosadašnji visoki povjerenik Christian Schmidt nedavno je sam odstupio, pretpostavlja se pod pritiscima Trumpove američke politike koja traži načine za novu dominaciju u »regionu«, i to putem projekta gradnje plinovoda, tzv. Južne interkonekcije, i drugih američkih projekata, koji se svode na to da su više zainteresirani za svoje ekonomske interese, nego za opstanak BiH, pa makar i po daytonskim principima - rođenima u Americi sredinom 90-ih godina. Bivši Bidenov američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ponovo je ovih dana upozorio kako toj zemlji prijeti trajna podjela po etničkim kriterijima. Murphy je bio aktivno uključen u sve najvažnije procese u BiH, pa i donošenje zakona o Južnoj interkonekciji odnosno povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH, i jako dobro razumije o čemu je riječ kad kritizira politiku aktualnog predsjednika Donalda Trumpa. Postaje jasno, međutim, da će novi visoki predstavnik biti osoba koja neće moći biti imenovana bez SAD-a, koji ne krije svoje gospodarske interese u ovom dijelu Europe. Pune suglasnosti između Trumpove administracije i drugih zapadnih država, a posebice onih iz EU-a, o novom predstavniku još nema pa se očekuje da će to biti predmetom rasprave na sjednici PIC-a upravo ovog tjedna.

(Snimio Milivoj Mijošek)
Kolumna
Piše Robert Matteoni

Novi baskijski pristup za stari ili noviji hod Istre 1961?

Prošlog tjedna nazvao me Haritz Kerejeta, jedan od sinova vlasnika grupacije Baskonia-Alaves. On je ispred te grupacije bio lider projekta Istra 1961, odnosno ulaska Baska u hrvatski nogomet. Prije nego su došli u Pulu oni su bili involvirani u Rudeš. Haritz Kerejeta je promovirao kupnju Istre 1961 i svakako je imao velikog utjecaja na oca Joseana, glavnu facu grupacije, da se ona ostvari. Naposljetku, osam godina je sistem Baskija-Istra funkcionirao na jedan način, a to je da iz Vitorie dolaze uplate s kojima se prvo saniralo dugovanja prethodnih vladara (oko 4 milijuna eura), potom se gradilo klub organizacijski, financijski i poslovno. Svaki pratitelj Istre zna da je 4-5 godina baskijska verzija bila kaotična u natjecateljskom i selekcijskom smislu. Tek po dolasku Gonzala Garcije i promjene nekih pristupa, krenulo se prema gornjim katovima SHNL-a. Istra 1961 je već četiri sezone "gore", i to ne samo u natjecateljskom smislu. Ona je bolja organizacijski, financijski, statusno, bolja je i u radu omladinskih selekcija. Ono što se nije promijenilo to je njen status u Gradu. Prošla gradska uprava je uskratila neka zajamčena prava klubu, između ostalog kumovala "transferu" gradnje kampa u Bale. Aktualna gradska uprava je utoliko pozitivnija što ne podmeće klubu klipove. Pri tom važnu ulogu igra dogradonačelnik Siniša Gordić koji jest navijač i stalni posjetitelj Drosine davno prije nego se politički aktivirao. Koliko će Grbinova gradska uprava doprinijeti nekom novom iskoraku Istre 1961 odnosno nogometa (pa ako hoćete i sporta), ne može se još ni naslutiti, jer u tom smislu gradonačelnik nema značajnije aktivnosti. Što nije dobar znak.

(Unsplash, Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Nakon inflacije dolazi "čipflacija"

Eksplozija razvoja umjetne inteligencije preusmjerila je proizvodne kapacitete globalnih proizvođača čipova i memorije prema UI industriji, što je izazvalo nedostatak memorijskih komponenti, zbog čega poskupljuju pametni telefoni, računala i ostala potrošačka elektronika. Jer umjetna inteligencija, točnije podatkovni centri koji se grade po cijelom svijetu, a uskoro će jedan i kod nas, "guta" previše memorije, puno više od digitalnih uređaja koje svakodnevno koristimo, uključujući i automobile, zbog čega su se najveći svjetski proizvođači mikročipova okrenuli novoj "zlatnoj koki", a sve više zanemaruju tržište potrošačke elektronike. Ushit oko prodaje čipova umjetnoj inteligenciji umjesto proizvođačima mobitela i laptopa je toliko napuhao cijenu memorije da proizvođači ozbiljno razmišljaju u uređaje ugrađivati elektroniku slabije kvalitete, poput zastarjelih zaslona, kako bi kompenzirali cijenu mikročipova koja stalno raste jer ih je kronično počelo nedostojati na tržištu. Nalazimo se u začaranom krugu u kojemu cijena memorije raste zbog velike potražnje od strane industrije razvoja umjetne inteligencije, ali i zbog nestašice mikročipova uzrokovane tom potražnjom, što za rezultat ima rast cijena proizvoda kojima je potrebna memorija. Ne samo da će nam potrošačka elektronika poskupjeti, nego će nam prodavati elektroniku s jeftinijim i zastarjelim komponentama.

(Duško Jaramaz/Pixsell/Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Da se ne ponovi

I Hrvatska se među posljednjima u Europskoj uniji odlučila na uvođenje doživotne kazne zatvora. Mnogi se pitaju što se dosad čekalo, a kao konkretan povod uvođenju ovakve kazne bilo je nedavno ubojstvo maturanta u Drnišu koje je potreslo cijelu Hrvatsku. Podsjetimo, 19-godišnjeg Luku Milovca, koji je privremeno radio kao dostavljač hrane, ubio je Kristijan Aleksić kada mu je Luka dostavio narudžbu. Doživotnu kaznu zatvora tako uvodimo možda malo prekasno jer bi samo postojanje takve kazne, koju sudovi ne bi nužno morali ni izricati, bilo dovoljno da kriminalne umove odvrati od pokušaja svirepih ubojstava jer je Kristijan Aleksić u svibnju 1994. godine sa 17 uboda nožem ubio 22-godišnju djevojku, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od samo 12 godina. A prije tri godine policija mu je pronašla vatreno oružje, optužnica je podignuta u studenom 2023., no sudski postupak nikad nije počeo. Da smo imali doživotnu kaznu zatvora, Aleksić bi možda već 1994. bio debelo iza rešetaka ili se možda uopće ne bi usudio pokušavati išta slično znajući da bi mogao doživotno u zatvor. No sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti njegov loš socioekonomski status i raniju prekršajnu neosuđivanost, iako je riječ o osobi koja je već bila pravomoćno osuđena za brutalno ubojstvo. Ostalo je tragična povijest. Pri tom treba podsjetiti da je Hrvatska 2003. uvela doživotni zatvor, no već iduće godine je ukinut nakon što je Ustavni sud presudio da zakon nije donesen potrebnom dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru.