(Foto: X)
Kolumna
Piše Zlatko Crnčec

Neka Vučić i Dodik govore što žele

Hrvatska i Srbija nikada neće imati zajedničko stajalište o Oluji. I s time se svi moraju pomiriti. Osim toga, nakon što prođu ova obilježavanja Oluje u Kninu i Mrkonjić Gradu očekuju nas tri mjeseca kakvog takvog mira vezano za odnose dva najveća naroda nekadašnje Jugoslavije. Naravno, ako se ne umiješa Thompson sa svojim koncertom u Vukovaru. Sljedeća sporna točka bit će obilježavanje pada, Srbi bi rekli oslobađanja, toga grada. Ali dotad ćemo imati tri mjeseca predaha, a tada će opet političke silnice koje žive od međunacionalnih sukoba niskog intenziteta krenuti u osvajanje dodatnih političkih bodova. A nakon Vukovara vječni sukob oko prošlosti preselit će se u susjednu BiH gdje će prijepor biti oko toga da tamošnji Srbi obilježavaju dan osnivanja Republike Srpske. Što Bošnjaci smatraju protuustavnim. BiH Hrvati oko toga više-manje šute mada su njihove simpatije u tom slučaju više na srpskoj strani. Ali to je već jedna druga tužna, paradoksalna, hrvatska priča. Budući da je bilo kakvo približavanje stajališta Srbije i Hrvatske oko Oluje nemoguće, treba, naravno, odustati od bilo kakvih pokušaja u tom smjeru. Potpuno su besmisleni, na trenutke i bizarni, bili pokušaji nekih političkih aktera, danas na političkim marginama u obje zemlje, da nekakvim besmislenim gestama i isprikama koje to nisu, postignu nekakvo pomirenje. Bili su to jalovi pokušaji unaprijed osuđeni na potpuni neuspjeh. Više parada za dokone europske birokrate nego i najmanji koračić prema nekakvom stvarnom pomirenju. Zbog toga službena Hrvatska treba sve ovo što će se događati danas i sutra odraditi smireno i rutinski i ovu političku utakmicu privesti kraju. Kakve god provokacije došle danas iz Mrkonjić Grada gdje će Srbija i manji BiH entitet obilježavati Dan sjećanja na svoje žrtve. Bit će tu lako moguće svakojakih izjava. I Milorad Dodik i Aleksandar Vučić uskoro izlaze na izbore o ishodu kojih će ovisiti njihov politički opstanak. Iako ovaj dvojac »na van« glumi jedinstvo, njihov je međusobni sukob prilično gadan. Vučić u BiH ima svoje igrače i ne bi mu bilo nimalo žao, dapače, da oni uspiju skinuti Dodika s vlasti.

(AFP/Darko Jelinek)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

Trump kao alarm za cijeli svijet

Osim što na dnevnoj bazi mijenja odluke o sukobu s Iranom i izluđuje cijeli svijet zbog Hormuškog tjesnaca, američki predsjednik Donald Trump Ameriku razgrađuje i na unutarnjem planu. Sada je Kinu napao da je željela kompromitirati američki izborni proces godine 2020. kad je pobjedu odnio demokrat Joe Biden, a osim što će to uvelike narušiti odnose s Kinom, svakako indicira i na koji način Trump pristupa unutarnoj politici - s mantrom da su svaki izbori, osim onih na kojima on pobijedi - pokradeni. Teško je ne pomisliti da ovakve izjave kojima odbija priznavati svoje izborne poraze za Ameriku ne znače da prijeti istinska opasnost da Trump i na narednim izborima 2028. možda neće biti spreman priznati izborni rezultat, ukoliko republikanski kandidat na njima izgubi. Ustav priječi Donaldu Trumpu da se ponovo kandidira jer predviđa maksimalno dva predsjednička mandata za istu osobu, ali izgradnja političkog narativa o tome da je bio pokraden na izborima ranije, te da je američki izborni proces kontinuirano kontaminiran, ukazuje da bi se jednoj Americi mogla lako dogoditi situacija u kojoj budući izborni rezultati s njegove strane neće biti priznati - naravno ako republikanci na njima zabilježe poraz. Naprosto je nevjerojatno da riječi o tome da je američka demokracija ruinirana i oštećena dolaze upravo iz usta osobe koja trenutno upravlja Amerikom i koja to čini već u drugom mandatu - no zamjenom teza Trump gradi agendu na kojoj očito planira osporavati i buduće izborne rezultate, a za to mogu biti krivi Iranci, Kinezi ili svemirci, svejedno je.

6 h
(Snimila Ana Križanec)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Provincija na rubu carstva

Nedostatak radne snage dosad se uglavnom primjećivao u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini, a sada taj strukturni problem hrvatskoga gospodarstva postaje vidljiv i u sektoru prometa i logistike, a očituje se u kroničnom nedostatku profesionalnih vozača i strojovođa. U Hrvatskoj trenutačno nedostaje između 50 i 70 profesionalnih strojovođa, što smo, nažalost, imali prilike doznati protekog vikenda kada je samo pukom srećom izbjegnuta veća tragedija na hrvatskim prugama. Oba su se incidenta dogodila zbog nedostatka radne snage, a pogotovo one kvalificirane, i bilo je pitanje dana kad će nam vlakovi početi prolaziti kroz crveno i kad će vlakovima početi upravljati nedovoljno obučeni strojovođe. I Europska unija se suočava s kroničnim i alarmantnim nedostatkom strojovođa, a problem je toliko izražen da je počeo ugrožavati europske klimatske ciljeve (Green Deal) koji predviđaju masovno prebacivanje teretnog i putničkog prometa s cesta na održiviju željeznicu, pa je ta ideja zasad "na čekanju" zbog manjka strojovođa. Najviše je pogođena Njemačka, kojoj će do 2030., prema procjenama tamošnjih sindikata, nedostajati 10 tisuća strojovođa, pa se zbog toga početne plaće bez fakulteta penju i na više od 4.000 eura, a tvrtke agresivno regrutiraju radnike iz cijele Europe, uključujući i Hrvatsku, u kojoj plaća strojovođe iznosi od 1.650 do 1.850 eura mjesečno. U državnom HŽ-u može iznositi i preko 2000 eura, ali uz puno dodataka, dok privatne tvrtke na hrvatskom tržištu često nude fiksne neto plaće koje iznose i do 2.500 eura kako bi privukle deficitarni kadar iz državnih tvrtki. Osim kroničnog nedostatka takvog kadra, problem je i u dugotrajnom i zahtjevnom obrazovanju - obuka traje između 12 i 18 mjeseci, a psihofizički testovi selekcije su rigorozni, zbog čega velik broj kandidata otpadne već na samom početku.