(Darko Jelinek, Reuters)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

Amerika pred implozijom

Sigurnosni incident koji se dogodio u Washingtonu, gdje je u hotel u kojem se održavala svečanost za dopisnike u Bijeloj kući upao naoružani civil i pucao iz sačmarice, te priznao da mu je cilj upravo bio napad na prve ljude Amerike, pa i predsjednika Donalda Trumpa, pokazuje u kojoj je mjeri SAD polariziran. Dokaz je to kako politika konflikata već itekako ima reakciju u uznemirenim i iziritiranim naoružanim pojedincima. A tko zna koliko je takvih. Upad u dvoranu u kojoj su bili najviši dužnosnici svakako ima i sigurnosne implikacije te se postavlja pitanje je li riječ o izoliranom incidentu ili signalu slabosti američkog sustava. Iako ovakvi događaji na prvu mogu djelovati kao izolirani incidenti bez šireg značaja, sama činjenica da se pucnjava dogodila u neposrednoj blizini jednog od najbolje čuvanih ljudi na svijetu ima snažnu simboličku težinu. Sigurnosni sustav oko predsjednika SAD-a osmišljen je kao višeslojni mehanizam zaštite, no ovakvi događaji pokazuju da "perimetar sigurnosti" nije apsolutan. Vidjeli smo američkog predsjednika kako bježi, pa pada na koljena, i tek onda odlazi iz dvorane gdje mu je prijetila objektivna opasnost po život. Možda i važniji od samog incidenta jest njegov učinak na percepciju sigurnosti - svaki incident u blizini američkog predsjednika, bez obzira na razmjere, ima potencijal narušiti osjećaj sigurnosti - kako među građanima SAD-a, tako i na međunarodnoj razini.

(Marko Gracin/Darko Jelinek)
Kolumna
Piše Tihana Tomičić

Povratak Rijeke - torpedu

Europska brodogradnja godinama je bila "u kazni" - Europska unija nije odobravala da se europskim novcima financiraju nacionalna brodogradilišta, skoro cijela proizvodnja izašla je iz EU-a, uz neke očekivane izuzetke Italije, Francuske ili Španjolske. Ali gradilo se uglavnom na Dalekom istoku, posebno kad su brodski motori u pitanju, i hrvatski škverovi najmanje su dva desetljeća bili doslovno na aparatima - bez pomoći države propali bi, a i modeli jamstava i financiranja prolazili su kroz ušicu igle, da Bruxelles na to ne obrati pozornost. No, opstali su, a među njima i riječki "3. maj". Iako je novi vlasnik, slovenska Iskra, i time i nova uprava odmah krenula oštro tražeći rast produktivnosti kako bi plaće zaposlenih uopće ostale na istoj razini, gledajući širu sliku, zaposleni u brodogradnji, pa ni "3. maju", ne bi trebali biti dugoročno zabrinuti. Gotovo je sigurno da će uz nastavak poslova na gradnji polarnih kruzera uskoro dobiti i poslove vojne proizvodnje. Bili partneri Francuzi sa svojom Naval Grupom, koja se baš jučer predstavila u Hrvatskoj i iskazala interes za suradnju s "3. majem", ili bilo tko drugi od 12 zainteresiranih koji su se već javili MORH-u za gradnju korveta, jasno je - posla će biti. Europa se vraća industrijalizaciji, svojim brodogradilištima, i to kroz vojnu proizvodnju što je strateški master plan EU-a nakon što se pokazalo da je NATO postao relativna kategorija, i da višedesetljetni vojno-politički partneri poput SAD-a to možda više i nisu. Europa se vraća brodogradnji, posebno za potrebe vojne industrije, to je sad potpuno jasno. A "3. maj" je praktički jedino živo, financijski likvidno brodogradilište koje ujedno ima i kapacitet za gradnju većih vojnih brodova kao što su korvete, koje obično dosežu stotinjak metara.

(Arhiva Glasa Istre, Davor Kovačević)
Kolumna
Piše Dražen Katalinić

Sirotinja trči počasni krug

Istraživanje Ekonomskog instituta o regionalnim razlikama u Hrvatskoj potvrdilo je da se gotovo ništa nije promijenilo u dosadašnjem regionalnom razvoju Hrvatske, odnosno da su razlike između razvijenih i nerazvijenih regija i dalje ogromne. Istraživanje je međutim pokazalo da regije s iznadprosječnim pokazateljima polako stagniraju u napretku, dok potpomognute županije rastu nešto brže zahvaljujući novcu iz europskih fondova. I unatoč tim sredstvima, Zagreb je još uvijek tri puta razvijeniji od najnerazvijenije Virovitičko-podravske županje. U stvari, Zagreb i razvijenije regije, poput Istre i Primorsko-goranske županije, se cijelo vrijeme kontinuirano razvijaju, dok Slavonija pokušava uhvatiti korak uz pomoć europskih fondova. Istraživanje Ekononskog instituta temelji se na službenim statistikama o BDP-u, no ako se pogledaju konkretni životni problemi pojedinih dijelova Hrvatske, razlike postaju još očitije. Iako svi ističu važnost europskih fondova za ravnomjeran razvoj Hrvatske, ured pučke pravobraniteljice upozorava da predstavnici lokalnih jedinica nastavljaju ukazivati na prepreke u prijavama projekata, poput neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ili nedostatnih sredstava kojima bi ih sufinancirali. Osim toga, neadekvatna mreža javnog prijevoza i neodgovarajuće zdravstvene i socijalne usluge i dalje su svakodnevica stanovnika ruralnih područja, a zbog depopulacije takvih krajeva dolazi do smanjenja ili ukidanja linija javnog prijevoza.

Kolumna
Piše Robert Matteoni

Mača i drugi akteri pulske memorije gradskih i sportskih priča

Vjerojatno svi uzimamo stvari zdravo za gotovo te neke zbilje doživljavamo ili odrađujemo kao nešto što se podrazumijeva. Kao da će to nešto biti vječno, bez promjena. Život je u stvari slijed mijena, jedino što se nikad neće promijeniti je upravo to, stalnost promjene. Voljeti svoj grad, kako gledam na stvari, najvažniji temelj ima u ljudima. Sve počinje od njih, i doživljaji prirode, ljepota grada i manje lijepih urbanih zbilja, sve je to pod utjecajem čovjeka. Odnosi su oni koji nameću dinamiku svakodnevice, kao što svekolike promjene u svakodnevici utječu na nove dinamike života. Kako priroda života donosi, ona tako i odnosi. Između ostaju djela, memorije koje odaju druga vremena, koja su kroz fokus prošlosti uvijek različitog doživljaja u odnosu na suvremenost. Svaki žitelj ovog grada je na svoj način doprinosio toj prošlosti i oblikovanju svakodnevice Pule, stvaranju mentaliteta po kojem smo postali nadaleko poznati i priznati. Nije život Pule bio, ili jest, samo neko zvučnije ime društvene, političke, gospodarske, sportske i ine aktualnosti. Nije zbilja Pule ni to što se danas "afirmira" kao sport 21. stoljeća, a to je intenzivno promicanje negativnosti, nametanje isključivosti, strast kontriranja i nečijeg omalovažavanja. To su, barem se nadam, trendovi jednog drugačijeg doba, koji će imati svoju mijenu kao i svaki trend. Neće više biti kao nekad jer je svijet otišao u novo (tehnološko) doba, ali svakako će se morati resetirati i u nekoj dimenziji vratiti pitanju pažljivijeg odnosa ljudi i zajednica. To je priroda života, a protiv nje se ne može.