Najčitanije - Glas Istre

gradska štorija roberta raucha

Dogodila se nesreća

Zijevnuo je dok je vozio je prema Vodnjanskoj, i žalio što kući nije na brzinu pristavio kavu, nego samo zgrabio notes s kemijskom i krenuo. Dok su mu na telefonu govorili da mora na teren jer se dogodila nesreća, sjetio se da je sanjao neke lavove. Noć je bila tiha, a praznu je cestu obasjavala mjesečina. Pomislio bi čovjek da se neće ovuda dva auta ni mimoići, a kamoli sudariti. Nadao se, kao i uvijek, da na mjestu sudara neće pronaći ništa: da je sve bila lažna dojava ili šala, da udes nije bio toliko ozbiljan pa su vozači, pogodivši se oko štete, nastavili dalje svojim kućama. A onda bi na cesti ugledao trag kočenja, otpali retrovizor ili razbijeno staklo.

Gradska štorija

gradska štorija vanese begić

Ne samo Proust i kolačići. Tu je i "školski"

Robna kuća "Pula". O tome se pisalo puno puta, nekada "pojam" za naše krajeve, nešto najnovije, najluksuznije za ono doba, prve pokretne stepenice u gradu, prva robna kuća, onda uzlazna putanja, pa silazna, pa prenamjene i "prenamjene", mnoštvo ideja, lijepih projekata, tresla su se brda više puta, rodio se (za sada) miš, a reći će optimist (ili pesimist), bolje da se rodi miš, nego šišmiš, jer znamo što se događa sa šišmišima. Iako na kraju šišmiš, vrlo vjerojatno nije bio kriv za novo novo, no to je za drugu priču.

Gradska štorija

gradska štorija roberta raucha

Kako je počeo rat u njihovoj vali

Vlado je odmah rekao Igoru što misli o svemu tome. Po šljunku je, od svoje kuće, propješačio do suprotne strane vale i našao ga kako ovdje provlači kablove. U tijeku su bile posljednje pripreme za subotnje otvaranje beach bara. Da neće to tako ići, rezolutan je bio Vlado. Jer da će glazba koju će puštati DJ, u nedostatku geomorfoloških prepreka, baš je tako rekao, kao po cesti preko mora doputovati do njegove kuće i apartmana.

Gradska štorija

Gradska štorija Vanese Begić

Neponovljivi šarm kiosaka

Neki predmeti i objekti kroz godine mijenjaju uloge, funkcije, a neke stvari koje su se u nekim trenucima činile vječnima, izgubile su tu svoju primarnu ulogu.

Gradska štorija

gradska štorija vanese begić

Zeleno, volim te zeleno. Ali prekratko traješ

Gdje je u Puli najteže preći cestu kao pješak? Pitanje je to za Milijunaša, Potjeru, Superpotjeru, džokera zovi, publiku, pola-pola itd, itd. Netko bi rekao, a gdje nije lako preći cestu, s tom gužvom automobila kojih ima svugdje, vozači nervozni, a, budimo iskreni, niti mnogi pješaci nisu baš uzorni.

Gradska štorija

Gradska štorija Vanese Begić

Bebe, zubi, industrija, divlje kupine

Prodavaonica sportskih rekvizita. Slastičarnica. Prodavaonica torbi. Sve po 15 kuna. Sve po deset eura. Prodavaonica navijačkih rekvizita. Bižuterija. Objekt brze (zdrave) prehrane. Tako nekako, manje više. Više manje. Mijenjale su se trgovine, njihova djelatnost, uvijek na istim lokacijama, samo su se izmijenjivali proizvodi i usluge koje su nudile. No, postoje i neke trgovine koje su tu "oduvijek", kolikogod taj pojam vremena bio trajan, važan ili dug-kratak. A isto vrijedi i za druge ustanove, za sve one zgrade čija se funkcija kroz vrijeme mijenjala.

Gradska štorija

gradska štorija vanese begić

Turizam tišine i decibela za seh

Tiho, tiše, najtiše. Pianissimo. Upravo kao velikani, majstori pijanizma koji su, zadnjih tjedana, učestalo gostovali u Puli. Gdje onaj pianissimo, onaj najtiši ton prodire do najdubljih slojeva duše i navodi na promišljanje, introspekciju, solilokvij.