Najčitanije

(Arhiva Glasa Istre)
Gradska štorija
Gradska štorija Vanese Begić

Pula nikada nije bila grad koji se nameće

Za ovu ležernu, ljetnu štoriju, napravili smo mali eksperiment. Kako Pulu, u par rečenica, doživljavaju Puležani, kako turisti, odnosno oni koji tu žive odnedavno, a što o njoj pak ima za reći umjetna inteligencija? Navest ćemo sva tri, uvjetno rečeno, odgovora, ali nećemo reći koji je čiji, neka ostane malo tajnovitosti u tome, kao i u šumskim dekoracijama iz prošle štorije, za koje je bilo puno pitanja čitatelja. I da, kada smo već kod šumskih "instalacija", netko ih je malo "preokrenuo". Te "izgradio" nove šumske puteljke.
Zlatne stijene na staroj razglednici
Gradska štorija
gradska štorija Zvjezdana Strahinje

Toples na Zlatnima, kazete sa Splendida, pomidori iz Doline žuljeva

Strašno je da se kamion komunalca isprevrta na Zlatnim stijenama i sleti u more, a nevjerojatno je, i prava sreća, da se pritom nije dogodila neka tragedija. Da se tako nešto zbilo u ona davna vremena kad su Zlatne stijene bile špica i najpopularnija pulska plaža, teško bi to prošlo bez većih i strašnijih posljedica.
(Snimio Srecko Niketic / Pixsell)
Gradska štorija
Gradska štorija Vanese Begić

Lijepe pulske priče, Davor, Melisa, ljudi s tržnice

Grad čine njegovi ljudi, njihove isprepletene priče, entuzijazam, kreativnost, dobra volja i sinergija. U idealnom svijetu i poretku, a i ne samo tamo i tada, već u svakodnevnom životu. Najčešće su to sasvim "obični" ljudi, premda bi onda trebalo objasniti i koji su to ljudi "neobični", odnosno kakvih sve "vrsta" ljudi ima, no to bi zahtijevalo preveliku i previše duboku analizu. Gradovi su u zadnje vrijeme sve više puni raznih "ratnika i boraca-komentatora-dušebrižnika za tipkovnicom", koji "prekrivaju" sve ono dobro, male, dobre, jednostavne ljude i njihova dobra djela.
Ilustracija (Snimio Luka Jeličić)
Gradska štorija
gradska štorija Zvjezdana Strahinje

I pod gorkim fašizmom sladoled je bio dostupniji

Kuglica sladoleda u Puli košta između 2,5 i 3 eura. Da nam je netko prije eura i prije 2023. godine rekao da ćemo kuglu sladoleda plaćati 22,6 kuna rekli bi mu da je lud. Do uvođenja eura djetetu se još i moglo kupiti po dvije kugle, danas bi nam za svaku ekstra kuglicu trebalo pokazati po jednu pohvalnicu iz škole.
(Snimila Vanesa Begić)
Gradska štorija
Gradska štorija Vanese Begić

Bajkovita priča iz pulske šumice

Gradska štorija je forma koja omogućava slobodu izražavanja i donošenja nekih ne toliko poznatih lica i naličja grada i okolice. A ova je priča pomalo bajkovita. I istinita. Kao kada su vile gradile Arenu. Ovoga su puta neke vile ili vilenjaci, trasirali puteve - u šumici.
Ilustracija (Pexels)
Gradska štorija
Gradska štorija Vanese Begić

Neopisiva ljepota zalazaka

Turisti, vrućine, gužve. Redovi, kolone, rebraši i meduze - loše strane. More, plaže, čitanje uz obalu, relaks, godišnji odmori (za one koji ne rade ljeti) - lijepa strana ovoga godišnjeg doba.
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Gradska štorija
Gradska štorija Zvjezdana Strahinje

Ne u more, tek ste jeli!

U izlogu galerije "La musa" u Vodnjanu pulske profesorice i umjetnice Sanje Pereše Macuka nalazi se srcolika slika sa šaljivim prikazom autoritativne none i pokunjene djevojčice u kupaćim kostimima. I natpis: "Tek si jela!"
(Snimila Edina Perić)
Gradska štorija
Gradska štorija Zvjezdana Strahinje

Pula je prljava onoliko koliko je ne volimo

Slovenski, talijanski, njemački, ali i naši auti parkirani su na zelenoj površini kod Veslačkog kluba. Svake večeri i za vikend gomila automobila, i stranih i domaćih, zauzima označeni pješački pojas na Rivi. Centar Pule, a da o kvartovima i ne pričamo, puni su razbacanog dnevnog smeća i glomaznog otpada. Išarane su i prljave kabine za presvlačenje na Valkanama. Neprimjerene reklame vise na fasadama starog grada. Mladi Talijan pali vatru na plaži na Lungomareu... Sve je puno takvih vijesti u medijima i objava na društvenim mrežama.
6 h
(Arhiva Glasa Istre)
Gradska štorija
Gradska štorija Vanese Begić

Jedan istinski heroj. Junak Pule zauvijek

Parafrazirajući popularnu Marquezovu »Pukovniku nema tko da piše«, moglo bi se reći da nikome nema tko da piše, osim SMS-ova, slanja mejlova, viber, whatsapp i drugih sličnih poruka modernoga tipa. Da su pisma nešto prošlo, pretprošlo, ili je, kao što je to slučaj s pločama, LP-ovima opet došlo do renesanse? U jednom pulskom poštanskom uredu, turist je tražio osam maraka za Nizozemsku, što dan-danas, nije malo. A razglednica, kada stigne-stigne, kada nisu u pitanju liječnički nalazi, sudski i drugi važni dokumenti, suvenir, koji će tako i tako dugo vremena poslužiti kao uspomena, uvijek će dobro doći. Tjedan, mjesec, dva prije ili kasnije. Prije, iluzorna utopija. Možda preko granice pošta brže putuje. Grupe koje donose podatke o starim razglednicama i njihovim specifičnostima, obiluju kartolinama o turističkim naseljima, hotelima, bazenima i redovito dobivaju lajkove, srca i druge znakove odobravanja. Te redovito komentare u stilu »kako je nekada bilo lijepo«. Neovisno o sadašnjim obnovama i ostalome. A postoji i marka kao spomen na Vargarolu, što je istaknuto u povodu 80. obljetnice ove velike tragedije.