(Foto: Facebook / Pulska svakodnevnica)
Na nedavnom predavanju iskusnog planinara Vladimira Rojnića u sastavu Malog festivala baštine te ujedno i Međunarodnog tjedna mobilnosti, bilo je govora o tome kako tek jedan posto Puljana preko društvenih mreža prati pješački klub, a tek dva posto Puljana se priključilo jednom od pet pulskih planinarskih društava, što je, u vremenu kada se sve više govori o važnosti i potrebi kretanja, vrlo maleni broj.
A Pula je - nota bene - grad na sedam brežuljaka, tako da postoji stalno ta mogućnost pješačenja, odnosno "planinarenja" gore i dolje. Kao novinarka s dugogodišnjim "stažom" ili bolje reći radom, kroz godine sam prisustovala brojnim prezentacijama, predavanjima i okruglim stolovima, i više je puta bilo razlike u navođenju tih sedam pulskih brda, odnosno ta brda nisu uvijek bila ista, jer, po svemu sudeći, ima ih i nešto više od sedam, a i interpretacije su ponekad, u žaru objašnjavanja, subjektivne i različite.
Stoga, ima se gdje pješačiti i planinariti, a Pula ima i nekoliko vrlo strmih stepenica. Ne nedostaje prostora za "rekreaciju" i izvan pješačkih staza, onih službenih, dakako.
Stube Jurine i Franine prema Monte Zaru, stepenice za popest se na Kaštel, one kod željezničkog kolodvora i nastavi niz. Puno smo puta pisali i o tome koja je "najveća"/najstrmija uzbrdica, a odgovori su bili da bi bilo preciznije pitati koja je najzahtjevnija pri čemu su mnogi istaknuli da je to Radićeva, poznatija kao Omladinska.
Nekadašnjoj "omladini", odnosno mladima, kako god ih zvali, zasigurno taj uspon nije bio težak, taman za malo treninga, zato je i vrh, Vidikovac ili Monte Paradiso - Rajsko brdo, nagrada za taj uspon. Poslastica za uloženi trud.
A "izgubit" se u gustišu nekih pulskih brda - tamo te nitko ne nađe, posebice na brdima iznad mora, koji su puni makija i šumoviti - dok netko ne krene raditi kakve luksuzne vile, kako to već biva. Jer, u tritisućljetnome gradu znalo se dešavati da prvi red do mora postane drugi red do mora. Stvar "percepcije". Zimi nije dobro, kako smo već svojevremeno naglasili "izgubiti se", odnosno spotaknuti, pasti na pulskim usponima. Da se ne desi da tek prvi turisti s proljeća pronađu "izgubljene" duše. Doslovno i metaforički.