Piše Zvjezdan Strahinja
Pokriva li dopunsko zdravstveno troškove parkiranja?
(Arhiva Glasa Istre)
Posljednji put kad sam zaglavio na hitnoj pomoći u Puli zadržan sam neočekivano 12 sati na promatranju. Srećom, osoblje je bilo na visokom nivou. Srećom, nije bilo ništa kobno. Srećom, imao sam dopunsko koje je pokrilo preglede i infuziju. Srećom, nije se tada naplaćivao ni parking u krugu bolnice. Nakon 1. listopada 2026. takva bi me zdravstvena avantura koštala 22 eura parkiranja – prvi sat lišo, a 2 eura svaki sljedeći sat ležanja na hitnom bolničkom traktu.
Postoji li neko dopunsko zdravstveno osiguranje koje bi nam pokrivalo i troškove liječenja i troškove parkiranja u krugu bolnice?
Gradska civilna bolnica u Puli na brdu sv. Mihovila otvorena je 6. listopada 1896. godine, u vrijeme kad je grad vodio sindako Lodovico Rizzi, a Pula bila prosperitetni grad i glavna ratna luka Austrougarskog carstva. Sada, 130 godina kasnije, OB Pula će s početkom listopada taj jubilej prigodno obilježiti puštanjem u rad - ne novog CT-a, MR-a ili UZV-a - nego bolničkog automata za naplatu parkiranja!
Mjera je krajnje nepopularna, tema je osjetljivija od listi čekanja, a tajming za uvođenje naplate na kraju turističke sezone - katastrofalan.
Ne želim ni pomišljati da su odlazak turista, koji su masovno besplatno koristili parkiranje u bolnici, i početak naplate u nekoj korelaciji. Ali pitanje se nameće: Ako se zaista željelo uvesti reda na bolničkom parkiralištu i osigurati mjesta pacijentima, kako kažu u upravi OB-a Pula, zašto naplata nije uvedena na početku sezone kada kreće i najveći pritisak na pulska parkirališta? Time bi se spriječilo parkiranje onima kojima uopće ne trebaju zdravstvene usluge i koji nemaju tu šta ni tražiti.
Ovakav tajming sugerira da je to kazna domaćima - korisnicima zdravstvenih usluga, ali i zaposlenicima OB-a Pula, kojima će se parkiranje po posebnim uvjetima skidati s plaće. Kao da je odlazak u bolnicu na pregled, terapiju ili na posao neki hir koji treba dodatno opteretiti nametom od 2 eura - svaki sljedeći sat.
Tu gdje je sada parkiralište nekad se nalazilo poljoprivredno dobro. Ono je osiguravalo svježu hranu za bolničku kuhinju. Od ceste, koja se tada zvala Via Sissano ili Šišanska, "ekonomiju" je odvajao visoki kameni zid, a polja s verdurom protezala su se daleko prema vrhovima Gregovice. Kažu da su posebno dobro na bolničkom imanju uspijevale jagode, najslađe i najsočnije u Puli. Ljudi koji su radili na tim poljima bili su zaposlenici pulske bolnice i brinuli da urodi budu izdašni, puni vitamina za pacijente. Takav je sustav utemeljen još u Austro-Ugarskoj s idejom da zdravstvena ustanova bude što je moguće više samodostatna.
Kako su polja bolnici smanjivala troškove i donosila prinose, tako će valjda i parkiralište donositi neke prihode. Za očekivati je da će se i ti prihodi, izbijeni iz džepa Puležana i Istrijana koji trebaju zdravstvenu skrb, reinvestirati u novu bolničku opremu i bolje uvjete pacijenata i zaposlenika. U suprotnom, bit će to samo još jedan namet i udar na najosjetljivije u ovom neosjetljivom društvu.
