Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Mussolini je u Puli prijetio batinom, a dobio žberlu
(Arhiva)
"Da bismo ostvarili mediteranski san, Jadran – koji je naš zaljev – mora biti u našim rukama. Kad imamo posla s rasom kao što je slavenska, koja je inferiorna i barbarska, ne smijemo voditi politiku mrkve, nego politiku batine", riječi su koje je fašistički vođa Benito Mussolini rekao na govoru u pulskom kazalištu Politeama Ciscutti 21. rujna 1920. godine - dvije godine prije nego što će postati premijer Italije i u potpunosti podrediti državu ideji fašizma.
Prijetio je u kazalištu batinom, a pred kazalištem dobio žberlu! Tako kaže pulska legenda koja se i danas prepričava u raznim verzijama. Neki kažu da mu je šamar opalio pulski radnik, drugi kažu - žena; za neke je bila jedna, za druge dvije triske; treći sumnjaju da se to uopće dogodilo.
Povjesničar Milan Radošević prije nekoliko nam je godina otkrio (a u međuvremenu je i objavio u svojoj knjizi "Geneza antifašizma u Istri") da postoji izvještaj ondašnjim središnjim vlastima koji na ublaženi način govori o "vulgarnom napadu na osobu Benito Mussolini". Što god da je bilo pred kazalištem, Mussolini se nije dobro proveo na ulicama slobodarske kozmopolitske i radničke Pule. Puležani su mu rekli: Ne! Nikad više, čak ni kasnije kao samoproglašeni Duce i utemeljitelj Imperija, nije dolazio u nju.
Urbana legenda kaže da je bio još jedan incident: Benito se pred kazalištem šepurio pred ženama s crnim fašističkim fesom na glavi, za koji je rekao da je to kapa od "pelo di mona" (pi*kine dlake). Na to je jedna hrabra Puležanka uzvratila da mu dobro stoji na "testa di cazzo" (ku*čeva glava). No ova priča ne može se povezati s Mussolinijem u Puli, jer je u to vrijeme nosio civilno odijelo, najvjerojatnije s (polu)cilindrom na glavi. Ako se nešto tako i dogodilo u Puli, uvreda je vjerojatno izrečena nekom lokalnom skvadristi/fašisti.
Mussolinijev posjet, za kojim je uslijedio vrtlog nasilja, dogodio se samo dva mjeseca nakon paljenja narodnih domova u Trstu i Puli, slovenskog i hrvatskog, a čime se Mussolini i javno pohvalio u kazalištu govoreći o "briljantnoj povijesti fašizma". Bilo je to dvije godine prije Marša na Rim, kojim je olako došao do totalne vlasti i konačne uspostave diktature.
Do tada su već svi morali shvatiti da fašisti neće stati samo na Slavenima i da su fašizmu svi neistomišljenici - drugi i drugačiji. To su i svi Talijani raznih profila, koji ne odobravaju politiku terora i jednoumlja. Da su one koje treba protjerati ili preodgajati batinom čak i ostaci mirnih austrougarskih podanika u Puli. Za fašizam su inferiorni Židovi, okupirani Libijci, Etiopljani, Albanci, Grci... Svi, samo ne "njihovi"!
I kao da ništa nismo naučili pa retorika nalik Mussolinijevoj iz pulskog kazališta, puna prijetnji i agresije, opet vlada Europom i Svijetom. Nakon 106 godina sve je slično, opet smo na početku: Prijetnje i agresija, agresija kao reakcija na agresiju, novi vrtlozi nasilja, zveckanje oružjem...
