gradska štorija Vanese Begić
Kada su vrtovi hranili grad, a priroda bila način života
(Grad Pula)
Pulske uspomene, sjećanja starijih Puljana i razni zapisi svjedoče o brojnim vrtovima koji su nekoć krasili različite dijelove grada i njegove kvartove.
Veruda je, primjerice, bila obilježena velikim vrtom, takozvanom vojnom ekonomijom. No, vrtovi nisu bili samo ondje. Cijelo područje današnjeg Uljanikova stadiona i Doma sportova "Mate Parlov" nekoć je bilo pod vrtovima. Mnogi se danas, prisjećajući se djetinjstva, s osmijehom vraćaju tim vremenima i govore kako im je upravo to bilo najljepše razdoblje života.
Na putu do škole Stoja, koja se tada zvala "Vladimir Gortan", djeca bi usput dobrano "doručkovala", a u povratku kući i "ručala". Voće i povrće raslo je nadohvat ruke pa se uvijek moglo nešto ubrati i pojesti. Zdravo, vitaminski i prirodno, bez današnjih dijetetičara, prehrambenih režima, videa i editorijala. Plodova je bilo u izobilju, a nerijetko bi i ljudi koji su obrađivali zemlju počastili djecu koja su prolazila pokraj njihovih vrtova.
Vrtovi su se prostirali i oko škole na Stoji, bili oni manji ili veći, ali i po Verudi. Čak su i austrijske vile, te ljepotice s manje ili više nekadašnjeg sjaja, imale svoje vrtove u kojima se uzgajalo razno voće i povrće. Gotovo svaki komad obradive zemlje imao je svoju namjenu. Sve to događalo se mnogo prije nego što su ekologija i ekološka osviještenost postale teme o kojima se naveliko govori.
Vrtova je bilo i na Verudeli. Jedna draga stogodišnjakinja prisjeća se kako je obrađivala vrt iznad Ambrele, na mjestu gdje se danas nalazi Art park. Ondje je, kaže, raslo mnogo različitih vrsta povrća.
Ne treba zaboraviti da je Verudela kakvu danas poznajemo takva tek posljednjih nekoliko desetljeća - obilježena hotelima, turizmom i apartmanima, kao i šetnjama i izlascima vikendom.
Nekada se, međutim, vikendom izlazilo u grad, u njegovo središte. Nedjeljna šetnja gradom bila je obiteljski ritual. Okupljale su se cijele obitelji, susretali prijatelji i znanci, a često bi se pridružili i članovi šire obitelji. Ponekad se zajedno odlazilo na nedjeljni ručak, bilo kod prijatelja, znanaca i rodbine ili u neki od ugostiteljskih objekata u središtu grada.
To tada nije bio turistički đir, nego svakodnevni život grada i njegovih stanovnika. Kuhalo se od lokalnih namirnica, jednostavno i sezonski, uz okuse zavičaja.
A tek Stoja, Zelenika, Valvidal, područje ispod Monvidala i Pragrande! Vrtovi su se nalazili posvuda. Ljudi su živjeli u skladu s prirodom, obrađivali zemlju i vozili bičikletu mnogo prije nego što su se počele promicati i propagirati zdrave životne navike. Ekološka osviještenost nije bila trend, nego nešto sasvim prirodno. Ljudi su bili aktivni, a svakodnevica ih je povezivala sa zemljom i njezinim plodovima.
Danas ponovno svjedočimo svojevrsnom povratku prošlosti, okretanju zelenilu, ekologiji i zdravijem načinu života. No, ono što se danas često predstavlja kao trend, nekada je bilo dio svakodnevice. Nije trebalo objavljivati statuse, skupljati pratitelje ni stvarati priče za društvene mreže. Živjelo se jednostavno, u dodiru s prirodom, bez velike pompe i potrebe za dokazivanjem.
Bila je to jedna sasvim obična, a opet posebna zelena štorija. Pulska štorija.
Vero je.
