Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Pomorstvo je u Puli tek muzejska kategorija
(Zvjezdan Strahinja)
Na našu rivu nekad su pristajali brodovi koji su Pulu mogli povezati s cijelim Mediteranom. Austrijanci su uvrstili Pulu na rutu dugih jadranskih linija sa svakodnevnim partencama. Plovilo se stalno - brodićima na kratkim linijama išlo se čak na kupanje u Valbandon ili na ručak u Fažanu. Danas se na riječki gat, nekadašnjem molu carice Elizabete, priveže tek poneka luksuzna jahta s egzotičnom zastavom, a Puležani se čude: "Otkud brod ovdje?!".
Još se živo sjećamo "Marine" na gatu koja je Pulu povezivala sa Zadrom, a uplovljavali su nam i drugi brodovi na redovnim dužobalnim linijama. U Uljaniku su građeni tzv. brodovi-pjesnici koji su od 1950-ih povezivali Pulu s Rijekom, Splitom i drugim gradovima - iz Rijeke preko Rapca do Pule plovio je "Vladimir Nazor". Hidrogliseri su 1970-ih i 1980-ih jurili za Veneciju, ali i Rimini i Ravennu. Pričali su starije kolege da bi, onako spontano, skočili s njima na Biennale ili se nakupovati gramofonskih ploča. Putnički promet već je tada bio u opadanju, ali za današnje uvjete i dalje nezamisliv.
Istra je poluotok, Pula je na moru, naravno da se morem putuje. Mi kao da ga se bojimo pa smo ga prepustili strancima i turizmu. Mnogi Puležani kad se otisnu "Krilom" prema Zadru ili "Odisejem" na Fratarski prvi put vide pulske obale s palube. More smo sveli na vodu s malo soli - pogodno za brčkanje.
A more nam dovodi i zanimljive ljude. Na Riječkom gatu proteklih je dana bio privezan stari nizozemski jedrenjak kojim internacionalna ekipa morskih vukova, ekologa i entuzijasta jedri svijetom. Na palubi sam imao prilike razgovarati s kapetanom i posadom koje je zanimala silna brodograđevna infrastruktura Pule, a na kojoj vide da nema života. Lako je objasniti da je Pula izgrađena oko ogromnog brodogradilišta i arsenala, da smo bili glavna ratna luka carstva i da je cijeli zaljev donedavno bio podređen vojsci i brodogradnji. Mučno je kad te francuski kapetan pita: "A sada?". Sada s gorčinom pod svijetlima Uljanikovih "Divova" odgovaram da je brodogradnja na izdisaju, da je putnički promet sveden na turističke izlete, a ribarstvo na minimum. Atrakcija nam je oko lukobrana vidjeti neki veliki moćni brod.
Odrekli smo se i drvenih brodova, a ribarima se plaćalo da unište flotu. S nestankom drvenjača, nestalo je i kalafata. Poznanik, koji obnavlja povijesni kuter, kaže da ne nalazi majstora koji zna raditi s drvom. Francuski kapetan pak priča da je iste procese vidio po svijetu, ali da su mnogi na Mediteranu uspjeli spasiti tradiciju. No, kad se kalafatsko znanje izgubi, kaže, izgubljen je i sveopći primorski identitet zajednice. Pomorstvo, život na moru i od mora u Puli su muzejska kategorija. Sjećanje na neke bolje dane. Nakon Venecije, mediteranske sile zgojene na rižotima, brodetima i vinu, stigla je Austrija sa svojim mitteleuropskim karakterom, podunavskim jelima i pivom. Nisu Nijemci razumjeli mediteranski zen, ali su cijenili i razumjeli more, daleko više nego mi danas. More nije obična voda - morem se ploviti mora.
