Gradska štorija Vanese Begić
Neopisiva ljepota zalazaka
Ilustracija (Pexels)
Turisti, vrućine, gužve. Redovi, kolone, rebraši i meduze - loše strane. More, plaže, čitanje uz obalu, relaks, godišnji odmori (za one koji ne rade ljeti) - lijepa strana ovoga godišnjeg doba.
Romantični zalasci? Ima ih tijekom cijele godine, a u svako godišnje doba imaju svoje specifičnosti, nisu najnužnije najljepši ljeti, tada su, istina duži dani i možda možemo vidjeti najveći broj zalazaka jer smo puno više vani, no, jesenje boje također daju svoju čar zalascima, kao i sasvim posebno ruho.
Jedan talijanski turistički portal izdvojio je najljepše zalaske u Puli, pa vidimo kako nas drugi vide i doživljavaju, i što je po njima najljepše.
Sveta stijena na Verudeli, za mnoge je broj jedan što se zalazaka tiče. Pogled otvoren prema moru, a stijena i ostaci stare kapelice daju fotogeničnu atmosferu svemu tome. Lokalni vodiči je također izdvajaju kao jedno od najboljih mjesta za pogledati zalazak u Puli.
Kanjon je već klasik, za mnoge turiste nezaobilazno mjesto za fotografiranje i za slikanje zalazaka.
Lungomare, od Valsalina do Valkana, odličan je za sjesti uz more i gledati zalazak bez penjanja po stijenama ili pak i uz penjanje, odnosno škraping za one sportskog duha. Kako tko voli. Klasika, ali opet svaka stijena, svako mjesto ima svoje specifičnosti.
Ambrela nudi opušteniju varijantu, zalazak uz samo more. Po jednoj drugoj klasifikaciji talijanskih tour operatera, navedeno je, ako želiš najromantičniji zalazak, to je Sveta stijena; ako želiš najdramatičnije fotografije, to je pak Kanjon Verudela, a ukoliko pak želiš chill uz more, Lungomare je pravo mjesto za to.
Dodali bismo, predivan je zalazak sa Stoje, nakon kampa, s rta, uz delfine, gdje veliki broj turista dolazi jednostavno fotografirati trenutak, nastojeći uloviti te nezaboravne prizore. Ili pak zalazak na Rivi, Mandrač, Monumenti, s druge strane pulskoga zaljeva, sve to ima svoje specifičnosti. Gledati zalazak s Vidikovca, Monvidala, Monte Zara, ili pak s Valovina, Ferijalnog, toliko je lokacija za promatrati sunce kako prelazi liniju, kako dan prepušta mjesto noći, a ljudima stvara neopisivi mir. Nešto tako jednostavno, svakodnevno, što se dešava na svim paralelama i meridijanima, a što je u svakom kraju jedinstveno i specifično. Posebno. Da čak postoje top-liste najljepših, iako je ljepota u očima promatrača.
Kao, nitko ne voli zalaske, a pune su društvene mreže upravo fotografija zalazaka, na raznim natječajima za najbolju fotografiju stižu fotografije zalazaka, obilazeći galerije, najprisutnije su slike zalazaka. Što bi tek bilo da ljudi vole zalaske?
Bolje misliti i komentirati zalaske nego zašto djeca iz ljetnih kampova usred ljeta, po vrućini, pune boce vodom, a kao svi empatični, prema djeci, starijim, bolesnim, psima, mačkama, ali djeca, po mišljenju vječnih komentatora na društvenim mrežama, trebala bi biti žedna, jer, oprezno s vodom. Moglo bi se reći i - oprezno s riječima. Zato, gledajmo zalaske. Pišimo o zalascima.
