Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Gdje se sakrio nepoznati trg nekad slavne Puležanke?
Intimna Piazzetta Lacea i nekadašnja raskalašena Minerva (Snimio Zvjezdan Strahinja)
Jao vama ako tražite neku adresu na Piazzetti Lacea u Puli. Nećete lako naći ni adresu ni pjacetu. Nema je na internetskim mapama i lokacijama, nema do nje nikakvih uputa, iako je Piazzetta Lacea službeni naziv iz pulskog stradarija. Na popisu je ulica MO-a Stari grad, ali pronaći je može samo neki poštar starog kova.
Ako pitate, jedni će vas uputiti na Danteov trg ili reći da je pjaceta negdje kod škole Centar. Drugi će spominjati neuređeni prostor kod Zavoda za zapošljavanje. Ma gdje točno? Ne znaju. Kao da trgić postoji samo na papiru ili u mašti. Ako ga baš tražite, lutat ćete kao turist u vlastitom gradu.
Rijetki su uopće čuli za Piazzettu, a još rjeđi za pjesnikinju Filippu Lacea (Philippa Lazea) po kojoj je dobila ime. O njoj ne bismo ništa znali da je francuski humanist Boissard nije uvrstio u zbirku portreta znamenitih ljudi 16. stoljeća i posvetio joj brojne stihove. Boissard je naziva "Polana", dakle Puležanka, te često u stihovima spominje Pulu. Uzdizao je Filippu, krstio je nadimkom Ilirska Sapfo u čast antičke pjesnikinje, iako je malo stvaralaštva naše Laceae sačuvano. Rođena je u Puli 1546. u plemićkoj obitelji; tiha, skromna, kreativna i obrazovana, izvrsno je pisala na latinskom. Umrla je od kuge u Trstu 1576.
I, dobro, gdje je na kraju njena pjaceta?! Pa zapravo nam je pred nosom. Našao sam je konačno u bivšoj Ribarskoj (ex Minerva), sadašnjoj Maksimijanovoj, između Prvomajske i Prolaza kod zdenca. Više je to dvorište nego trg, iako je označeno službenom dvojezičnom pločom. Ima 4 kućna broja, čak i ugostiteljski objekt. Sasvim simpatičan gradski kutak, u centru, a intiman i skriven. Skroman kao i Lacea.
Da ne pomislite krivo, to što je Boissard Filippu nazivao Sapfom iz Ilirika ne znači da je sa Sapfo s Lezbosa dijelila seksualnu orijentaciju, strast i ljubav prema ženama. Štoviše, Filippu opisuje kao ženu strogog i suzdržanog karaktera, posvećenu učenju i poeziji. U renesansi su pjesnikinje uspoređivali sa Sapfo samo zbog stvaralačkog dosega, a pojam sapfička strofa odnosi se na lirski oblik stihova. Filippa Lacea je, kako se prema Boissardu navodi, predana "svetoj sramežljivosti neporočnog djevičanstva".
Zašto su onda imenom takve čedne mlade žene imenovali trgić uz nekad raskalašenu ulicu Minerva? Tu je u doba Austro-Ugarske bio epicentar noćnog provoda, sjedište brojnih oštarija, poročno okupljalište mornara, arsenalota i raskalašenih farfalina. Tu su se eventualno izvikivale vulgarne pjesmice u slavu vina i veselih žena.
A tako je odlučeno 1993. godine. Prema »Stradariju grada Pule« Attilija Krizmanića, trgić se u prošlosti nazivao Piazzetta Minerva, Piazzetta Santa Giuliana ili je jednostavno bio dio Ribarske ulice. Netko je valjda u novije doba smatrao da se takvim imenovanjem malog skrivenog trgića možemo odužiti Ilirskoj Sapho, koja je u renesansi proslavila ime naše Pule. Ona prava Sapfo s Lezbosa davno je napisala: "Netko će nas, kažem ja, pamtiti i u budućnosti."
