Gradska štorija Zvjezdana Strahinje

Pula je prljava onoliko koliko je ne volimo

(Snimila Edina Perić)

(Snimila Edina Perić)


Slovenski, talijanski, njemački, ali i naši auti parkirani su na zelenoj površini kod Veslačkog kluba. Svake večeri i za vikend gomila automobila, i stranih i domaćih, zauzima označeni pješački pojas na Rivi. Centar Pule, a da o kvartovima i ne pričamo, puni su razbacanog dnevnog smeća i glomaznog otpada. Išarane su i prljave kabine za presvlačenje na Valkanama. Neprimjerene reklame vise na fasadama starog grada. Mladi Talijan pali vatru na plaži na Lungomareu... Sve je puno takvih vijesti u medijima i objava na društvenim mrežama.

Za smeće, nered i lošu infrastrukturu mnogi će reći: "Eto kako dočekujemo turiste". Drugi će odgovoriti: "Turisti su grozni". A istina je da nam grad izgleda kao najzapuštenija mahala jer mi sami tako pokazujemo koliko nam je stalo i koliko ga volimo. Trebali bi ga čuvati i urediti radi sebe samih pa tek onda misliti o turistima. Čak i pod cijenu da nam ni jedan gost nikad više ne dođe.

A upravo je suprotno: Puli se događa stihija, prepuštena je turizmu i pohlepi i nemaru na izvol’te. Turisti vide da u tom gradu nema reda, zašto očekivati da ga se oni drže. Isto je i kad govorimo o bacanju smeća uz ceste ili o bespravnoj gradnji: U Sloveniji ne bi tako gradio i prljao, zar ne?! "Ne bih, mi svoju Sloveniju čuvamo."

Čim se govori o komunalnom (ne)redu odmah se potegne rasprava o učinkovitosti sustava i ovlastima komunalnih redara. S obzirom da se mnogi od nas ni sami nisu naučili redu, glavna ovlast koja im treba je ona prešutna koju su imali prije 50 ili 70 godina - da dobro izdevetaju prijestupnika. U ranoj se dobi učimo ponašanju, a mnogi su preskočili tu lekciju.

Poslijeratne generacije u mladosti su bile pune straha guardiaradiča. Ako si bio toliko bezobziran da preskočiš ogradu u Mornaričkom parku i gaziš cvijeće, onda si morao očekivati i palicu redara na leđima. Ni u gradu nisi znao s koje će ti strane stići žlepa na samu pomisao da nešto zaprljaš ili slomiš. A ako si je i izbjegao, onda bi vikali za tobom "Ja te pozna, ću te reći doma". Bolje da ti je komunalni odmah zalijepio žberlu nego da te doma čeka javno osramoćeni roditelj. Nećeš milom? Silom ćeš naučiti kako se voli svoj grad.

Bi li i jedan stranac danas gol šetao Kandlerovom, vozio biciklu Flanatičkom ili se penjao na povijesni "vespazijan" da vidi kako mrki uniformirani guardiaradičo odgaja svoje sugrađane? Bi li parkirao na travi, a da nije vidio nekog domaćeg za primjer?

Prošećete li vrućim asfaltom do centra preko Montezara, Kaštanjera ili ozad Arene, vidjet ćete ulice zasrane od breka. Po izmetu se ne vidi pripadaju li domaćem ili stranom psu - jednako je ogavan i jednako smrdi. Mnogi će odmah kritizirati vlasnike pasa, komunalne redare ili pometače ulica. Ali nije u njima problem: Čekala se kiša da opere ulice. Obilne su padaline najavili meterolozi, a kiša nije pala. Meteorolozi su valjda krivi zašto nam je grad takav kakav je.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama