Gradska štorija Vanese Begić
Bivši, sadašnji i budući te ljepotice koje propadaju
(Snimio Milivoj Mijošek)
Kraj kolovoza. Vrijeme za razmišljanje o jeseni, njezinim predivnim bojama, slasnim plodovima, šetnjama, uvijek, dakako, u dobrom raspoloženju. Što je više moguće. To je i doba početka školske godine, a ove godine ima, što se Pule tiče, promjena u zgradama, lokacijama gdje se nastava održava. Istina, treba uvijek "stisnuti zube" da bismo imali ljepše, te prije svega funkcionalnije školske zgrade, praktičnije za održavanje nastave, tjelesnog te za boravak djece. A da je sve to lako i praktično - i nije baš.
Uskoro kreću radovi, Osnovna škola Kaštanjer bit će šira, veća, s puno više prostora i s jednosmjenskom nastavom. Zadnji par godina nastava je doduše i tu bila jednosmjenska, ali se za dio razreda održavala u prostorima Pučkog otvorenog učilišta.
Sada će se održavati i tamo, i u nekadašnjim prostorima Muzičke akademije u Rovinjskoj, odnosno u zgradi koja je većini stanovnika Pule poznata kao bivša Viša ekonomska. Jer kod nas je običaj da se sve nazove imenima od nekada, prošlim imenima, iako je to, istina, dugi niz godina bila Viša ekonomska, u doba kada je Pula imala dvije više škole - Pedagošku (predivna zgrada danas nažalost van funkcije, kojoj je potrebna temeljita obnova) i Ekonomsku. Koja je potom postala fakultet, a zadnjih godina tu je djelovala Muzička akademija, koja će sada djelovati, osim u Domu hrvatskih branitelja i u kampusu u Negrijevoj ulici, u bivšoj Mornaričkoj bolnici.
Seljenja škola zbog raznih okolnosti u Puli nisu novost, a teško je i da sve uvijek bude idealno tijekom razdoblja radova. Pula je, čini se, grad bivših i nekadašnjih zgrada, bivših, sadašnjih i budućih funkcija, s nikada više praznih prostora i nikada manje nužno potrebnih prostora, gdje mnogi prostori čekaju bolja vremena ili Godota ili jedno i drugo.
Planova, projekata nikada više, grad nikada širi, periferija više nije periferija, doduše kakogod se to računalo, a centar sve prazniji. Kao i neki kvartovi, škole sa sve manjim brojem djece, dok su u novijim kvartovima čak postojale navodne priče o navodnim izgradnjama škole. No, grade se vrtići, što je svakako pohvalno. Kao i školske dvorane. A možda jednog lijepog dana (ili prije) će i predivna napuštena zdanja koja i dalje, zubu vremena unatoč, održavaju svoj sjaj, dobiti novo ruho i, kao nekada, odisati pozitivnom energijom.
