(Snimio Milivoj Mijošek)
Imena ulica, odnosno trgova, određuju se prema zemljopisnim i drugim pojmovima (toponimima), kao i prema imenima i datumima vezanima uz povijesne događaje ili osobe koje su dale značajan doprinos društvenom, kulturnom i znanstvenom razvoju Pule, regije, države i/ili svijeta.
Tako glasi službeno objašnjenje stradarija, odnosno načina na koji i razloga zbog kojih pojedine ulice, trgovi i prolazi dobivaju svoja imena.
Otkako smo posljednji put pisali o pulskom stradariju, nije se mnogo toga promijenilo. Tek su neki manji prolazi i dotad neimenovane ulice dobili imena po zaslužnim pulskim građanima. No, brojni sugrađani, danas nažalost pokojni, koji su se godinama nalazili na popisima kandidata za imenovanje ulica, još uvijek nisu dobili takvo priznanje.
I dalje je premalo ženskih imena u pulskom stradariju. Olga Ban, Ruža Petrović, Medeja, sv. Felicita, sv. Margareta, Giuseppina Martinuzzi i Jasna Crnobori samo su neke od protagonistica pulske, istarske i svjetske povijesti kojima su posvećene pulske ulice, trgovi i prolazi.
Neki nazivi, unatoč javljanjima naših čitatelja i nastojanjima onih koji se na različite načine bave proučavanjem povijesti, i dalje ostaju zagonetka. Podrijetlo i etimologija pojedinih naziva pulskih kvartova još nisu dobili nedvosmisleno objašnjenje. Veruda je pritom najveća enigma. Jedan stari Puležan svojedobno nam je rekao da naziv potječe od talijanske riječi verde, što znači zeleno, te da se s vremenom iskrivio. Na tom su se području, naime, nekada nalazili vrtovi i livade pa mu takvo tumačenje nije djelovalo ni osobito misteriozno ni teško objašnjivo.
Ipak, koliko god to objašnjenje na prvi pogled djelovalo jednostavno i uvjerljivo, ono zasad nije znanstveno potkrijepljeno. Da je Veruda nekoć (bila) zelena, nije sporno, no podrijetlo samog naziva vjerojatno je dublje i složenije nego što se čini. O nazivu Gregovica također se dosta pisalo. Poznati arhitekt i publicist Anton Percan objasnio je da je područje iznad močvarnog zemljišta i potoka Pra Grande dobilo ime prema nekadašnjim vlasnicima, obitelji Roditti, koja je bila grčkog podrijetla, odnosno koja je u 16. stoljeću stigla s otoka Rodosa.
Za razliku od pretpostavke o podrijetlu naziva Veruda, tumačenje naziva Gregovica ima određeno jezično uporište. Talijanski naziv za Gregovicu glasi Grega, a sličnost s talijanskom riječi greca, odnosno pridjevom koji znači "grčki", ide u prilog toj teoriji. Priča, dakle, ima smisla, iako bi za konačnu potvrdu podrijetla naziva bili potrebni pouzdani povijesni i jezikoslovni dokazi.
No, svaki kvart svoju (etimološku) priču ima.