PIŠE Robert Matteoni
Usponi i padovi su sastavni dio nogometa, ali Istra je stabilna u elitnoj ligi
U proljetnom dijelu prvenstva svjedočili smo najboljoj atmosferi nogometne Pule u povijesti njenih prvoligaških godina. Oduševljenje šire javnosti (i Hrvatske), euforija navijača i ozbiljan iskorak privrženosti lokalnog življa prema svom (nogometnom) klubu. Pogotovo potonji faktor bio je jedan od najimpresivnijih doživljaja jer u svjedočenju više od pedeset godina dinamika na gradskom stadionu - Drosini – Verudi – Valkanama, ne pamtim takvu iskrenu sreću domaćeg življa. Mislim da se u proljeće sve poklopilo. Želja vlasnika da ulože u pojačanja, sazrijevanje važnih mladih igrača više vrijednosti, grupa iskusnih kvalitetnih igrača, dolazak trenera koji je to znao majstorski ukomponirati i prepoznavanje javnosti gdje to može odvesti. Ona je na stadionu i u "okolici" širila pozitivnu energiju, i to unatoč negativnom rezultatu ili uobičajenim lokalnim negativnim dojmovima. Da podsjetimo, druga Garcijina era startala je lakim porazom (1:3) s Dinamom u Maksimiru i općim dojmom slabosti Zeleno-žutih. U drugoj utakmici, na svom stadionu, Istra 1961 je umjesto očekivane pobjede, odigrala "samo" 0:0 s Goricom.