(Osobna arhiva)
Nakon bolesti, preminuo je Dinko Š. Kalac, pjesnik i dugogodišnji suradnik našeg lista tijekom više navrata. Rođen je u selu Šipraki na Pazinštini 20. studenog 1944., a preminuo je u večernjim satima 19. rujna 2025. Sam se volio definirati pučkim pjesnikom ističući da njemu pisanje predstavlja prije svega razonodu.
Cijeli svoj radni vijek, do umirovljenja, proveo je u brodogradilištu Uljanik radeći kao brodski cjevar, a bio je dugi niz godina član Literarnog kluba Uljanik i desetljećima je pisao poeziju, posebice za najmlađe. Tako je od 2015. do 2023. vrlo često bio, svojim pjesmama, prisutan na stranicama našeg priloga za djecu Ružmarin, jer je obožavao pisati za djecu, gdje se pokazao kao dobar poznavatelj dječje duše i načina razmišljanja te svjetonazora.
Za djecu je prije 38 godina, 1987. godine objavio pjesničku zbirku "Iman jedan sanj", koja sadrži i pjesme iz njegovih poetskih prethodnih ciklusa za djecu, "Proliće" iz 1975. godine i "Tići" iz 1980. godine. Objavio je i pjesničke zbirke "Svitlost na putu" (1973.) i "Zemlja u srcu" (1978.), a bio je višegodišnji sudionik književne manifestacije Verši na šterni u Vižinadi i njegove su pjesme uvrštene i u antologiju radova s toga natječaja. Pisao je i tekstove za pjesme zabavne glazbe za razne festivale. Humor je učestalo bio dio njegova stvaralaštva, a u stvaralaštvu za djecu promiče i zavičajnu, dijalektalnu komponentu o kojoj se toliko govori.
Njegove su pjesme jednostavne, lako razumljive, posebice one za djecu gdje je vrlo često usredotočen na svjetove faune, a svome stvaralaštvu uz humor i upravo tu jednostavnost daje dašak optimizma. Iz njegovih se stihova naziru motivi tipični za ruralni život u Istri, gdje je didaktička komponenta prisutna, ali nije nametnuta, a još manje isforsirana. Učestalo je donosio sličice iz života oko nas, živopisno, autentično, slikovito i jezgrovito. Falit će njegovi pozivi na fiksni telefon redakcije.