"Cum canticis et organo" naziv je koncerta koji je u organizaciji Organum Histriae održan u sastavu ovogodišnjeg, 26. po redu međunarodnog orguljskog festivala, a upriličen je u pulskoj katedrali. Nastupao je vrlo zanimljiv međunarodni ženski vokalni ansambl Graces & Voices, a koji čine pjevačice Antanina Kalechyts, Adrija Čepaite, Laine Tabora, Jasmin Vorhauser, Aliona Kalechyts Pietrowskaja, a za orguljama je bio Nicola Cittadin.

Premda se gregorijanski koral danas uglavnom spominje u kontekstu izrazito arhaične, sakralne i limitirane glazbe, s obzirom da je riječ o jednoglasnom pjevanju bez instrumentalne pratnje, zanimljiv je ljubiteljima glazbe koji vole nešto drevnije oblike, a manje je poznato da se pjevao i u ženskim samostanima. Upravo je sve navedeno dovelo u kasnijem razdoblju, tijekom 17. i 18. stoljeća do nastanka bogatog polifonog repertoara, a čiji su autori upravo žene. No, dandanas su takve izvdbe rijetke, i ne zna se puno o tom dijelu bogate glazbene povijesti, stoga je pulska publika imala priliku prisustvovati nečem posve drukčijem. Ansambl Graces&Voices i Nicola Cittadin, posebna je simbioza jednostavnosti i ljepote ženskih glasova.

Polifoni opusi

Ženski vokalni ansambl "Graces & Voices", osnovan 2011. godine na inicijativu dviju dirigentica, Adrije Čepaite i Antanine Kalechyts, stekao je međunarodno priznanje za svoje koncerte izvedene diljem Europe. Prepoznatljiv repertoar ansambla uključuje najstariju crkvenu glazbu - gregorijanske korale, kao i suvremene polifone opuse pisane isključivo za ovu grupu glazbenica koje oživljavaju ovu gotovo izgubljenu glazbu kroz koncertantno izvođenje kojemu prethodi arhivistički i istraživački rad. Stoga su Graces & Voices posebno poznate zbog svog prepoznatljivog pristupa koji, kako je rečeno "izražava sklad između unutarnje i vanjske ljepote".

Na repertoaru su bila široj publici manje poznata djela, kao što su Paolo Zambelli (1973.): "Lux lucis", zatim "Introitus: Factus est Dominus", Michael Amann (1964.) "Flores apparuerunt", Nicola Cittadin (1973.) "Homage to Jean Langlais and Theo Flury", Responsorium "Vidi speciosam Pet antifona i orgulje alternatim" (improvizacija), što je bilo posebno dojmljivo, uz glazbene ulomke naziva "Dum esset rex" - "Caritas non quaerit" - "Quia melior est-Iam hiems transiit" - "Ego Christum confiteor". Uslijedila su djela kao što su skladbe naslovljene "Lectio in organis: Pone me ut signaculum", Vytautas Miškinis (1954.) "When I consider", Marco Enrico Bossi (1861.-1925.), "Scherzo in sol Minore op 49, n. 2" te za kraj Antiphona ad Benedictus "Botrus cypti" i "Sequentia: Epithalamica cantica".

Bogat životopis

Nicola Cittadin diplomirao je orgulje u Rovigu, usavršavao se na Musik-Akademie u Baselu u klasi prof. Guy Boveta, diplomiravši s najvišim ocjenama i posebnom stipendijom fondacije "Hans Balmer", dok je praksu crkvene glazbe studirao u Zürichu na "Hochschule der Kunst". Post gradum iz improvizacije diplomirao je summa cum laude na Pontifikalnom Institutu Musica sacra u Rimu, gdje je svoje glazbeno formiranje zaključio doktoratom muzikologije na istoj instituciji. Kao predavač držao je seminare na značajnim obrazovnim ustanovama (Conservatorio di Bologna, Mantova, Vicenza, Konservatorium Bern, Musikschule Konservatorium Zürich), dok je kao znanstveni suradnik pisao muzikološke članke za "Hochschule der Künste"(Bern), koji su objavljeni u raznim stručnim publikacijama. Snimio je nekoliko nosača zvuka, te je član komisije za očuvanje i promoviranje povijesnih orgulja biskupije Adria-Rovigo. Docent je orgulja na nekoliko konzervatorija (Brescia, Frosinone, Udine) i voditelj odsjeka za orgulje na Državnom konzervatoriju za glazbu "Agostino Steffani" (Castelfranco Veneto).

Povezane vijesti

• Kotor: Festival rane glazbe „Tollite portas“ u katedrali sv. Tripuna
• Crkva svetog Barnabe ispunjena zvucima prošlih stoljeća