Kolumne

Tomislav Ćorić (Snimio Goran Stanzl / Pixsell)

Piše Aneli Dragojević Mijatović

Na putu u tehničku recesiju

Pravi "rašomon" mjera i reakcija na njih protutnjao je ovaj tjedan javnim prostorom. Čim je Vlada izašla s novim antiinflacijskim programom, inflacija je odmah ustuknula: sada je samo 5,2 posto na godišnjoj razini umjesto 5,8. Šalu na stranu, nove "mjere" se rešetaju, propituju i komentiraju iz raznih kutova, a mjera nigdje, na dugom su štapu. Iznajmljivači govore o paušalu, firme o porezu koji možda i neće platiti, a trgovci sami najavili borbu s inflacijom, da ti se zavrti u glavi. A usput prolaze neke vijesti i događaji koji se u toj buci slabije razaznaju. Prije je vrijedila ona, kad imaš problem, osnuj povjerenstvo. Sada kada se problem iza brda valja, pripremi neki program mjera, zbrda-zdola, koji nema veze s pravim problemom, i čekaj da prođe. A problema ima. Uz inflaciju.

(Iz knjige Davora Mandića "Fojbe")

Piše Milan Rakovac

Fojbe

Još smo se više zbližili koncem prošlog stoljeća, nakon smrti Fulvija Tomizze, kada smo utemeljili u Umagu međunarodne književne susrete TOMIZZA I MI, danas zvane FORUM TOMIZZA, s naumom vrednovanja djela i djelovanja velikog istarskog pisca, talijanskog, slovenskog, hrvatskoga pisca Fulvija Tomizze. Osnivači tih iznimno vrijednih prekograničnih susreta bili smo Nelida Milani Kruljac, Ulderico Bernardi, Ciril Zlobec i ja. Moram ovdje naglasiti delikatni poratni kontekst u kojem se to zbivalo, s državnim osamostaljenjem Slovenije i Hrvatske i mainstreamom patriotskog naboja, kao i obnove ne samo iredentističkog revašizma i revizionizma. Uloga Cirila Zlobca u tom procesu povezivanja kultura uz granicu, ne samo za Forum Tomizza, bila je ogromna. Njegov bespogovorni literarni autoritet kao i sudjelovanje u samom vrhu slovenske politike, svakako su svima nama olakšale posao, dajući nam bespogovorni kredibilitet.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Piše Robert Matteoni

Novi baskijski pristup za stari ili noviji hod Istre 1961?

Prošlog tjedna nazvao me Haritz Kerejeta, jedan od sinova vlasnika grupacije Baskonia-Alaves. On je ispred te grupacije bio lider projekta Istra 1961, odnosno ulaska Baska u hrvatski nogomet. Prije nego su došli u Pulu oni su bili involvirani u Rudeš. Haritz Kerejeta je promovirao kupnju Istre 1961 i svakako je imao velikog utjecaja na oca Joseana, glavnu facu grupacije, da se ona ostvari. Naposljetku, osam godina je sistem Baskija-Istra funkcionirao na jedan način, a to je da iz Vitorie dolaze uplate s kojima se prvo saniralo dugovanja prethodnih vladara (oko 4 milijuna eura), potom se gradilo klub organizacijski, financijski i poslovno. Svaki pratitelj Istre zna da je 4-5 godina baskijska verzija bila kaotična u natjecateljskom i selekcijskom smislu. Tek po dolasku Gonzala Garcije i promjene nekih pristupa, krenulo se prema gornjim katovima SHNL-a. Istra 1961 je već četiri sezone "gore", i to ne samo u natjecateljskom smislu. Ona je bolja organizacijski, financijski, statusno, bolja je i u radu omladinskih selekcija. Ono što se nije promijenilo to je njen status u Gradu. Prošla gradska uprava je uskratila neka zajamčena prava klubu, između ostalog kumovala "transferu" gradnje kampa u Bale. Aktualna gradska uprava je utoliko pozitivnija što ne podmeće klubu klipove. Pri tom važnu ulogu igra dogradonačelnik Siniša Gordić koji jest navijač i stalni posjetitelj Drosine davno prije nego se politički aktivirao. Koliko će Grbinova gradska uprava doprinijeti nekom novom iskoraku Istre 1961 odnosno nogometa (pa ako hoćete i sporta), ne može se još ni naslutiti, jer u tom smislu gradonačelnik nema značajnije aktivnosti. Što nije dobar znak.

(MICHAILIDIS/European Union/SIPA/SIPA PRESS)

Piše Tihana Tomičić

Proširenje postaje snaga EU-a

Samit o Zapadnom Balkanu, na kojem sudjeluje i hrvatski premijer Andrej Plenković, donosi dosta novih vijesti za zemlje "regiona" - sada više ili manje postaje jasan redoslijed kojim bi zemlje istočno od Hrvatske mogle pristupati Europskoj uniji. Za njih, EU nije organizacija "koja ima sve manje utjecaja", niti samo "iteracija" prethodnih pokušaja, kako hrvatski predsjednik Zoran Milanović zna govoriti o Europskoj uniji. Za njih je EU još uvijek san, jer znaju da on donosi i čvršći demokratski poredak, a i dosta novca.

(ATA / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Vučićeva Srbija u slijepoj ulici

Europska unija konačno je Srbiji sasula u lice sve ono što su proeuropske snage civilnog društva u toj zemlji od Bruxellesa očekivale već duže vrijeme, a pogotovo od pada nadstrešnice u Novom Sadu koja je postala simbol Vučićevog korumpiranog režima. Kažemo konačno jer ne treba zaboraviti da su Aleksandar Vučić i reformirani radikali pod krinkom "naprednjaka" njemački projekt, a "gurala" ih je Angela Merkel nakon što je suradnja s proeuropskim Borisom Tadićem neslavno propala zbog njegovog kategoričkog stava da je Kosovo Srbija, da bi nakon njega najdraži Angelin autokrat, kako je svojedobno govorila za Vučića, plasirao parolu "I Europa i Kosovo", od koje na kraju nije bilo ništa. U silnoj želji da podupre od Šešeljevih četnika odcijepljene naprednjake, Europska se komisija, podsjetimo, prilično izblamirala kada je Tadićevom protukandidatu Tomislavu Nikoliću čestitala izbornu pobjedu iako državna izborna komisija još nije bila objavila konačne rezultate izbora.

(Davor Javorović/Pixsell/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

HDZ teško može nastaviti tolerirati DP-ove ispade

Nešto je trulo u državi susjednoj - ali ta država nije Danska, nego Bosna i Hercegovina, gdje se kuha novi bosanski lonac nakon što dolazi novi visoki povjerenik međunarodne zajednice za BiH. Kako je poznato, dosadašnji visoki povjerenik Christian Schmidt nedavno je sam odstupio, pretpostavlja se pod pritiscima Trumpove američke politike koja traži načine za novu dominaciju u »regionu«, i to putem projekta gradnje plinovoda, tzv. Južne interkonekcije, i drugih američkih projekata, koji se svode na to da su više zainteresirani za svoje ekonomske interese, nego za opstanak BiH, pa makar i po daytonskim principima - rođenima u Americi sredinom 90-ih godina. Bivši Bidenov američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ponovo je ovih dana upozorio kako toj zemlji prijeti trajna podjela po etničkim kriterijima. Murphy je bio aktivno uključen u sve najvažnije procese u BiH, pa i donošenje zakona o Južnoj interkonekciji odnosno povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH, i jako dobro razumije o čemu je riječ kad kritizira politiku aktualnog predsjednika Donalda Trumpa. Postaje jasno, međutim, da će novi visoki predstavnik biti osoba koja neće moći biti imenovana bez SAD-a, koji ne krije svoje gospodarske interese u ovom dijelu Europe. Pune suglasnosti između Trumpove administracije i drugih zapadnih država, a posebice onih iz EU-a, o novom predstavniku još nema pa se očekuje da će to biti predmetom rasprave na sjednici PIC-a upravo ovog tjedna.

(Ivica Galović/Pixsell/Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Ako je bijelo, ne znači da je mlijeko

Hrvatska proizvodnja mlijeka ponovno je u problemima iz kojih, ako ćemo istini za volju, nikad nije ni izašla, a očituju se u preniskim otkupnim cijenama i uvozu jeftinog mlijeka što za posljedicu ima pad broja domaćih proizvođača. Ukratko, mljekari se suočavaju sa sve manjim prihodima zbog pada otkupne cijene mlijeka, dok im troškovi istodobno nezaustavljivo rastu. Nije to problem samo hrvatskih proizvođača jer se u tom začaranom krugu vrte i proizvođači u regiji, a sve zbog uvoznika i dobavljača koji kupuju viškove na međunarodnim burzama, uglavnom nekvalitetnog mlijeka, i prodaju nam ga pod raznim brendovima i sloganima kao što je "mlijeko s hrvatskih livada" i slično. No, još veći problem je što je takvo mlijeko toliko jeftino, često ispod proizvođačke i otkupne cijene, a nadležne institucije ne reagiraju jer bi u svakoj uređenoj zemlji i organiziranom tržištu to bio signal za alarm. Kod nas je uglavnom signal za prosvjede seljaka, s kojima počinju i završavaju svi napori da se zaštititi domaća proizvodnja mlijeka, uvoz se i dalje nastavlja, a mlijeko kupujemo po skoro pa simboličnim cijenama.

(Luka Jeličić/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Novi nameti nisu samo harač, nego i uvođenje reda

Uvođenje reda u Hrvatskoj uvijek teško prolazi - ne daj Bože reforme, to je još i najgore od svega ako se baš mora dogoditi. Tako se mali iznajmljivači u turizmu oštro protive ideji o dodatnim nametima na turističko iznajmljivanje - bijesni su, poručuju, organiziraju se i traže sastanak s Ministarstvom turizma.

(Igor Šoban / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Počinje hlađenje ekonomije

Nakon što je kroz deset paketa mjera pomoći građanima i poduzetništvu za ublažavanje inflatornih pritisaka potrošila devet milijardi eura, Vlada je odlučila reći dosta i veći dio tereta u suzbijanju inflacije prebaciti na privatni sektor, posebno one koji cijelo vrijeme ostvaruju ekstraprofite dok država stalno troši novac iz proračuna, a ne zarađuje ništa. Najnoviji antiinflacijski paket mjera stoga se ne može nazvati 11. po redu jer je, kako se i najavljivalo, potpuno drugačiji od dosadašnjih Vladinih napora u borbi sa stalnim rastom cijena i ne bazira se više na subvencijama i državnoj potrošnji, nego na većem oporezivanju prekomjernih dobiti srednjih i velikih poduzeća s najvećom gospodarskom snagom kojih je trenutno 1740, i na rezanju državne potrošnje.

(Marko Lukunić/Pixsell/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Plenković i Žigman u raljama inflacije

Dva poteza koje premijer Andrej Plenković i njegova Vlada upravo povlače, mogli bi izravno utjecati na konkretan život građana u Hrvatskoj i njihov standard - prvo, izbor Ante Žigmana na čelo HNB-a, s očekivanjem da središnja banka promijeni svoju politiku u pokušaju borbe s inflacijom. I drugo, danas se donose nove mjere protiv inflacije na sjednici Vlade - ogroman je iskorak, iz onog što se zasad zna, promjena fiskalne politike, odnosno snažnije oporezivanje dobiti s jedne strane, te preciznije targetiranje socijalno ugroženih, posebno umirovljenika s druge stranke.

(Foto: Pexels, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Sit gladnome ne vjeruje

Povukli smo ogroman novac iz EU fondova, dijelili državne poticaje šakom i kapom, državna poljoprivredna zemljišta davali u zakup i onima koji ih obrađuju i lovcima u mutnom, isplaćivali odštete za svinjsku kugu, i unatoč tome danas proizvodimo manje hrane nego prije ulaska u Europsku uniju. Jer nam je važnije povući europski novac, ali ne i kako ga potrošiti, a kamoli koje sektore poljoprivrede želimo poticati, odnosno što uopće želimo proizvoditi. Najbitnije je da se novac podijelio radi mira u kući jer nijedna vlada ne voli da joj seljaci traktorima blokiraju metropolu, to loše utječe na imidž i marketing vladajućih. Rezultat takve politike je galopirajući uvoz poljoprivrednih proizvoda koji nam se od ulaska u EU utrostručio i zbog čega nam se prodaju uvozni prehrambeni proizvodi po cijenama ispod otkupnih, a Državnom inspektoratu i Poreznoj upravi je najvažnije da je izdan digitalni e-račun.

(Pexels/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Sudačke plaće traže i sudačku odgovornost

Nakon što se nagodio s Uskokom i priznao djelo lažnog prikazivanja broja radnih sati zaštitara na Hipodromu, bivši direktor te ustanove Kosta Kostanjević po hitnom postupku je osuđen na skoro dvije i pol godine zatvora, i obavezu da vrati skoro pola milijuna eura. To je svakako jako loša vijest za zagrebačku gradsku vlast i Tomislava Tomaševića koji je oštro branio Kostanjevića. No, to je jako dobra vijest za pravosuđe koje je pokazalo da itekako može biti brzo, kad ima uvjete za to i svjetlo reflektora. Dakle - može se.

(Arhiva Glasa Istre, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Bez štednje nema ni mirovine

S prosječnom mirovinom danas se u Hrvatskoj teško spaja kraj s krajem jer je za više od 800 eura manja od prosječne plaće pa ako se u mirovini želi dostojanstveno živjeti, potrebno je početi štedjeti već u 20-ima, savjetuju nas financijski stručnjaci, iako velika većina o mirovini počinje razmišljati tek pred mirovinu. Za to je kriv naš obrazovni sustav koji nikako da pokrene školski predmet o poduzetništvu i financijskoj pismenosti već u osnovnim školama pa da djecu od malih nogu učimo o važnosti štednje, posebno one za mirovinu, kako im štednja za stare dane ne bi bila zadnja rupa na svirali. Jedan od razloga je, nažalost, i u činjenici da su nam i plaće male i da čak dvije trećine od 1,7 milijuna zaposlenih prima plaću manju od prosjeka pa nemaju od čega štedjeti, pri čemu posebno obeshrabruje činjenica da će u mirovini primati polovicu prosječne plaće, i to ako budu imali sreće, jer više od 70 posto umirovljenika ima mirovinu manju od prosječne. Situacija bi se trebala popraviti iduće godine, kada se planira ukidanje svih poreza na mirovine pa je za očekivati da bi mirovine trebale porasti, barem malo više od famoznih indeksacija, odnosno usklađivanja mirovina s rastom inflacije i prosječne plaće koje se provodi dvaput godišnje.

(Arhiva Glasa Istre)

Piše Rudolf Frančula

Nakon trinaest godina okončan spor RH protiv Mire Banović

Treniranje strogoće države Hrvatske protiv svojeg građanina

(Arhiva Glasa Istre)

Piše Milan Rakovac

Generacije umjetnika na putu bez granica i ograničenja

ŠJOR PARON

(Screenshot/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Nasilje je postalo "sadržaj"

Riječka policija riješila je uspješno slučaj koji je visio u zraku dugo, mada se brutalna snimka premlaćivanja stranog pomorca iz Sirije tek posljednjih dana proširila društvenim mrežama - i ponovo otvorila pitanje koje Hrvatska uporno pokušava gurati pod tepih, a to je problem nasilja mladih na ulicama gradova i sve izraženije otupljivanje društva na takve prizore.

(Arhiva Glasa Istre)

Piše Robert Matteoni

Stolni tenis, futsal, radost i ljudi u Domu sportova Mate Parlov

Kada sam prije više od četiri desetljeća postao profesionalni novinar, euforično zadovoljstvo što sam dobio posao nije tada uzimalo u obzir svakodnevicu koja me čeka. Biti kroničar s ovog područja, kao prvi profesionalni za cijelu Istru, podrazumijevalo je pokrivanje svih značajnih sportskih događanja na poluotoku, a ne samo u Puli. U tim vremenima, 1980-tih, srećom, bilo je mnoštvo entuzijasta sportskih kroničara, koji su u svojim sredinama za naš sportski list izvještavali svakog dana. Sve su to bili ljudi koji tu kroniku nisu upražnjavali zato što je donosila neke značajne honorare. To su one generacije koje su jednostavno željele da svi mogući rezultati iz njihove sredine budu kvalitetno preneseni širom javnosti. Kao koordinator istarskog dopisništva SN-a puno sam surađivao s tim "dečkima". U Rovinju Ivica Radetić, u Pazinu Ivan Pifar, u Poreču Vlado Potočnik (kasnije Kristijan Klarić), u Labinu Biočič(i), s umaškog područja Mijat Gavran, iz Buja Luka Jelavić i drugi zaslužni su da su dosezi sportaša iz njihovih sredina bili zabilježeni, objavljeni i kao takvi postali dokumentirani.

(Pexels/Davor Kovačević)

Piše Zlatko Crnčec

Gospodarstvo se nije pregrijalo samo

Hrvatska je prepuna proturječnosti, i to ne samo u politici i svjetonazorskim temama oko kojih traju beskrajne rasprave u kojima vrlo često neki od autora predlažu stvari koje proturiječe jedna drugoj. Ili ocjenjuje postupke nekih aktera iz prošlosti jako pozitivnim iako su oni duboko proturječni onim vrijednostima za koje se ovaj govornik zauzima u sadašnjosti. Pa onda nije nimalo čudno da se ta proturječja osjećaju i u gospodarstvu. Dakle, ono raste, i to čak brže od europskog prosjeka. Rastu plaće. Potrošnja također. Kupuju se stanovi. Putuje se. To je jedna strana hrvatske ekonomije. Na prvi pogled izgleda da nam nikada nije bilo bolje. Da hvatamo korak s bogatim zapadom. Da samo što nismo dostigli švedski standard.

(Igor Šoban / Pixsell, Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Ništa revolucionarno u industrijskoj revoluciji

Točno na polovini svojeg mandata kao ministra gospodarstva, Ante Šušnjar nas je počastio Nacionalnom strategijom razvoja industrije za idućih osam godina. Mogli bismo biti cinični pa reći da je riječ o još jednoj u nizu strategija koja će završiti u ladici ili popisu lijepih želja, kako je hrvatska javnost dosad sarkastično ocjenjivala sve planove i strategije razočarana njihovom provedbom, ako bi do provedbe uopće došlo. No ovog puta dajmo šansu Šušnjaru jer se radi o ministru koji je državi uspio vratiti kontrolni paket dionica u Petrokemiji, a u njegovom mandatu potpisan je i ugovor o prodaji "3. maja" bivšem slovenskom ministru financija koji je 90-ih dopustio klizanje tečaja tolara i time otvorio vrata slovenskom izvozu, zbog čega ga se u deželi smatra "spasiteljem slovenske ekonomije".

(Davor Kovačević, Pixabay)

Piše Tihana Tomičić

Suci u Hrvatskoj - nedodirljiva kasta

Nema nikog u Hrvatskoj tko nije pustio suzu jučer za mladog Luku Milovca, kojeg je u nedjelju svirepo ubio recidivist Kristijan Aleksić. Ubojicu su na saslušanje jučer pratili specijalci pod teškim naoružanjem - ali prekasno je. Njega je trebalo nadzirati prije nego je u nedjelju zapucao na mladog maturanta u Drnišu.˝Riječ je o tome da Hrvatska nema uspostavljen sustav praćenja - kako to politički korektno reći - kriminalaca. Osumnjičeni Aleksić prije ovoga već je bio ubojica 1994. godine kad je ubio 22-godišnju djevojku na brutalan način, nakon toga je imao incidente u zatvoru na odsluženju kazne kad je opet bio nasilan, a 2023. godine dobio je i prijavu za nezakonito posjedovanje oružja - optužnica je potvrđena, predložen je istražni zatvor, ali sud nije sazvao niti prvo ročište.

(Davor Kovačević, Duško Jaramaz / Pixsell)

Piše Zlatko Crnčec

Opet počinje prebacivanje krivnje

Uvijek je to tako. Kada se dogodi slučaj kao ovaj s Kristijanom Aleksićem, na djelu je prebacivanje krivnje. Sada se ona prebacuje na Državno odvjetništvo jer 2023., kada je kod Aleksića bilo pronađeno ilegalno oružje, nije zatražilo određivanje pritvora zbog mogućnosti ponavljanja kaznenog djela. Onog koje je počinio još 1994. godine, kada je ubio 22-godišnju djevojku. Međutim, on je od 2023. do 2026. suđenje za nezakonito posjedovanje vatrenog oružja čekao na slobodi. Usto, suđenje u tom krajnje jednostavnom slučaju nije niti počelo tri godine. Da bi sada Aleksić ponovo ubio čovjeka, 19-godišnjaka, dostavljača pizze. Opet jednu jako mladu osobu koja mu ni na koji način nije prijetila.

(Vox/Davor Kovačević)

Piše Dražen Katalinić

Ulaganje u UI uz nužan oprez

Da se u pozadini razvoja umjetne inteligencije krije nova revolucija, u rangu otkrića parnog stroja, uopće nije upitno, no ostaje pitanje koliko je zasad isplativo ulagati u umjetnu pamet. Među ulagačima na burzama trenutno vlada euforija oko umjetne inteligencije, "hype", kako bi rekle današnje generacije, a dionice tvrtki koje se bave razvojem UI-ja bilježe samo rast vrijednosti. No, mnogi se pribojavaju da je riječ o još jednom balonu na tržištu koji bi mogao puknuti kao mjehurić od sapunice jer je svakom dosadašnjem balonu prethodio ushit ulagača ili famozni "hype", da bi se na kraju sve raspršilo, a ulagači ostali bez uloženog. A odakle ulagačima u umjetnu inteligenciju tolika samouvjerenost? Pa u silnim najavama osnivanja još silnijih data centara ili podatkovnih središta, poput onog u Topuskom koji bi, prema sadašnjim najavama, trebao nadmašiti brojne takve centre u svijetu, ali ne toliko po količini obrađenih podataka, koliko po potrošnji struje. Naime, još uvijek nije sasvim jasno trebaju li data centri više struje za rad ili za hlađenje svojih postrojenja. U svakom slučaju trebat će struje i za jedno i za drugo, odnosno trebat će tolike količine energije da će nadmašiti prosječnu potrošnju električne energije u državi u kojoj se izgrade. O utjecaju takvih postrojenja na lokalnu klimu tek se počinje govoriti, no briga o okolišu nikad nije bila ozbiljnija prepreka kapitalu za investiranje gdje ga je volja, tako da su s te strane podatkovni centri zaštićeni kao božanstva.

(Pexels/Arhiva Glasa istre)

Piše Rudolf Frančula

Treniranje strogoće države Hrvatske protiv svojeg građanina

Iznijeti ću još jedan primjer iz prvih dana moje odvjetničke prakse, treniranje strogoće države Hrvatske protiv svojeg građanina odnosno građanke Mire Banović.

(Marko Lukunić/Pixsell/Darko Jelinek)

Piše Tihana Tomičić

Ustavni sud je umro (od srama)

Možda je lijeva opozicija sebe smatrala pobjednikom - nije izabran puni saziv Ustavnog suda, glasanje o tri ustavna suca nije uspjelo u Saboru. To je rezultat odluke lijeve oporbe. Ali mogu biti sigurni u jedno: premijer Andrej Plenković neće im se skinuti s leđa svaki dan dok je predsjednik Vlade, s narativom da su upravo oni blokirali funkcioniranje Ustavnog suda.

(Slavko Midžor/Pixsell/Milivoj Mijošek)

Piše Robert Matteoni

Ville Koski, jedan odgovor na više pitanja upravljačkih zabluda Baska

Zajedno, Istra 1961, La Liga i Deportivo Alaves, pozvali su predstavnike hrvatskih medija dva dana u Vitoriu Gasteiz, na pres izlet kako bi im se "približio rad tamošnjih sportskih organizacija te pružilo jedinstveno iskustvo vrhunskog nogometa i košarke". Izlet je podrazumijevao prisustvo utakmici Alaves - Barcelona te košarkaškom dvoboju Saski Baskonia - Ucam Murcia. Uz to, unutar dva dana, uključujući dug i prilično naporan put, obišlo se Ibaia Sports City (kamp) s novim uredima Baskonia-Alaves Grupe, kao i obilazak objekata u području Ondare te sportskog centra BAKH. Put i smještaj o trošku Španjolaca.

Više vijesti