(Snimio Milivoj Mijošek)
Vijećnica u pulskom Gradskom vijeću Koviljka Aškić pokrenula je inicijativu za opozivom gradonačelnika Peđe Grbina. Po njenim najavama, potpisi za opoziv trebali bi se skupljati tijekom 15 dana u listopadu, a nakon isteka tih 15 dana bit će poznato hoće li Puležani izaći i na drugi referendum u posljednjih pet godina, nakon što su 2022. izašli na referendum za Lungomare.
Inicijativa Koviljke Aškić je potpuno legitimna i najnormalnija u svim demokratskim društvima u kojima postoji instrument opoziva izabranog dužnosnika. Nitko ne spori da Koviljka Aškić ima potpuno pravo pozvati građane da iskažu svoje nezadovoljstvo i da prvo potpisom, a onda možda i glasom na referendumu izraze nezadovoljstvo radom aktualnog gradonačelnika. Međutim, ono što jest sporno je činjenica da u svim dosadašnjim istupima Koviljka Aškić niti jednom nije navela što je točno potrebno za Grbinov opoziv i koliko je zapravo glasova potrebno da Grbin nakon kraja cijelog procesa više ne bude gradonačelnik Pule. Zašto je tome tako, možemo samo nagađati, ali vrlo vjerojatno se o brojkama šuti jer je i Koviljki Aškić jasno da je Grbinov opoziv - nemoguća misija.
Kada se pogledaju brojke koje smo objavili u današnjem broju Glasa Istre postaje jasno da ni sam Tom Cruise ne bi pomogao inicijativi Koviljke Aškić da maknu Peđu Grbina s Foruma. I zato bi iz poštenja prema vlastitim biračima i prema svima onima koji se nadaju da bi jedna ovakva inicijativa mogla doista i završiti s Grbinovim opozivom, Koviljka Aškić trebala jasno iznijeti barem približne brojke koje su potrebne da bi njena inicijativa bila uspješna.
Kažem približne jer se točne brojke neće znati do trenutka kada se i službeno krene s prikupljanjem potpisa jer bi tada nadležno ministarstvo trebalo objaviti broj upisanih birača na području Grada Pule. Do tada možemo samo baratati s brojkama birača od prošlih izbora, ali razlika ne bi trebala biti prevelika pa se već sada može s popriličnom sigurnošću reći da bi za Grbinov opoziv trebalo glasati 15550 birača, a to je za Koviljku Aškić i za sve one koji su protiv aktualnog gradonačelnika nedostižna brojka i to treba jasno i glasno reći. Ne zato što je netko za ili protiv Grbinova opoziva već zato što građani unaprijed trebaju znati na što se troši novac poreznih obveznika, pa neka onda odluče hoće li dati potpis za referendum.
Kolika će biti ta cijena teško je reći, ali kao primjer može se uzeti referendum za Lungomare koji je Grad Pulu stajao oko pola milijuna tadašnjih kuna ili oko 65 tisuća današnjih eura. Netko će reći mala cijena za demokraciju, ali opet i tu treba biti potpuno transparentan i tu činjenicu iznijeti građanima Pule koji će onda odlučiti hoće li ili ne poduprijeti inicijativu Koviljke Aškić. Za raspisivanje samog referenduma njoj je potrebno oko 9500 potpisa koje će prikupljati tijekom 15 dana u listopadu, ali tih 9500 potpisa nipošto ne znači i potencijalni uspjeh opoziva gradonačelnika Pule.
Na nesreću Koviljke Aškić i svih onih koji podržavaju inicijativu o opozivu primjer referenduma za Lungomare daje najbolju sliku iz vrlo bliske prošlosti koliko je zapravo teško da referendum uspije, a možda još i bolje daje sliku koliko je ljudima danas stalo do politike i do političara. Naime, za taj je referendum prikupljeno oko 11800 potpisa, da bi na sam referendum izašlo manje birača nego što je potpisa za njegovo raspisivanje prikupljeni, njih nešto više od 11 tisuća. Taj paradoks možda i najbolje pokazuje pravu sliku zainteresiranosti birača za politiku, ali i najveći problem za inicijatore Grbinova opoziva, a to je motivacija birača da izađu na birališta ako do referenduma uopće i dođe.
Kada se uzme u obzira da je kampanja za Lungomare bila puno duža i puno agresivnija, onda se tek vidi pred kakvim izazovom je kampanja Koviljke Aškić. Ne tako davno u Zagrebu se također najavljivao opoziv Tomislava Tomaševića, ali ta inicijativa je propala prije nego što je prikupljanje potpisa za referendum uopće i počelo. Pred Koviljkom Aškić je izazov da se to ne dogodi i njenoj inicijativi.