Piše Dražen Katalinić
Provincija na rubu carstva
(Snimila Ana Križanec)
Nedostatak radne snage dosad se uglavnom primjećivao u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini, a sada taj strukturni problem hrvatskoga gospodarstva postaje vidljiv i u sektoru prometa i logistike, a očituje se u kroničnom nedostatku profesionalnih vozača i strojovođa. U Hrvatskoj trenutačno nedostaje između 50 i 70 profesionalnih strojovođa, što smo, nažalost, imali prilike doznati protekog vikenda kada je samo pukom srećom izbjegnuta veća tragedija na hrvatskim prugama.
Oba su se incidenta dogodila zbog nedostatka radne snage, a pogotovo one kvalificirane, i bilo je pitanje dana kad će nam vlakovi početi prolaziti kroz crveno i kad će vlakovima početi upravljati nedovoljno obučeni strojovođe.
I Europska unija se suočava s kroničnim i alarmantnim nedostatkom strojovođa, a problem je toliko izražen da je počeo ugrožavati europske klimatske ciljeve (Green Deal) koji predviđaju masovno prebacivanje teretnog i putničkog prometa s cesta na održiviju željeznicu, pa je ta ideja zasad "na čekanju" zbog manjka strojovođa. Najviše je pogođena Njemačka, kojoj će do 2030., prema procjenama tamošnjih sindikata, nedostajati 10 tisuća strojovođa, pa se zbog toga početne plaće bez fakulteta penju i na više od 4.000 eura, a tvrtke agresivno regrutiraju radnike iz cijele Europe, uključujući i Hrvatsku, u kojoj plaća strojovođe iznosi od 1.650 do 1.850 eura mjesečno.
U državnom HŽ-u može iznositi i preko 2000 eura, ali uz puno dodataka, dok privatne tvrtke na hrvatskom tržištu često nude fiksne neto plaće koje iznose i do 2.500 eura kako bi privukle deficitarni kadar iz državnih tvrtki. Osim kroničnog nedostatka takvog kadra, problem je i u dugotrajnom i zahtjevnom obrazovanju - obuka traje između 12 i 18 mjeseci, a psihofizički testovi selekcije su rigorozni, zbog čega velik broj kandidata otpadne već na samom početku.
Sudar vlakova kod Križevaca i prolazak vlaka kroz crveno na pruzi prema Rijeci dogodili su se zbog ljudske pogreške, premda nam ni signalizacija na prugama nije baš na europskoj razini. Dapače, znatno zaostaje za standardima razvijenijih zemalja Europske unije, jer nam se mreža još uvijek većinski oslanja na starije, nacionalne analogne sustave pa međunarodni vlakovi, kojima upravljaju kompjutori, na granici s Hrvatskom često moraju mijenjati lokomotivu jer inozemne lokomotive nemaju ugrađen hrvatski autostop sustav.
Sve te probleme trebalo bi riješiti toliko najavljivano desetljeće željeznice u Hrvata, koje je službeno započelo, ali i odmah zapelo jer se u praksi odvija u dvije potpuno različite brzine - dok je nabava novih vlakova pri samom kraju i iznimno uspješna, građevinski radovi na obnovi kolosijeka i signalizacije teku sporo, uz česta kašnjenja i probijanja rokova. Primjerice, dionica Dugo Selo - Križevci kasni godinama jer su domaći i ugovoreni inozemni građevinari upali u financijske probleme ili nemaju dovoljno radne snage. I dok mi još uvijek hvatamo zalet s našom renesansom pružne infrastrukture, Srbija je dotad izgradila trenutno najmoderniju pojedinačnu trasu željeznice u jugoistočnoj Europi, te je u segmentu brzih pruga uvjerljivo prva u regiji. Ima izgrađenu prugu za brzine do 200 km/h od Beograda do Subotice, koja je puštena u promet 2022., a kompletan međunarodni pravac Beograd - Budimpešta trebao bi biti pušten u promet na jesen i sastavni je dio kineskog projekta "Put i pojas".
Otvaranjem pruge Beograd - Budimpešta, Hrvatska će izgubiti dio tranzita teretnog prometa jer će teretni vlakovi iz Grčke i Turske dobiti ravnu, modernu i brzu trasu kroz Srbiju izravno u Mađarsku, zaobilazeći Hrvatsku, a HŽ infastruktura mogla bi zabilježiti smanjenje prihoda od naplate tranzitnih pristojbi. U putničkom prijevozu, utjecaj na Hrvatsku bit će još drastičniji jer će putovanje vlakom između Beograda i Budimpešte trajati svega 3 sata pa će putnici iz regije koji putuju prema Mađarskoj, Austriji i Češkoj potpuno zaobići hrvatsku željezničku mrežu.
Tako će Hrvatska, ako ne ubrza ulaganja u željeznicu, opet postati provincija na rubu carstva, kao i u Austro-Ugarskoj, ali ovog puta provincija na rubu Europske unije.
