Piše tihana Tomičić
Politika je napustila građane Gospića
(Foto: Robert Anić / Pixsell, Darko Jelinek)
Predstavnici građanskih udruga iz Gospića došli su jučer na sjednicu saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode kako bi dobili odgovore na problem trovanja tla i vode u svom kraju nakon što su vještačenja USKOK-a potvrdila bojazan za okoliš. No, umjesto da su dobili odgovore i pomoć od politike i zastupnika, politika ih je napustila. U Gospiću se dogodila prava sramota, koja je potvrdila da je politiziranje glavna i jedina zabava hrvatskih stranaka. Problem je multipliciran na svakoj mogućoj razini.
Prvo, opozicija koja se nije bila u stanju dogovoriti da nastupa zajedno. Iako je Most »guslao« po ovoj temi mjesecima, otkako je prije više od dvije godine otkriveno da se u Gospiću odlaže nelegalni i opasni otpad, lijeva opozicija nije pristala na zajedničku akciju, i prve inicijative Mosta otprije nekoliko dana da se zajedničkom političkom akcijom pritisne vlast, ignorirali su. SDP i Možemo! žele biti lideri u ovoj priči - šef SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić zato da se profilira kao kandidat za premijera, a Možemo! zato jer je pitanje zaštite okoliša imanentno njihova tema kao zelene stranke. Lako su se mogli »ukrcati« na brod koji je porinuo Most inzistirajući na toj temi, ali taštine i partikularni politički interesi su prevladali.
Tako je zajednička opozicijska akcija u startu propala, a izdanci poput Marije Selak Raspudić koja predlaže novi zakon o strožem kažnjavanju ekocida, također ostaju nerealizirani.
Drugo, predsjednica Odbora Dušica Radojčić iz Možemo! vidno nije dorasla svojim političkim (ne)autoritetom ovoj situaciji - nije uspjela zadržati konce u rukama u vođenju sjednice, nego ju je najprije prekinula, a onda i raspustila. Vladajući su ostali razgovarati sami sa sobom, uz tvrdnju kako nitko nije potjerao građane i udruge, i na kraju će još u javnosti ostati percepcija da oni barem pokušavaju naći rješenje za sanaciju, dok je klasično uvrijeđena opozicija - opet otišla.
Za oporbu, nažalost, uvijek postoji samo jedno jedino rješenje, a to je predsjednik Zoran Milanović kojem se »utječu« kao Svemogućem ili nekom deus ex machina nadnaravnom karakteru koji će, eto, iskoristiti ustavnu ovlast i sazvati izvanrednu sjednicu Sabora. Kad se oni ne uspiju dogovoriti, zovu »tatu« da riješi stvar, i to je uvijek i zauvijek tako. Sad je na predsjedniku Milanoviću da odluči hoće li se upetljati u još jednu političku dramu - baš onda kad je odlučio da se neće opet natjecati u dnevnoj politici i da će mirno odraditi do kraja mandat na Pantovčaku.
Za to vrijeme, građanske udruge i stanovnici Gospića mogu samo biti razočarani svime što su vidjeli. Slučaj Gospić izuzetno je težak, ovdje je riječ o zdravlju ljudi, to nije samo jedna »obična« afera u kojoj je netko nešto ukrao - ovo je mnogostruko teža i dublja priča. Da je tako, najviše svjedoči upravo činjenica da je USKOK, odnosno Državno odvjetništvo imalo potrebu samoinicijativno reagirati i javno objaviti vještačenja o nalazima u Gospiću. Time, jasno, štite i sebe, ali ipak i građane Gospića i Like koji su početkom kolovoza tom objavom dobili potvrdu da se ondje nešto loše doista događa. Da je slučaj itekako dubok i težak, dokazuje i način na koji se očituju razni akteri u hrvatskom društvu - nadbiskup Mate Uzinić apelirao je na vlast da je ljubav prema domovini zaštita okoliša, a ne mahanje barjacima. Jednako tako, hrvatski akademici očitovali su se i traže hitnu sanaciju - ni stručnjaci u njihovim redovima ne žele stajati iza ugrožavanja zdravlja ljudi, i traže da sustav zaštiti i njihovo znanje, a i same građane i njihovo zdravlje.
Cijela afera eskalira i mogla bi postati dosad najteži kamen oko vrata vladajućima. Sada kad je parlamentarni nadzor završio u kaosu, izvršna vlast ostaje ta koja mora naći hitna rješenja za sanaciju i jamčiti da voda i hrana nisu opasne za stanovništvo. Institucije iza toga trebaju stajati imenom i prezimenom, jer ova afera nije samo još jedna korupcijska priča.
Dotad, jednako je važan posao i na tužiteljstvu - da utvrdi tko je stajao iza uvoza opasnog otpada i tko je kriv za ovu sramotu. Imenom i prezimenom. Javnost očekuje te informacije, jer zasad građani mogu imati samo jedan osjećaj - da su izdani od politike.
