piše boris Bilas

Tempirana bomba - Lički scenarij u Istri

(Snimio Milivoj Mijošek)

(Snimio Milivoj Mijošek)


Šokantni nalaz DORH-a o stanju ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću samo je još jedna potvrda potpuno promašene državne politike gospodarenjem otpadom, ali i posljednji poziv istarskim političarima da prestanu s prebacivanjem krivnje za Kaštijun koji je već godinama ekološka bomba na istarskom poluotoku. Odlagalište u Gospiću, ali i ono kraj Senja na kojem je također odlagan nepoznat otpad, primjer su potpunog nemara državnih i lokalnih vlasti te bi za to netko trebao odgovarati dugogodišnjim zatvorskim kaznama.

Nalaz Državnog odvjetništva pokazuje da je zagađenje u Gospiću toliko jako da je upitna i trajna kvaliteta podzemnih voda na tom području. Političari kao i obično peru ruke i gotovo je tragična reakcija ministrice Marije Vučković na cijelu situaciju i zapravo je jedino pravo pitanje koje se u ovom trenutku može postaviti kako je uopće moguće da je ona nakon ovakvog nalaza i dalje ministrica i kako je moguće da Mariju Vučković premijer nije smijenio minutu nakon što je na stol dobio nalaz DORH-a o stanju u Gospiću.

Međutim, ljudima u Lici to će malo značiti jer je trajna šteta već učinjena i nitko im ne može vratiti čistu i nezagađenu vodu koja je zaštitni znak cijele Like. Isto se može reći i za ljude koji žive u okolici Kaštijuna. Njima nitko ne može vratiti dane i noći koje su proveli gušeći se u smradu koji dolazi s tog odlagališta. I dok oni žive u nemogućim uvjetima, situacija s odlagalištem otpada stoji na mjestu i nitko ne poduzima ništa da se ona riješi. Župan i gradonačelnici svako malo se nađu na nekom sastanku gdje raspravljaju o tome tko snosi veću odgovornost što na Kaštijun dolazi smeće puno biootpada koje je i glavni razlog smradu. Na zadnjem sastanku navodno je dogovoreno da će gradovi plaćati odvoz viška otpada privatnoj tvrtki iz Zagreba koja je zna se u čijem vlasništvu pa će dotični "kontroverzni poduzetnik" i opet dobro zaraditi na nesposobnosti političara. Iako je od tog sastanka prošlo gotovo dva tjedna još uvijek se ne zna jesu li svi gradovi pristali potpisati ugovore o odvozu otpada koje je kao većinski vlasnik Kaštijuna pripremio Grad Pula. Informacije od ljudi koji su bili prisutni na tom sastanku govore da je nekim gradovima ponuđena cijena bila previsoka. Navodno se radi o cijeni većoj od 500 eura po toni otpada, dok cijena zbrinjavanja tog otpada na Kaštijunu iznosi oko 200 eura. No, u ovim ljetnim mjesecima Kaštijun ne može primiti sav istarski otpad pa se on negdje mora zbrinuti.

No to su tehnikalije. Ono što je zanimljivo jest da je na posljednjem sastanku bilo dosta povišenih tonova između pojedinih gradonačelnika, a posebno između Peđe Grbina i Vilija Bassanesea, dvojice gradonačelnika iz redova SDP-a. Dakle, otpad je posvađao i stranačke kolege, što dovoljno pokazuje koliko je to kompleksan problem koji nadilazi stranačke politike.

I baš zato vrijeme je da se istarski političari zbroje i da sjednu za stol s kojeg se neće dići dok ne dogovore trajno rješenje za problem gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji, a sve s ciljem da se u južnoj Istri ne ponovi lički scenarij. Nažalost sat je već odavno prošao onih famoznih pet do 12 i ne samo to nego je kazaljka već davno prošla 12. Pula i Istra više nemaju vremena za čekanje i treba se samo nadati da će situacija u Gospiću natjerati i ovdašnje političare da stave sa strane sitne stranačke interese, ali i financijske interese pojedinih gradova i općina te da napokon sjednu za stol i dogovore rješenje koje će ići u korist svih stanovnika Istarske županije. Naravno odgovornost nije samo na istarskim političarima, ali iz primjera u Gospiću, Splitu, Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima možemo vidjeti da u samom vrhu državne vlasti sjede ljudi koji nemaju ni znanja, a ni želje ozbiljno se pozabaviti problemom otpada i njegovog zbrinjavanja. Jer da volja postoji, onda ne bi nadležno ministarstvo vodila osoba koja je već na poziciji ministrice poljoprivrede pokazala da jednostavno nema kapaciteta za obnašanje takve pozicije, a druge strane da volja postoji onda premijer ne bi jednu takvu osobu već niz godina prebacivao iz jedne ministarske fotelje u drugu.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama