Piše Zlatko Crnčec
Požari ne smiju postati politika
(Arhiva Novog lista)
Od svibnja pa do kolovoza po Hrvatskoj haraju politički požari. Oni vezani za povijesne datume i njihovu današnju interpretaciju. Oni su unutarhrvatski, pojednostavljeno ustaše i partizani, ali i međususjedski, Hrvatska i Srbija. Izbio je još jedan unutarnji požar, onaj vezan za tisuće tone toksičnog otpada u Gospiću. Da bi se sada Hrvatskoj u drugom dijelu ljeta dogodili i o pravi požari od kojih neki još uvijek traju.
Gori Dalmacija. Već danima. Ljudi strahuju za živote i imovinu. Zasad je samo jedna ljudska žrtva. Ima i teško ozlijeđenih ljudi s opeklinama koje će ostaviti trajne posljedice. Nadamo da se više neće biti poginulih. Vatrogasci rade u krajnjim naporima. Nekim dijelovima opožarenih dijelova obale prijete i druge opasnosti kao neposredne posljedice požara. Kao na primjer u Omišu gdje su sada mogući odroni. I onda kao da to sve nije dovoljno, javljaju se po društvenim mrežama svi oni koji žele isprazniti svoje ljudske i političke patologije. Ali, naravno, anonimno, na društvenim mrežama pod lažnim imenom. Prvo je krenulo iz Srbije gdje su mreže gorile od sladostrasti i oduševljenja prizorima u kojima se može vidjeti kako "gori lepa njihova". S hrvatske strane nije, naravno, bilo previše oklijevanja pa su se odmah javile stare priče o tome kako, eto, Srbi opet pale po Hrvatskoj. Da bi ova druga strana dobila dugoočekivanu zadovoljštinu prošlog vikenda nakon uhićenja tri muškarca - hrvatskih državljana, ali srpske nacionalnosti – za koje postoji više nego osnovana sumnja da su potpalili desetak požara kod Benkovca i na širem području Zadarske županije. Ovo je još jedan dokaz da bi trebalo propisati da se ljudi na društvenim mrežama ipak trebaju javljati pod svojim imenom i prezimenom. Jer ovo stvarno prelazi svaku mjeru.
Politika se, barem zasad, ipak drži iznad površine. Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac održao je jučer neuobičajeno razboritu i umjerenu konferenciju za novinare. Rekao je sve što je trebao reći. Čak i na način na koji je trebalo iznijeti to što je iznio. Policija i DORH trebaju odraditi svoj posao. Da su požari podmetani i u naseljima gdje je većinsko srpsko stanovništvo. Da su vatrogasna društva iz srpskih i hrvatskih naselja zajednički gasila i kod jednih i kod drugih. Tamo gdje je u danom trenutku prijetila najveća opasnost za živote i imovinu. Ljudi su se dakle ponašali normalno i pomagali jedni drugima. Nikakvih međunacionalnih problema tu nije bilo.
Uhićena četvorka je zaista bizarna. Četvrti je član ove ekipe jedna žena, Poljakinja. Kako se ona uklopila u ovu priču, odgovor će dati istraga. Oni koje je obavljaju imaju zaista težak i neuobičajen posao. Što se krije iza ove toksične četvorke i njenog bauljanja po Zadarskoj županiji, neće biti baš tako lako utvrditi. Treba provjeriti poklapa li se njihovo kretanje zaista s terminima početka požara na nekom od deset opožarenih toponima s kojima ih se dovodi u vezu. I treba utvrditi motive. Radi li se tu zaista o čudacima, pijancima? Jesu li u igri možda bile i kakve supstance. Ali čak i da se radi o najgoroj mogućoj verziji, da se radi nekakvim vigilanteima koji su iz mržnje i očaja krenuli paliti po Hrvatskoj, čak ni to ne bi smjelo biti povod da se ovaj slučaj pretoči u politiku. Posebno u onu na kakvu smo navikli na ovim područjima.
U svakom slučaju najgore što bi se Hrvatskoj sada moglo dogoditi jest da se politički i stvarni požari ujedine u jedan veliki plamen. Bilo bi to tragično za Hrvatsku kao što bi bilo pogubno za svijet da se recimo spoje ukrajinski i iranski rat. Kao društvo i kao nacija Hrvatska mora biti iznad toga. Neka policija i DORH obave svoj posao i neka izađu s rezultatima. To je jedino relevantno. I jedino na tome se može graditi nekakvo relevantno mišljenje o svemu ovome što se dogodio na desetak lokacija u Zadarskoj županiji. Hrvatska to može. Politika je ovaj put odradila kako treba. Čekamo nalaze istrage. I neka onda pravna država odradi svoje. I to je to.
