KAMO ZA VIKEND

KRALJICA ĆIĆARIJE: Ima nečeg što na Gomili osjećam, neku vrstu radosti i dubokog zadovoljstva

| Autor: Enes SEFERAGIĆ - ENKI


"Mi smo Ćići kao tići. I mada nismo pravi Ćići volimo na Ćićariju ići". Kao kakav osmogodišnjak te ili neke slične riječi ponavljao sam u sebi lagano se uspinjući prema Gomili i sam se sebi smijao. Stigavši na vrh proglasio sam je i kraljicom Ćićarije. Mogla je to biti i Žbevnica da sam tamo otišao. Ali nisam. Taj dan otišli smo na Gomilu i radi svega što mi je pružila, tu laskavu titulu u sebi sam dodijelio njoj. Za sada će tako i ostati. Bar do nekog sljedećeg izleta. A možda i zauvijek.

Meni je na Gomili uvijek fešta. Da li samo radi laganog uspona i prekrasnih pogleda? Ne bih rekao. Ima nečeg što na Gomili osjećam, neku vrstu radosti i dubokog zadovoljstva, a te osjećaje ne mogu vam opisati. Volio bih kada bih ih mogao s vama podijeliti, ali svi smo ljudi različiti pa je i to teško. Postoji vrh u Istri, ne nalazi se na Ćićariji, ali na njemu mi je uvijek nelagodno, prolaze kroz mene neugodni žmarci, a tijelo mi govori - idi, bar desetak metara dalje. Da je bilo jednom ne bih rekao, ali svaki puta? Neki moji bliski prijatelji znati će i o kojem je vrhu riječ! A na Gomili, tu mogu ostati satima i ne činiti ništa. Buljiti u prostor, meditirati, otupiti od ljepote i mira koji osjećam, a da su mi istovremeno sva čula višestruko izoštrena.

"Fantazira i umišlja si", pomisliti će netko od čitatelja, neka, ima na to pravo. Sebe smatram bogatašem drugačije vrste i ti su osjećaji ili stanja u meni i te kako stvarni i meni važni dio života. Siguran sam i u to da mnogi osjećaju isto. Ne samo na planinama. Ipak, te nedjelje je ona bila na mom putu koji vjerojatno nikamo ne vodi, ali stanuje i živi u meni.

A Gomila? Sa svojih 1.027 metara visine uzdiže se jedva nešto više od 300 visinskih metara zapadno od Račje Vasi. Kraljevski, kako to kraljici i priliči, spustit će za vas svoj vrh nježno, jer da bi do njega stigli propješačit ćete skoro pet kilometara, što uz samo 300 metara visinske razlike koje trebate savladati, predstavlja sve samo ne strmine na putu. Dapače, lagano ćete se uspinjati kroz šume i tek kakvih pola sata prije vrha pred vama će se početi otvarati vidici. A s vrha pogledi će eksplodirati na sve strane! Za lijepa vremena vidjet će se Kamiške Alpe, Triglav, cijela Ćićarija od Slavnika, Kojnika i Žbevnice prema zapadu do Orljaka, Planika i dalje prema Učki i cijeloj Istri.

Vrijeme je prošle nedjelje bilo prekrasno. Na vrhu smo bili u 10 sati ili čak i nešto ranije, što preporučam i vama. Lagan i blag uspon iz Račje Vasi na kojem jedva da ćete primijetiti da se konstantno uspinjete i prekrasni pogledi s vrha jedinstveni su spoj koji pruža uspon na Gomilu. Jednostavan užitak i veselje do boravka u prirodi na uvijek lijepoj Ćićariji, kako planinarima, tako i izletnicima. I tih sat i 50 minuta koliko piše da je potrebno hodati do vrha proći će vam brže nego mislite. Nama je to prošlo u sat vremena, a da je i dva, isplatit će vam se stostruko.

 Vidi se i slovenska strana - Kamniške alpe, Kočna i Gritovec  (Snimio Enes Seferagić Enki)

I što napisati? Bio je 8. studenog, s Gomile smo otišli i na Orljak te smo vani na planinama bili barem pet sati, a cijelim putem, da li na suncu ili u hladovini, u kratkim rukavima. Ako se takvo vrijeme nastavi, iskoristite ga.

Put ne treba posebno opisivati. Toliko je dobro markiran da morate zaista spavati ili sanjariti hodajući da biste ga promašili. Na povratku ipak pripazite. Na mjestu gdje markirani put skreće lijevo za Račju Vas nalazite se na širokom ugodnom putu pa ako se zaćakulate i prođete skretanje lako vam se može desiti da se spustite u Rašpor. Ali ništa zato. Ako vam se ne da vraćati, siđite do Rašpora i prošećite još dva i pol kilometra po cesti natrag do Račje Vasi. Ma nećete promašiti. Mi planinarimo dugo pa jesmo. Učili su nas uz poslovicu "Ako bar dva puta nisi zalutao, to ti je kao da nigdje nisi ni bio", pa se toga često pridržavamo. Ako ste rani, imate vremena posjetiti i pećinu Sveta Jelena. Na putu vam je, bolje reći 15 - 20 minuta van puta. Na usponu ili silasku, po želji. Nije daleko, put je dobro označen, špilja je prostrana, a zimi je idealna za, ne smijem reći, samo je zapalim. Sv. Jelena je, po pričama koje sam čuo, ime dobila po crkvici Svete Jelene koja se nekada nalazila iznad špilje.

Oznaka za obiteljsku stazu (Snimio Enes Seferagić Enki)

Na putu ćete naići i na oznake koje vode "Obiteljskom stazom Marećica", otvorenom i označenom prije nekoliko godina. Staza je kružna, kreće od Račje Vasi preko Svete Jelene i Rašpora natrag u Račju Vas. Dužine je oko 8 kilometara uz visinsku razliku od 270 metara. Ja ipak dajem prednost mojoj nedjeljnoj kraljici. Put je malo dulji, ali pogledi su puno širi. Ako imate vremena iskombinirajte nešto po svome. Od svega napisanog lako ćete izabrati svoju varijantu izleta. Jedino što vam od srca mogu preporučiti - Gomilu nemojte izostaviti. Sviđa vam se planinarenje i boravak u prirodi, a nemate potrebnu opremu. Ima je nešto po velikim centrima i naravno po specijaliziranim trgovinama. Gdje, ne smijem reći. Napišite u Google ili Facebook tražilicu Bi…, a treće slovo Možda pogodite.

Lagan i ugodan povratak  (Snimio Enes Seferagić Enki)

Napomena, uspon je zaista lagan, ali za bar neku prosječnu rekreativnu kondiciju. Za sve koji se nisu makli s fotelje pola godine može biti i naporan, ali ne i nesavladiv jer sve je, samo strm nije. A pet kilometara tamo i pet natrag jednako je deset kilometara, odnosno, sa spavanjem na vrhu, pet sati u prirodi!

Sunčanje na Orljaku  (Snimio Enes Seferagić Enki)Užitak i veselje do boravka u prirodi na uvijek lijepoj Ćićariji  (Snimio Enes Seferagić Enki)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter