U svijetu u kojem se putovanja sve češće mjere brojem objava, brzih fotografija i digitalnih tragova, rijetki su oni koji se na put odlučuju bez jasne rute, bez logistike i bez sigurnosne mreže. Još su rjeđi oni koji takav put započnu – trčeći. Jedan od njih je Matthieu Matt Lespine, mladi Francuz koji je prije nešto više od dva tjedna krenuo iz Bologne na put oko svijeta, s planom koji zvuči gotovo nestvarno: Europa, Balkan, Azija, Australija i povratak u Italiju. Opremljen vrlo laganim ruksakom, Lespine svakodnevno će trčati s 9 kilograma tereta na leđima. Za spavanje ima vrlo lagan šator, no prije svega se nada da će moći računati na susrete s ljudima i noćenja kod domaćina.

Podrijetlom iz regije Berry, ovaj zaljubljenik u trčanje, avanture i prirodu svoj je izazov počeo iz Bologne u Italiji. Prva etapa: stići do Pekinga, a potom planirati prelazak Australije, Novog Zelanda te jednog od dvaju američkih hemisfera.

(Foto: Matt Lespine / Aleksandar Saša Alobić)

Slučajna ideja

Sportaš od adolescencije, koji je sudjelovao na brojnim Ironman natjecanjima, Matthieu Lespine nije trkač kao svi ostali. Iako ostvaruje vrhunske rezultate kako u cestovnim utrkama, tako i u trailu, ono što ga najviše privlači jesu duge, pa čak i vrlo duge dionice. Cilj njegove avanuture jest pretrčati najmanje četiri kontinenta i prijeći barem 26.500 kilometara, što su dva glavna uvjeta koje postavlja WRA, World Runners Association, kako bi se takav pothvat službeno priznao. Solo putovanje koje će trajati između godinu i pol i tri godine odvest će ga u trčanje kroz većinu dijelova svijeta.

A sama ideja o trčanju oko svijeta, kako je ispričao u intervjuu za francuski Jogging International, nastala je gotovo slučajno.

– U početku sam jednostavno planirao trčati od Bologne do Pekinga jer sam želio putovati i otkriti Kinu. Zatim sam sasvim slučajno otkrio da postoji WRA koja službeno evidentira trkače koji trče oko svijeta, rekao je Lespine.

Tada je stupio u kontakt s Marie Léautey, sedmom osobom u svijetu koja je dosad ostvarila takav pothvat i koja radi na promoviranju WRA.

– Pomislio sam, ako već idem do Pekinga, onda je bolje ići do kraja. Upravo je taj mali dodatni izazov bio ono što me motiviralo, kazao je Lespine.

Susret iznad Rukavca

Da se ne radi o običnom putniku, potvrdio je i slučajan susret s Aleksandrom Sašom Alobićem iznad Rukavca, u predjelu Čonjina. U sumrak, oko 18.40 sati, dok je išao hraniti konje, iz mraka se pojavio mladić koji se spuštao s Lisine. Na pitanje upućeno u šali »Kamo vi kampanate po škuren?«, stigao je odgovor s osmijehom: »I don’t understand. I’m French!« Tako je započeo razgovor koji je otkrio nesvakidašnju priču.

Matt je toga jutra oko osam sati krenuo sa slovenskog Slavnika, prešao Ćićariju i uputio se prema Rijeci, s planom da večer provede na Krku. Iako su se nakon prvog susreta razišli, večer je donijela novo iznenađenje – ponovno su se sreli u Matuljima. Ovoga puta dobio je prijevoz do Rijeke.

Tijekom vožnje ispričao je kako planira provesti oko dvije godine na putu. Hrvatska mu se, kaže, već snažno urezala u pamćenje. Tog je dana ostao bez hrane i bio iscrpljen kada je, na području Gomile između Muna i Vodica, naišao na djevojku koja živi sama sa psima. Nahranila ga je, napojila i ponudila rakijicu – dovoljno da mu vrati snagu za nastavak puta.

Na Žabici u Rijeci ostavljen je uz stisak ruke i želje za sretnim putom.

Dosta nepoznanica

Koliko god ova avantura zvučala ludo, čini se da mladog čovjeka nimalo ne plaši ideja da obiđe svijet trčeći. Nakon školovanja na inženjerskom fakultetu, Matthieu Lespine zapošljava se u automobilskoj industriji. No vrlo brzo odlučuje sve ostaviti iza sebe. Sa samo 23 godine odlazi, zajedno s tadašnjom djevojkom, u Afriku, gdje autostopom prolazi cijelom istočnom obalom sve do Južnoafričke Republike. Putovanje koje je trajalo dvije godine u potpunosti je promijenilo njegov način života.

– Vratio sam se prije četiri godine i od tada živim u preuređenom kombiju. Zimi radim sezonske poslove, a ostatak vremena provodim vani – ponajviše trčeći, ispričao je za Jogging International.

– Još uvijek ima dosta nepoznanica, tim više što prednost dajem trail trasama, a ne cestama, no nadam se da ću u Peking stići do sljedećeg Božića, objašnjava, ne namećući si pritom nepotreban pritisak. »Kod ovakvih dugoročnih projekata važno je znati slušati svoje tijelo i vlastite želje. Puno toga ću raditi prema osjećaju. Ako budem mogao trčati 50 kilometara na dan, to će već biti dobra osnova. Jedino što znam jest da sam na FKT-ovima koje sam dosad radio bio sposoban trčati i do 80 kilometara dnevno. Ali to je bilo u razdoblju od najviše tri tjedna! Moje putovanje može trajati godinu i pol, ali i tri godine. Moja jedina namjera jest doživjeti iskustvo trčanja i avanture. Sve ostalo određuje put.«

Nakon Pekinga volio bi se brzo upustiti u prelazak Australije i Novog Zelanda, a potom stići do Južne Amerike kako bi pretrčao cijeli kontinent. Svoj će pohod obavezno morati završiti povratkom u Bolognu s atlantske obale. Ako u tome uspije, Matthieu Lespine postat će najmlađi trkač koji je obišao svijet trčeći. Dosad je to uspjelo sedmero ljudi, među njima i dvoje Francuza – Serge Girard i Marie Léautey. No, uz Matthieua, trenutačno još sedam drugih pustolova negdje na planetu pokušava zatvoriti puni krug.

Povezane vijesti

• U Hrvatskoj sve popularnija razmjena kuća i stanova
• Putujte i bavite se onim što najviše volite
• Na putovanjima Hrvati lani potrošili 6,45 milijardi kuna