Ako je istina ukupnost svega postojećeg onda ćete mali, ali veoma lijepi dio te istine i smisla našeg postojanja u ovom vremenu sigurno doživjeti na Ćićariji. Istina je da je prekrasna. Ovih dana kada već na veliko oblači svoje možda i najljepše ruho teško da ćete proći njenim krajolicima, a da taj izlet na vas neće ostaviti utisak koji će potrajati barem još par dana, nekima i cijeli tjedan. Tada ćete se, ako imate i najmanju priliku vjerojatno i vratiti.

Lijepa je Ćićarija i u proljeće, u cvatu. Lijepa je i zimi kada je prekrije snijeg. Lijepa je i ljeti, ali jesenje boje i mirisi u koje se trenutno odijeva nemojte propustiti. Pa sve i da imate blagi oblik sinestezije pa vam boje mirišu, opustite se i posjetite naš mali raj na sjeveru Istre, pomirišite njene boje, okusite miris jeseni.

Gdje god da se po Ćićariji uputili naići ćete na prekrasnu prirodu, opuštenost i mir. Njena sela, livade i planine nude veliko izobilje užitaka te vrste. Ponekad mi se čini kako smo postali bića koja žive za vrijeme koje nikad ne dolazi. Ali sadašnjost je uvijek tu i sada. Budućnost će se samo možda ostvariti.

Pokušajte jedan od sljedećih dana posjetiti Ćićariju i doživite jesen u njoj. Prođite kroz taj san u javi i doživite je upravo takvom kakva je u tom samo vašem vremenu. Za užitke koje pruža dok se sunce igra bojama ne trebate preći pješice tisuću milja od Wisconsina do močvara Floride kao Muir, grleći usput hrastove Kentuckyja i srebrnu mahovinu Georgije. Trebate se udaljiti samo nekoliko desetaka kilometara, stati, udahnuti, krenuti, planinariti, odmarati ili jednostavno sve prestati pokušavati. Stopite se s prirodom u šumskoj kupki nevjerojatnih boja, mirisa pa i okusa. Borovnica još uvijek ima.

Već sam pisao o tome kako Japanci već stoljećima znaju da pažljivo provedeno vrijeme u šumi blagotvorno utječe na tijelo i dušu. U japanskoj tradiciji to se zove Shirin – yoku, što u prijevodu znači šumska kupka. Taj tretman već desetljećima podupire pa i potiče japanska vlada. I to zato što kupanje u šumi (što je samo šturi opis tog procesa ) i kvalitetno provedeno vrijeme u našem slučaju po mjestima i šumama Ćićarije dar je prirode koji treba prihvatiti i u njemu samo jednostavno biti. Za sve koji osjete i čuju tihi jeseni zov Ćićarije već predstojeći vikend prilika je da je posjete, a ta se prilika ne propušta. Da se odmorite, usporite ionako prebrz ritam života, opustite i povežete sa prirodom.

Prošlu nedjelju stali smo na sat vremena u Brgucu i obavili dogovorena snimanja. Potom smo krenuli za Lanišće i Račju Vas. Popeli se na Orljak, zastali u Rašporu, Trsteniku i Brestu pod Žbevnicom. Posjetili smo Adriana u Černekima koji se neumorno trudi promovirati Ćićariju kao bike destinaciju, što ona zapravo i jest. Ideja za nove staze ima, financije za oznake i ostalo treba osigurati. Kao i nekoliko planinarskih skloništa uz dva planinarska doma, onaj pod Žbevnicom i drugi na Koritima. Prohodati Ćićariju i Učku od Buzeta do Plomina ili i dalje preko Skitače do Crne punte treking je koji bi privukao mnoge posjetitelje iz cijeloga svijeta. U to sam siguran 100 posto.

Moj je planinarsko alpinistički život vodio upravo sa Ćićarije do Alpa, Himalaje i dalje, diljem planete. Vidio sam i doživio, vjerujte mi. Na kraju ipak se Ćićariji uvijek vraćam. To je međutim tema koja zaslužuje poseban tekst. A mi smo uz kavu i još nešto posebno dobro i oštro, ali umjereno i domaće proveli još barem sat vremena s Adrianom i njegovom suprugom. Potom smo stali u Slumu pod 600 godišnjom lipom, u Nugli i Roču, a još je bio dan. No, neka slike govore, a vi birajte. Usponi do Korita iz Brguca, Orljaka iz Račje Vasi ili Žbevnice iz Bresta primjereni su rekao bih svima. Sve je na vama.

Povezane vijesti

• KRALJICA ĆIĆARIJE: Ima nečeg što na Gomili osjećam, neku vrstu radosti i dubokog zadovoljstva
• ĆIĆARIJA: Gore, na vrhu neki je drugi svijet, neki drugi vidici, neki drugi osjećaji
• KADA SE ĆIĆARIJA ZABIJELI, A NAS TABANI ZASVRBE: Ta tiha, mirna, bijela očaravajuća ljepota oduvijek me privlačila