Bruno Šimleša objavio je svoju 13., ujedno i prvu putopisnu knjigu "U srcu divljine", u kojoj čitatelje vodi na putovanje života – hodanje slavnim Pacific Crest Trailom. Riječ je o zahtjevnoj ruti dugoj 4.482 kilometra, koja se proteže od Meksika do Kanade, kroz neke od najimpresivnijih, ali i najnegostoljubivijih krajolika Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom 135 dana, Šimleša je prošao put o kojem mnogi samo sanjaju.

Senzacionalna zora

Više od stotinu noći proveo je u šatoru, duboko u divljini, dok je tek tridesetak noći proveo u gradićima uz samu stazu. Njegova avantura uključivala je svakodnevno hodanje od 30 do 35 kilometara na početku, da bi pred kraj dosezao i do 50 kilometara dnevno. Najveće izazove predstavljali su ekstremni vremenski uvjeti, izolacija od obitelji te susreti s divljim životinjama poput medvjeda i čegrtuša. Ipak, kako i sam ističe u knjizi, "divlji ljudi" često su znali biti veći izazov od životinja. Ruta Pacific Crest Traila vodi kroz pustinju južne Kalifornije, preko moćnih masiva Sierra Nevade, gdje se usponi penju i iznad 4.000 metara nadmorske visine, zatim kroz požarom opustošena područja sjeverne Kalifornije i Oregona, sve do zahtjevne i nepredvidive savezne države Washington. Knjiga je dodatno obogaćena s oko 300 fotografija u boji, koje vjerno dočaravaju ljepotu i surovost krajolika kroz koje je autor prolazio. No, "U srcu divljine" nije priča o brojkama. To je priča o snovima, onima koji ne vole čekati. O hrabrosti da se napravi prvi korak i upornosti da se ide dalje, korak po korak, dan po dan, san po san.

(Privatni album)

U razgovoru za Glas Istre, Bruno Šimleša otkriva što ga je potaknulo na ovu avanturu, koji su mu trenuci ostali najdublje urezani u pamćenje te kako ga je ovo iskustvo promijenilo, kao autora i kao čovjeka.

Vaša nova knjiga U srcu divljine donosi priču o 4.482 kilometra dugom putovanju od Meksika do Kanade. Što vas je uopće potaknulo da krenete u takvu avanturu?

- Prije nekoliko godina obećao sam si da ću pokušati ostvariti taj san prije 50. rođendana. 2024. godine mi je mama bila bolesna pa smo mjesece proveli na onkološkim odjelima i naravno da tada nisam razmišljao da odem u SAD na nekoliko mjeseci. No sve se nekako poklopilo prošle godine. Oduvijek volim boraviti u prirodi, a ova je avantura definitivno bila ogroman izazov i nisam znao kako će djelovati na mene. To mi se čak i sviđalo. Sviđalo mi se što sam se toliko udaljio od zone komfora da je ostala sićušna točkica na horizontu.

Iza vas je 135 dana hodanja i više od stotinu noći u šatoru. Koji su vam trenuci s tog puta ostali najdublje urezani u sjećanje?

- Knjiga je dosta isrcpna baš zato što mi je vrlo teško izdvojiti nekoliko trenutaka, no pokušat ću. Osim susreta s izvrsnim ljudima, svakako moram izdvojiti spavanje na Clouds Rest, jednom od najviših vrhova Nacionalnog parka Yosemite na više od 3000 mnv. Taj vrh nije na samome trailu, ali radilo se o samo 40 dodatnih kilometara pa se itekako isplatilo malo skrenuti. Uživao sam u božanstvenom zalasku sunca, a naravno i u zori koja mi je oduvijek bila bliska prijateljica. Moram izdvojiti i uspon na Mt. Whitney, najviši vrh SAD-a, ne računajući Aljasku. Odlučio sam na noćni uspon koji je i malo izazovan, ali je zato zora na tom vrhu na 4421 mnv bila senzacionalna. Pa onda kupanja u ledenjačkim jezerima… Ma… toliko je toga što mi se vječno urezalo u stanice.

Anđeli na putu

Pacific Crest Trail prolazi kroz pustinju, planine više od 4.000 metara i područja pogođena požarima. Koji su vam dijelovi staze bili fizički i psihički najzahtjevniji?

- Fizički su najzahtjevniji visoki prijevoji Sierra Nevade, ali psihički su me toliko osvježavali da mi je to zapravo bilo lagano i napravio sam nekoliko maratonskih dana, čak i u tim uvjetima. Ali psihički su mi teško pale stotine kilometara divljine koji su izgorili u prethodnim godinama. Svo to crnilo nekako zamasti krila našeg duha… Barem moga…

(Privatni album)

U knjizi spominjete susrete s divljim životinjama, ali i "divljim ljudima". Što ste pod tim mislili i kakva su bila ta iskustva?

- Iskreno, u prirodi ih rijetko susrećete. Prije ćete ih susresti u civilizaciji. Zato kažem da me manje brinu divlje životinje u prirodi, nego divlji ljudi u civilizaciji. Divlje životinje se više drže pravila ponašanja i ako ih slijediš, vrlo ćeš vjerojatno biti siguran.

Kako ste se nosili s dugotrajnom odvojenošću od obitelji i koliko vas je to iskustvo promijenilo na osobnoj razini?

- To mi je najteže palo, bez ikakve konkurencije jer nikada nismo bili toliko odvojeni. Imaš satelitski telefon pa smo mogli razmijenjivati poruke i znali su da sam siguran, ali nije to to. Doduše, supruga je došla na pola puta pa smo zajedno proveli 4 dana. Bilo joj je čudno vidjeti me omršavjelog jer sam do tog trenutka izgubio 10 kg. Hodanje me nije radikalno promijenilo jer mislim da sam već prilično formirana osoba. Ali sam stekao još dublju povezanost s prirodom, još intimnije osjetio ljepotu ljudskosti… Jer na trailu nailazite na tzv. trail anđele koji vas nahrane ili prevezu do grada. Osim lokalaca imao sam taj blagoslov da je šestero ljudi iz ovih krajeva poteglo po nekoliko sati da bi me nahranili. Drugi hodači nisu mogli vjerovati da ljudi koje nisam prije poznavao putuju 3, 4 sata, a neki čak i 10 sati u jednom smjeru samo da mi pomognu. Vječno ću biti zahvalan Gordani, Nenadu, Mileni, Katarini i Nicku, Nikoli i Mirjani, te Frani koji su me presreli na trailu.

Prednost

Poznati ste po knjigama iz popularne psihologije. Na koji način se ovo putovanje i ova knjiga nadovezuju na vaš dosadašnji rad?

- Ovo je više ljudopis, nego klasični putopis. U knjizi sam opisao koja mi je mentalna strategija pomogla da ipak izdržim ovo bez previše muke. Npr., u trail zajednici postoji izreka "embrace the suck" – radi se o nužnosti prihvaćanja onog što je nelagodno, a neizbježno. Čini mi se da je to vrlo korisna taktika i u životu jer gubimo enormno mnogo energije na bunjenje protiv nečega što ne možemo promijeniti. U sebi, u drugima ili u društvu uopće. Ne bih ja bio ja da knjiga ne obiluje takvim momentima. Jer sam znao da se s mnogim mlađim hodačima ne mogu mjeriti u fizičkoj spremi, ali imam prednost u mentalnoj i to mi je jako olakšalo. I na trailu, kao što mi olakšava i u životu generalno.

(Privatni album)

Kažete da ova knjiga nije priča o brojkama, nego o snovima. Što biste poručili čitateljima koji svoje snove još uvijek odgađaju?

- Snovi doista postoje da bi se živjeli. Nisu tu da bi nam ponudili mali odmak ili bijeg od stvarnosti. Oni postoje da bismo njihovim življenjem unijeli magiju i u svakodnevicu. Da se sjetimo one male petogodišnje Ivane ili Davora koji su znali da su im suđene visine. To je misija ove knjige i već ju je počela ostvarivati.

Promocije u Labinu, Rovinju, Puli i Poreču

Dogovorene su četiri svibanjske promocije - 18. svibnja Labin, Gradska knjižnica u 18.30 sati, 19. svibnja u Rovinj, Pučko otvoreno učilište u 17 sati, 19. svibnja je u Puli, Kino Valli u 19 sati, 20. svibnja u Poreču, Gradska knjižnica u 19 sati.

- Naravno da ćemo vidjeti mnogo fotografija i videića s traila, a publika može očekivati i sjajne anegdote o divnim ljudima i još divnijoj ljudskosti u svima nama. Moram priznati da se jako radujem ovoj turneji. Samo u proljeće ću imati 50-ak promocija i predivno je na kraju predavanja u ljudima vidjeti iskrice u očima, kao i u duši, kaže Šimleša.

O autoru

Bruno Šimleša (1979.) je suprug i tata, sociolog, TV voditelj, predavač i autor 13 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti, prodanih u više od 300.000 primjeraka u Hrvatskoj i regiji. Knjige Škola života i Ljubavologija objavljene su i u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a upravo se očekuje i prvo slovačko izdanje Ljubavologije. Njegove recentnije knjige (P)ostati zdrav i A što kad netko naš razboli tematiziraju odnos uma i tijela. Prva objašnjava kako naše misli, emocije i odnosi utječu na zdravlje, a druga kako biti stvarna podrška našim voljenima kada se bore za zdravlje, iako će savjeti biti korisni u svim kriznim životnim situacijama.

Povezane vijesti

• Doček na trgovima u Puli, Poreču, Umagu i Rovinju
• ANALIZA CIJENA: Tko želi apartman na atraktivnim lokacijama u Istri, morat će "istresti" pravo malo bogatstvo
• Četiri istarska grada i jedna općina u konkurenciji za najbolji advent. POGLEDAJTE TRENUTAČNE REZULTATE