PIŠE Bojan ŽIŽOVIĆ
Sjećanje na jednog od najvećih: VIRTUOZNA DESETKA
Bog je sisata telefonistica koja ti maznim glasom kaže da si birao broj koji se ne koristi. Pritišćem na mobitelu jedinicu i nulu, prisjećajući se naslova pjesme Marka Pogačara, dok mi s druge strane telefonistica govori: Nažalost, broj koji ste birali ne postoji. Kako ne postoji? Pa to je njegov broj. Ne treba mi imenik za takvo što. Upravo gledam na televiziji kako postiže gol rukom, Božjom rukom, lijevom. Godina je 1986. Četvrtfinale Svjetskog prvenstva u nogometu. Utakmica protiv Engleske. Protivničke igrače zaobilazi lakoćom, dodaje suigraču, slučajnošću mu engleski igrač odigrava pas dok on stoji sam u kaznenom prostoru. On i golman Peter Shilton. Lopta je u zraku. Izgleda da će je Shilton lakoćom uzeti. No onda se ukazuje ta lijeva ruka iznad njegove glave. Mali zeleni slavi. Luduje. Na istoj će utakmici postići i gol stoljeća, izvozati valjda pola engleske reprezentacije i zabiti. Te će godine Diego Armando Maradona voditi Argentinu do naslova svjetskih prvaka, do današnjeg dana drugog i posljednjeg za tu zemlju. Postići će još dva gola u polufinalu protiv Belgije. Posljednji gol za Argentinu na svjetskim prvenstvima postigao je 1994. u grupnoj fazi protiv Grčke. Ubrzo nakon toga je izbačen s turnira jer je bio pozitivan na efedrin.
