"Ja sam, znači, za drugi album svirao gitaru, bas, turski saz, klavijature, sintisajzer, perkusije, bubanj, napravio produkciju i miks albuma, govori mi Luka Šipetić, pulski glazbenik koji je, između ostalog, a ostalog je tu još puno, član proslavljenog novog benda nemanja (da, sa malim "n").

Još sam se nekoliko godina unazad uvjerio u raznovrsnost Šipetićevih aktivnosti – čitao sam njegov odlični diplomski rad na temu "Utjecaj mitološkog sadržaja na Junga i jungovce", drugom se prilikom čudio s koliko entuzijazma i znanja priča o, recimo, kambodžanskoj rock sceni sedamdesetih godina. Nisam tada mislio da će jednom te naizgled različite interese spojiti u zajedničku cjelinu, no posljednja dva albuma nemanje, "Tarot Funk" i "Cosmic Disco", upravo su to – glazbena mješavina koja, osim spomenutog kambodžanskog rocka, uključuje i turski i tajlandski funk, peruansku chica cumbriu, libanonski, ali i jugoslavenski disco uz prstohvat istarskih napjeva i slušatelja vodi na svojevrsno mitološko i kozmičko putovanje. Sve je to uspješno zaokruženo u koherentnu narativnu cjelinu koja ima svoj kako i zašto.

Formalni povod našem razgovoru ipak nije bend u kojem svira - dodatna djelatnost kojom se Šipetić trenutno bavi i u kojoj uživa je skladanje glazbe za film. Na nedavnim je Danima hrvatskog filma

za odlični animirani film "Odrasti u malo drvo", autorice Noemi Ribić, dobio nagradu za najbolju glazbu, "koju je žiri ocijenio kao nov i hrabar zvuk distopije, zvuk gotovo opipljivog karaktera koji je dovoljno snažan da velikim dijelom samostalno iznosi film pritom se odupirući svakoj doslovnosti." Ne događa se često da spomenutu nagradu, u konkurenciji kojom prednjače igrani i dokumentarni filmovi, osvoji animirani film, stoga ovakva pohvala dodatno dobiva na vrijednosti. Dobitnika je, pak, u najmanju ruku iznenadila. Kada su mu telefonom poručili da zovu iz DHF-a, Šipetić je, kaže, tada očekivao poštanski paket pa je pomislio da se radi o dostavi. Priča mi što mu je privlačno u ideji glazbe za film.

- Veliki sam fan animacija, a oduvijek me privlačila ideja skladanja glazbe, prvenstveno za kazalište, a onda i za animirani film, kojeg obožavam. Gledam sve što izlazi. Volio bih nastaviti u ovom smjeru, ta je nagrada ipak nešto na što se čovjek može referirati, institucionalna podrška, premda su me i ranije znali kontaktirati razni mlađi animatori. Glazba za animirani film mi je zanimljiva jer nije, kao u slučaju glazbe za album, stvar samo moje vizije. Ja sam tu da popunim tuđu viziju. Moram izaći iz vlastite glave. Zanimljivo je pronalaziti način na koji ću dati sebe, svoje stečeno znanje, i to pretočiti u nešto što će odgovarati toj viziji, objašnjava Šipetić.

Nagrada nije samo pala iz vedra neba, ranije je Šipetić već radio glazbu za dva kratkometražna filma i za uvodnu špicu Anima Festa, koja je, u konkurenciji proslavljenih imena poput Gorillaza i Rick and Mortya, bila nominirana na prestižnom festivalu Annecy u Francuskoj. Pitam ga kako to funkcionira između njega i redatelja, ima li potpunu slobodu.

- Uglavnom mi oni šalju pjesme koje preferiraju, kako bih dobio uvid u kojem bi to smjeru trebalo ići. Tada pokušavam otkriti što je tu osobu privuklo kod tih pjesama. Drugi pak ni ne mogu verbalizirati što bi htjeli od glazbe, prvenstveno zato što se više bave slikom. Često se nađem van zone komfora, pokušavam nešto shvatiti, a onda i puno učim. Sjećam se prvog filma koji sam uglazbio. Djevojka koja je radila film mi je poslala nekoliko pjesama, od kojih je jedna bila od Justina Biebera. Iznenadio sam se i pitao se mogu li ja to, budući da moja glazba nije nimalo slična tom izvođaču. Ali ona je htjela taj efekt, taj vajb, tu modernu produkciju sa čistim zvukom. Odlučio sam probati i snimio sam joj nešto za što sam smatrao da bi moglo biti u tom smjeru. Izmiksao sam, masterizirao i poslao na uvid, da vidi ako joj to paše. Njoj se to toliko svidjelo da je htjela odmah iskoristiti tu nedovršenu verziju, priča mi kroz smijeh.

Ni bend nemanja nije njegovo prvo iskustvo s glazbom. Sve je krenulo od pulske Čarobne frule i benda NLV s kojim se, uz Nikol Ćaćić i Vedrana Grubića, već prije nekoliko godina uspješno predstavio hrvatskoj glazbenoj sceni. Nagli i neprežaljeni oproštaj sastava koji je obećavao nije ga spriječio da nastavi svojim glazbenim putem. Bio je dio benda Para Lele, a s bendom Pastele - koji je nedavno u kategoriji "Najperspektivniji bend elektronske glazbe" bio nominiran za nagradu Ambasador - upravo snima novi album.

Dva albuma za nemanju snimio je gotovo sam. Pitam ga kako mu to uspijeva, a Šipetić mi kroz smijeh odgovara kako ne zna svirati jedan instrument dovoljno dobro, ali zna svirati više instrumenata "otprilike". Uz sve to i piše pjesme, a nerijetko sam radi i miks albuma, aranžman, produkciju i masterizaciju. Vještine su to koje, uz literarnu pozadinu, smatra svojim najvećim adutima.

- Smatram da znam sve to konceptualno povezati u priču, spojiti, da to bude jedno zaokruženo autorsko djelo koje stoji. Da ima koherentnu i narativnu cjelinu, baš poput romana ili filma. Znanje koje sam dobio iz knjiga i filma vjerojatno koristim koliko i glazbeno znanje. Tu je uvijek nekakav "hero's journey", odnosno put junaka koji gradi priču, uz elemente etna ili etnologije – tarot karte u slučaju albuma Tarot funk, Tibetanska knjiga mrtvih u slučaju Cosmic disca. Kolektivno religijsko nasljeđe jedne kulture jednako me inspirira koliko i neki zvuk, pa sam to probao spojit u jedno. Književnost, antropologija, narodi i običaji jednako su mi muzikalni. Kako kroz muziku teče neka kolektivna svijest, tako su i književnost i antropologija zapisi jedne kolektivne svijesti, pa to lako to mogu spojiti u muziku, staviti pod neki zajednički nazivnik, kaže Šipetić.

Prvi je, neslužbeni nemanjin album produkt "neke ideje na koju je zabrijao", ali ideje koju je publika itekako odobrila. "Tarot funk", uz vokal Nikol Ćaćić i Lea Beslaća na saksofonu i flauti, isključivo je plod njegovog rada. Popularnost tog albuma lansirala je bend na koncerte po cijelom Balkanu. Šipetić i sam smatra kako nakon uspješnog prvog albuma treba odmah napraviti i sljedeći, pa je prije godinu dana odlučio to i napraviti. Premda je drugi album bend trebao stvarati zajedno, netom pristigli koronavirus Šipetića je nagnao na to da više-manje sve ponovo napravi sam. Napominje kako mu se posrećilo po pitanju ostalih članova benda.

- Imao sam tu sreću da sam složim bend koji je stvarno fenomenalan, smatram ih najboljim glazbenicima svoje generacije. Oni međusobno sviraju u nekoliko bendova, uigrani su. Svirački se razumijemo i uživo to zvuči stvarno dobro. Barem su takve reakcije publike, svi plešu i skaču, kaže on.

Za nemanju ističe kako je to prvenstveno live bend kojeg je najbolje, ako ne i neophodno, slušati uživo.

- Cijeli drugi album je puno plesniji, ima više pjevanja, stvarajući ga sam se vodio našim live nastupima. Pokušao sam se po tom pitanju na neki način prilagoditi onome što se ljudima najviše sviđalo na svirkama, gdje uvijek puno prostora ostavljamo za improvizaciju. Svaki koncert je drugačiji, sve se događa u trenutku. Tu je još i Branimir Štivić, koji radi na vizualnim efektima, također inspiriranu Tibetanskom knjigom mrtvih. Na nastupu efektima upravlja ravnajući se po nama, a mi se ravnamo po publici, pa je u tom smislu sve zaokruženo. To je muzika za taj trenutak, vremenska jedinica koja se nikada neće ponoviti. U Novom Sadu mi je na svirci u jednom trenutku pukla žica na gitari. Dok sam ju mijenjao, bend je nastavio svirati. Ispalo je ludilo, improvizirali su i doslovno doveli publiku do ludila. Kasnije smo rekli: 'Ajmo uzet ovo i od ovog napravit pjesmu'. Druga pjesma na novom albumu započinje upravo tim jamom u Novom Sadu. Iako sam taj album snimao sam, cijelo sam vrijeme imao bend na umu, već sam ranije na svirkama dobio uvid u to kako bi određeni član benda svirao to što stvaram, u nekom su smislu cijelo vrijeme bili uz mene, kaže.

Za kraj me zanima kako ostali članovi nemanje gledaju na Šipetića. Ako stvari svedemo na proste faktore, čovjek je to koji sam, od početka do kraja, sklada glazbu za čitavi bend. Ako postoji "a poet's poet", odnosno pjesnik za pjesnike, je li on muzičar za muzičare? Odmah odbacuje takvu tvrdnju i kroz smijeh poručuje kako ga vjerojatno smatraju kretenom.

- Sviraju sa mnom i to mi je dovoljno. Vjeruju mi i daju se u ruke mojoj viziji. A ja pokušavam ispuniti njihova očekivanja. Nemam tremu prije nastupa, ali je ona itekako bila prisutna kada sam ostalim članovima benda predstavljao nove stvari i čekao njihovo mišljenje, zaključuje Šipetić.

Bend NLV samo je nekoliko godina unazad punio stupce glazbenih časopisa i internetskih stranica. Pozitivnih je komentara bilo napretek, od njih se očekivalo puno, no na kraju su se ipak razišli. Ne umanjuje to trud i ustrajnost koju su do tad ulagali u to. Kvaliteta njihovog debitantskog albuma 2016. godine, jednostavnog naziva NLV, dovedena je do najviše moguće razine. Skupa s Marijanom Jelenićem su na snimanju i aranžiranju pjesama radili čak dvije godine, a i sam Šipetić kaže kako su se dobrano izmučili. Kada su se bendu priključili basist Roni Nikolić i bubnjar Silvio Bočić, album su preokrenuli naglavačke.

- U jednom smo trenutku imali sve pjesme koje smo krenuli snimati, onda smo ih sve izbrisali, pustivši samo akorde i tekstove, i krenuli ispočetka, kaže Šipetić.

Potvrda kvalitete, ali i dobrog prijema kod publike stigla je početkom 2017. kada se za njihov koncert u Maloj tvornici u Zagrebu tražila karta više.

- Imalo je to svoj značaj, ne samo svirati u tvornici, već i rasprodati koncert. Tu sam prvi put pomislio kako bi moglo biti nešto od toga, kako bih se trebao više posvetiti muzici. Bila je to velika za stvar za nas. Ako si bend iz Istre, na sceni si više-manje sam. Nema tog renomiranog benda koji će te povući za sobom i ponuditi ti da sviraš kao njihova predgrupa, kao što je recimo TBF progurao Dječake. Mi smo imali sreće s Nikol, koja je genijalni vokalist. I dan danas ju smatram jednom od najboljih vokala u Hrvatskoj. Ma najbolja! Ima tu karizmu, autorstvo, dobar nastup, gledaš ju i ne možeš skinut pogled s nje, jako je ekspresivna, živi i intenzivno proživljava to što pjeva.

Povezane vijesti

• Hrvatsko izdanje Rolling Stonea pred gašenjem
• NLV ima novi singl "Sisters of the Sun"
• Pulski NLV 20. siječnja u Tvornici kulture