"Neka nas sve otruju, neka nas poslože tu uz zid samačkog hotela, ispred kojeg se i sada grijemo, i strijeljaju nas. Sve nas pobacaju u zajedničku grobnicu, da završimo s ovom mukom."

Riječi su to jednog od stanara Uljanikova samačkog hotela u Balotinoj ulici koji, na naše pitanje zna li koja sudbina očekuje njega i njegove sustanare, samo sliježe ramenima. Nitko ništa ne zna, a i da znaju, njima sigurno ne bi rekli, kažu nam sugovornici koji se polako okupljaju pred ulazom "hotela". Boje se, kažu, da će ih jednog dana samo dočekati obavijest da se moraju iseliti.

Njihova je bojazan itekako opravdana jer, upozorio je nedavno Jadranski sindikat, nakon što se u prvom krugu natječaja Uljanik Standard prodavao po početnoj cijeni od 29 milijuna kuna, ali nije bilo zainteresiranih kupaca, sada se očekuje drugi krug prodaje, po sniženoj cijeni. Ovo poduzeće pak u svom vlasništvu ima tri samačka hotela, od kojih je jedan u Šijani pod hipotekom, a druga dva nalaze se u centru Pule. Jedan je ispražnjen i svi su stanari preseljeni u ovaj u Ulici Mate Balote na broju 3, gdje trenutno živi 110 ljudi. Korisnici su većinom nekadašnji radnici Uljanikovih društava koji su danas, nažalost, u financijskim problemima te mnogi koriste socijalnu pomoć.

Većina njih, ukoliko se samački hotel zatvori, nema gdje. Riječ je o mahom starijim muškarcima, umirovljenicima ili onima u invalidskoj mirovini. Bolesni su, s brojnim dijagnozama, ne mogu raditi, nemoćni su… U hotelu je i više od 15 osoba s invaliditetom, slijepih, nepokretnih. Uz bijedne invalidske mirovine primaju i socijalnu pomoć. No, sve im je to skupa jedva dovoljno da podmire troškove za sobicu od šest do osam kvadrata koja košta tisuću, odnosno 1.200 kuna za one koji nisu u mirovini. Sobe se plaćaju unaprijed.

- Ako ovo zatvore, ja nemam gdje, samo na ulicu. Tu sam nekoliko godina. Prije toga živio sam u kamp-kućici, no kada zima pokaže svoje zube, nije bilo lako, priča nam jedan od stanara te dodaje da na konto invalidnine dobiva 400 kuna i još 950 kuna socijalne pomoći. Kada plati sobicu, ostaje mu tristotinjak kuna mjesečno.

- To je nekakav iznos s kojim, manje-više, većina ovdje raspolaže. Sva sreća da mnogi dobivaju besplatno jedan obrok dnevno. Ali, to je jedan obrok. Za drugi se nema, veli nam jedan od sugovornika koji, kao i ostali, želi ostati anoniman. I najmanji otpor ili kritika ovdje se kažnjavaju otkazivanjem sobe pa vlada strah.

- Svi smo k'o izgubljene ovce. Gledamo kako se samački preko puta ispraznio i svi su preseljeni ovamo. Navodno će se onaj obnavljati, a ovaj niti ne postoji u prostornim planovima. No, sve se više šuška o tome da će se obje zgrade prodati, navode nam stanari.

Svjesni su da nitko neće kupiti zgradu da bi njih, običnu sirotinju, ostavio ovdje. Smatraju da bi se eventualna prodaja trebala uvjetovati time da ih novi kupac ne može iseliti dok su živi.

- Nećemo mi dugo, novi se stanari ionako ne primaju, a samo lani ih je umrlo troje. Prošli tjedan preminuo je još jedan. Navečer se istuširao, obukao odijelo i odnio ključ svoje sobe susjedu. Nije se zaključao kao što je to inače činio noću, kao da je znao, prepričavaju nam tužnu priču. Čovjeka su ujutro pronašli mrtvog, ispruženog na krevetu.

Naši sugovornici potiho se bune i na uvjete koji ovdje vladaju. Za cijenu od tisuću kuna trebali bi, smatraju, imati više.

- Na 16 soba jedan sanitarni čvor. U sobama nema tople vode, a kupaonica na katu nije grijana. Zimi se stigne istuširati njih dvoje, možda troje i tople vode više nema. Onda čekate dok se voda zagrije, a ako izgubite red, preostaje vam hladna voda ili čekati sutra, pričaju nam, napominjući da zaposlenici pokušavaju održavati čistoću, no to je na ovako velik broj ljudi gotovo nemoguće.

Plus toga, dodaju, zgrada je stara, u nju se nije godinama ulagalo.

- Ne znam što ćemo, čujemo i mi da se prodaje ovo i 60 Uljanikovih stanova. Kupit će to nekakav lopov i nas sve izbaciti. Gdje ćemo? Umrijeti na ulici! S tisuću kuna koliko imamo ne možemo si iznajmiti ni sobu u gradu, a kamoli garsonijeru, vele nam, smatrajući da su se Istra i Pula previše okrenuli turizmu te je svaka šupa, svaki štagalj za sijeno preko noći postao apartman. Za to oni novca nemaju.

- Gdje su sada ti gradski oci, gdje je naš IDS, gdje je HDZ? Nama ne treba politiziranje. Ovo više nema veze ni s Uljanikom ni s menadžerima, ovdje se radi o ljudima kojima je ovo jedini dom i koji će, ukoliko bez njega ostanu, umrijeti na cesti, kivni su stanari samačkog hotela, zabrinuti za svoju sudbinu. Na kraju, podsjećaju da slična sudbina čeka i zaposlenike hotela. Oni će ostati bez posla, no s bitnom razlikom što će i dalje barem imati krov nad glavom.

Iako smo u hotelu zatekli i njegova upravitelja Vladu Doblanovića, rekao nam je da ne može ništa komentirati.

Invalidnina kao nekad dnevnica

- Svi bismo mi voljeli da imamo gdje, da niti ne znamo što je to samački hotel ili socijalna pomoć, no nitko ne zna kakva ga sudbina čeka, priča nam jedan od sugovornika dodajući da je nakon teške bolesti uspio izboriti invalidninu od 1.724 kune. Toliko je, karikira malo, nekada u sezoni kao konobar zarađivao u jednom danu. No, danas raditi ne može i kada plati ovaj smještaj, jedva mu ostaje za hranu.

Naknada za drva, a zgrada bez dimnjaka

Pojedini su nas sugovornici uputili i na začudan tretman Centra za socijalnu skrb. Tvrde da nemaju svi jednaka prava, a sve ovisi o tome koliko dobru socijalnu radnicu imate ili pak veze.

- Nije normalno da invalidi nemaju neka prava koja imaju oni koji mogu raditi. Nebuloza su, primjerice, i naknade za drva ili vaučeri za struju koje neki ovdje dobivaju, mada zgrada nema ni dimnjak, a struja se plaća u cijeni sobe. Pitam se kako se dijele te pomoći i znaju li oni uopće situaciju na terenu, kaže jedan od stanara.

Povezane vijesti

• ISTARSKI UMJETNICI PODRŽALI AKCIJU: Od prodaje umjetnina prikupljeno više od 6 tisuća kuna za uljanikovce
• Prekvalifikacija i SOCIJALNA POMOĆ ZA ULJANIKOVCE
• Jedna od rijetkih firmi bivše Uljanik Grupe koja je preživjela propast pokušava naplatiti neplaćene marende bivših radnika škvera. Za neke su dug platili gradovi i općine. ŠTO ĆE BITI S OSTALIMA?