Dugo sam vremena tražila kvalitetnu drvenu dasku za rezanje koju mogu praktično oprati u perilici a da se vremenom ne deformira, sasuši ili popuca. Važno je napomenuti da takva daska u svakom slučaju mora biti drvena jer unatoč naputcima da je zbog higijene preporuka rezanje na plastici ili staklu.

Drvo je ipak prirodni porozni materijal na kojem se svakako sakupljaju bakterije kao u ostalom i na svim kuharskim rekvizitima i površinama no ukoliko se da dobro oprati, oribati, ili možda isprati u perilici svakako je preporučljivija od plastičnog umjetnog materijala.

No o tome detaljnije nešto niže. Ujedno valja obavezno napomenuti da se rezanjem na plastici ili staklu noževi rapidno otupljuju. U kućanstvima uglavnom je drvena daska za rezanje najzastupljenija dok se u profesionalnim sustavima koriste plastične, uvjetovane higijenskim sustavom u ugostiteljstvu HACCP-om. U praksi izgleda da su između ostalog zakoni u zemljama Europske unije različito posloženi.

Kod nas se strogo kontrolira uporaba plastičnih dasaka koje se obavezno moraju dijeliti na pojedine grupe namirnica: crvena za rezanje sirovog mesa, smeđa za sirovo povrće, plava za ribu, žuta za termički obrađena mesa, zelena za salate i voće te bijela za kruh i sireve.

U nekim drugim državama poput Njemačke, Austrije, Beneluxa u velikom broju ugostiteljskih kuhinja reže se na klasičnim drvenim daskama, čak i tamo gdje se obavezno secira sirova riba - u japanskim restoranima i sushi barovima. O tome sam nekoliko puta razgovarala s njemačkim ponajboljim chefovima te doznala da je prije desetak godina izašla znanstvena studija s eminentnog Max-Planck-Instituta čijom je mikrobiološkom analizom dokazano da su bakterije koje se razvijaju na drvenoj dasci prilikom obrade namirnica puno manje štetne za ljudski organizam od onih koje se istovremeno množe na plastičnoj dasci.

Bitno je da se takva daska redovno čisti i pravilno održava. Drvo je prirodni materijal, dio naše evolucije, stoga je i kompatibilan ljudskom organizmu, kazao mi je jedan od njih, a ubrzo nakon usvajanja iste studije kao mjerodavne, zakoni su olabavili te je pušteno na slobodan izbor na kakvom će materijalu rezati.

Vjerojatno se u velikim sustavima kantina, bolnica ili cateringa koriste plastične daske u raznim bojama, no ja sam u manjim kvalitetnim sustavima uglavnom nailazila na one drvene. Najbolja je daska od parenog bambusovog drva, preporučili su mi, debljine od oko 3-4 cm raznih dimenzija. Tako obrađeni bambus lagano je drvo, izuzetno je čvrste strukture, izdržljiv i lako se čisti. Prva takva daska koju sam dobila bila je reklamna, od jednog proizvođača ribeža, nešto tanja od prosjeka no nakon duljeg vremena i intenzivne uporabe još je uvijek u odličnoj kondiciji. Kasnije sam nabavila pravu veliku i debelu s urezanim žlijebom – utorom na rubovima kako se ne bi slijevala tekućina iz namirnica i jako sam zadovoljna, ne preuzima mirise, unatoč masi lagana je i lako se manipulira. Gotovo svaki dan je isperem u kratkom ciklusu u perilici i nakon gotovo sedam godina još uvijek je ista.

Povezane vijesti

• GASTRO KUTAK: Etagere za neodoljivo slatke zalogaje
• GASTRO SAVJETI: 484 stvari koje kuhari trebaju znati
• GASTRO KUTAK: Vrlo bitne temperaturne razlike