PIŠE ROBERT MATTEONI
METROPULA: Trio kravata i lakoća zaborava
Bilo je baš ružno vrijeme prošlog ponedjeljka kad sam se spremao na utakmicu Istre 1961 i Lokomotive. Mislio sam si, kud baš danas kiša, jako jugo, neradni je dan, Svi sveti. Na Monte Ghiru u prijepodnevnim satima i nije bilo baš velike gužve. Velikim dijelom i zbog lošeg vremena. No, bila je iznimno dojmljiva vizura pulskog groblja. Već duže vrijeme ono je preraslo u urednu, njegovanu i dostojanstvenu sliku naših odnosa prema svojima i dragim ljudima kojih više nema među nama. Nisam ove godine sreo donedavnog direktora PP Monte Giro Darka Buršića. Nekako je postao kroz desetljeća lice brige i, po mojem skromnom sudu, uređenja te dostojanstvene vizure posljednjeg počivališta u ovom prekrasnom nam gradu. Među inima prošao sam kod mjesta gdje u miru počivaju Luciano Delbianco, Igor Štoković i Mate Parlov. Mate je otišao prije 13 godina i ipak smo doživjeli da mu se u Puli podigne spomenik u strogom centru, na Korzu. Jest da se kasnilo u odnosu na Fažanu, ali dobro, sad je to gotovo. Pula je dala ime Domu sportova nedugo poslije njegove smrti.