Drago Orlić i Sa(n)jam knjige u Istri. Nezaobilazno i obvezno. Sa(n)jam bez Orlića je nezamisliv. Sudjelovao je on tu od samih početaka, na razne načine, kao gost, predstavljač, promotor, voditelj programa, nagrađeni autor, posjetitelj. Uvijek je bio prisutan. Uvijek poseban, karizmatičan, osebujan, nadahnut, jedinstven. S jedinstvenim pristupom, nastupom.

Prve večeri ovogodišnjeg Sa(n)jma knjige u Istri, koji će se održati od 19. do 28. studenog u prostorima bivše Arene trikotaža, bit će predstavljena njegova postumno objavljena knjiga. "ARABESKA: Je li stariji pijesak ili vjetar?" (Istarski ogranak DHK) je knjiga čije objavljivanje nažalost nije dočekao, a o njegovom će radu na razne načine i kroz razne aspekte govoriti urednik knjige Boris Domagoj Biletić, te Milorad Stojević, Ivona Orlić, Petra Blašković i Aljoša Pužar.

Sajam bez Drage

Sajam bez Drage nije isti. Čak i kada je bio već bolestan, iz bolnice bi "šmugnuo" do Sajma. I nazdravio, uvijek u svom posebnom stilu. Prijatelji, znanci, suradnici, obožavatelji, čitatelji nisu mogli vjerovati kada nas je početkom svibnja nakon duge i teške bolesti zauvijek napustio. Svi su znali da je loše, ali toliko se puta izvukao, toliko je puta ponovno "oživio" te iz bolničke sobe pisao Zvaneta Lakodelca za naš list, pjesme, priče, uređivao knjige, "dirigirao" ostalima kako treba biti to štivo, kakav treba biti prijelom knjige, na poseban simpatičan način špotao ili se pak "žicao" za tekstove za kalendar "Jurina i Franina". I onda bi ih odjednom, preko noći, dobio previše.

Tinta na njegovoj knjizi "Bernardo Parentino" u kojoj na 270 stranica studiozno piše o porečkom slikaru još se nije bila nu osušila, a Drago Orlić, pjesnik, književnik, jedan od urednika priloga "La kost" koji je godinama izlazio u našem listu, zauvijek nas je napustio početkom svibnja u 73. godini.

Biografski podaci, čak i da se objave u integralnoj verziji, ne mogu prikazati sve što je ovaj svestrani umjetnik radio, to je gotovo nemoguća misija. Podatci o tome što je napravio ne mogu u cijelosti dočarati njegov duh, energiju, entuzijazam, snagu, strast kojom je pristupao umjetnosti, stvaranju, proučavanju, kreiranju.

Rođen je 1948. godine u Mandelići (Svetvinčenat). Završio je gimnaziju i Pedagošku akademiju u Puli. Objavio je pjesničke zbirke "Će daž" (1983.), "Hip i vik" (1987.), "Groti duša zrije" (1993.), "Daž daždi miš prdi" (1998.), "Med i teran" (1999.), "Mediteranski & i @" (2002.), "Filmski versi" (2005.), "Is?tri?janci" (2005.), "Crna mačka" (2006.), "Vrime sve posoli" (2007.), "Reciklaža" (2010.), "Patetika depresije" (2011.), "Ona ni ja" (2012.), "Roverija" (2014.), "Dva otoka" (2014.), "Nedjeljom zatvoreno (2015.), "Mona Liza iz Paradiža" (2015.) "Escherichia coli" (2016.), "More tone" (2017.), "Pitanje teksture" (2017.), "Vaginalete" (2017.), "Galjotovica" (2018.), "Žene ne prde" (2019.), "Kreont" (2020.) te zbirku pjesama i proznih zapisa "Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.).

Suradnja s Francijem

Začetnik je i promotor čitavoga niza društvenih i kulturnih inicijativa na području Istre, od čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" u Vižinadi, međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u Vrsaru, a osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik literarnih radova učenika Poreča i Zaboka, kojima se potom pridružila i Crikvenica. POZU i danas izlazi kao godišnjak.

Treba istaknuti da su mu mnoge pjesme uglazbljene (skladatelji Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana). Posebno je plodna bila njegova suradnja s Francijem Blaškovićem, koji sada priprema jedan sasvim poseban hommage nezaboravnom Dragi.

I na polju likovnosti, odnosno simbioze likovnosti i književnosti, dao je vrlo važan i snažan doprinos. Suautor je pjesničko-likovnih mapa sa slikarima Josipom Diminićem, Stankom Crnkovićem, Renatom Percanom, Hedom Gaertner i Đaninom Božićem.

Važno je spomenuti da je autor prepjeva na istarski čakavski biblijskih tekstova "Pjesme nad pjesmama - Kanat vrhu svih kanti" (s Danielom Načinovićem, 2003.) i "Knjige o Jobu - Libar od Joba" (2012.). Sakupio je i objavio zbirku praznovjernih pučkih priča "Štorice od štrig i štriguni" (1986. i drugo dopunjeno izdanje 2008.), pučke ljubavne, erotske i bludne pjesme Istre "Istarski bordel muza" (2003.) te "Istarske narodne poslovice" (2005.).

Tu su i monografije "110 godina poljoprivredne škole Poreč" (1985.), "Srdačno vaš Poreč" (1990., drugo izdanje 1997.), vodič "Poreč" (2006.), "Posljednje vrsarsko ljeto Ede Murtića" (2009.), "Poreč u snijegu" (2011.), "Sve Renatove Eve" (2014.), a utemeljio je i porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro".

Eno-gastro svijet

O njegovoj ulozi u svijetu eno-gastro specijaliteta i delicija mogla bi se napisati prava enciklopedija. Znao je sve tajne istarske kuhinje, bio je pokretač više gastronomskih manifestacija u Istri, a nekoliko je godina pisao kulinarske priče za Glas Istre.

Pjesnik, književnik i kantautor Daniel Načinović za njega je kazao: "Vrlo je zanimljivo koliko je širok raspon njegovog bavljenja literaturom, a i općenito popularnom kulturom. Izdvojio bih njegovu pjesmu, "Grgo Ničigov", gdje će mnogi prepoznati svoje pretke, znance, pa sigurno i dio samih sebe".

Boris Domagoj Biletić, urednik njegove postumno objavljene knjige "Arabeska", rekao je ponešto više o tom zadnjem Orlićevom projektu.

- Drago je Orlić potkraj života objavio dvije dobre, vrlo dobre pjesničke zbirke: "Kreont" i, postumno, "Arabeska". Na mjestima i u pojedinim stihovima, ili cjelovitim pjesmama, možda su to i najbolje stranice njegove poezije - gdješto uzete u cjelovitosti njegova opusa, ili pak u posljednjih desetak godina, znajući kako je bio vrlo plodan i jako je puno objavljivao. No, Drago nikada nije bio skriboman, sve samo ne to. Znatiželjan, radoholičan, pun ideja i, naglašeno u poeziji, hodajući rubom ali ne ulazeći u vlastitu maniru, istraživao je i izazivao (se) do granica koje bi ga - sadržajno, formalno, izrazom i "porukom" - u datome trenutku možda zadovoljile. "Kreont", o kojoj knjizi tek treba napisati prikladan i suvisao kritički tekst, igra je s (antičkom) tradicijom u suvremenosti, s odjecima kako mitološke popudbine u nama današnjima i lektire koja blijedi u čitateljskome iskustvu suvremenika, tako i autorska "vježba" koja se, mjestimice, posve udaljava od praideje i kreće zasebnim putom u neizvjesnu pustolovinu bespućima potrošene i prekinute tradicije koju zapadna civilizacija nažalost svjedoči kao dijete odmetnuto od svoje obitelji i korijena. Ozbiljna je to Dragova zbirka. S druge, ali unekoliko i iste, strane samoga konca Orlićeve pjesničke i životne avanture jest "Arabeska", naizgled poetska priča o prožimanju, katkad i sučeljavanju civilizacija, navika, tradicija, identiteta i temperamenata, da bi sve i uvijek završilo u Jednome, gotovo sinkretizmu - najmanje religijskome, a najviše općeljudskome. Ovim dvjema štokavskim zbirkama, tu i tamo prožetima kolokvijalizmima i čakavskim narječnim sintagmama, Drago se (privremeno) oprostio od nas i ove dimenzije kao samosvjestan, odgovoran i ozbiljan (u svojoj vječnoj zafrkanciji i izvrtanju raznoraznih perspektiva) autor koji, samo površnoga čitatelja i na prvu, može tek nasmijati i "zabaviti", dok se u dubinskim i važnijim, bitnim strukturama svoga, osobito u "Arabeski", lapidanoga izraza potvrđuje skrupuloznim, načitanim, zaigranim koliko i maksimalno odgovornim pjesnikom: najprije pred sobom samim. Dosegnuo je ono i dospio onamo kamo i čemu je mnogima tek pokušati približiti se, kazao je Boris Domagoj Biletić za Orlića.

Pjesma za Ivonu

Oni su dugi niz godina surađivali, stvarali knjige, uvijek u sjajnom raspoloženju, gdje bi uz dosjetke, priče, smijeh, uvijek nastajale ideje za nove knjige, za novi vid stvaralaštva.

Orlićeva kćerka Ivona, inače etnologinja, sada i ravnateljica Etnografskog muzeja Istre, ističe: "Na meni iznimno intimno pitanje kako je kćerka doživljavala tako svestranog oca, mogu ti odgovoriti: Moj tatica, a svima drugima Drago Orlić, u svojoj svestranosti bio je najbolji kao tata. I ima jedna pjesma koju je napisao za mene, kada sam bila mala, koja otprilike ide ovako, ne sjećam je se u potpunosti:

Ivona

Kada je sama,

kada je nitko neće,

kada nema sreće,

duda prst".

Tako se Ivona Orlić prisjeća odnosa s ocem iz ranoga djetinjstva. Drago je koji uvelike oblikovao njezin karakter, njezinu profesiju.

Cijeli će ovogodišnji Sa(n)jam biti njemu posvećen, a njegov duh i prisustvo dio su Sajma. I kada ga nema, on je tamo.

Povezane vijesti

• Montraker u godinama zajedničkog entuzijazma
• Otok-Geto-Azil središnja tema Sajma knjige
• SASVIM POSEBAN HOMMAGE NEZABORAVNOM POLIKREATIVCU: Predstavljena knjiga Drage Orlića "Arabeska: je li stariji pijesak ili vjetar?"